Osobe koje su bile podvrgnute resekciji ileuma imaju povećani su rizik od nedostatka magnezija, pokazale su studije.
Ova pojava objašnjava se slabom apsorpcijom te smanjenim unosom magnezija, kao i povećanim gubitcima magnezija u organizmu. S druge strane, adekvatnu opskrbljenost magnezija u organizmu vrlo je teško postići zbog laksativnog djelovanja većine vrsta magnezija u obliku dodatka prehrani.
Rezultati in vitro te in situ istraživanja pokazali su kako kelirani magnezij, poput magnezij bisglicinata, predstavlja oblik magnezija visoke raspoloživosti koji se izravno apsorbira i transportira putem dipeptidnog kanala u proksimalnom dijelu tankog crijeva.
Cilj dvostruko slijepe studije kontrolirane placebom bio je usporediti bioraspoloživost keliranog oblika magnezija i magnezij oksida u dozama od 100 mg, u 12 ispitanika koji su bili podvrgnuti resekciji ileuma. Od ukupnog broja ispitanika, 10 ispitanika je bolovalo od Crohnove bolesti.
Rezultati su pokazali kako je u ispitanika s najvećim pogoršanjem apsorpcije magnezija nakon operativnog zahvata, apsorpcija magnezija nakon unosa keliranog oblika bila značajno bolja (23,5%) u odnosu na unos magnezija u obliku oksida (11,8%). Također, primijećeno je da su ispitanici bolje podnosili kelirani magnezij, u usporedbi s magnezij oksidom.
Znanstvenici zaključuju kako kelirani oblik magnezija, magnezij bisglicinat, može biti dobra alternativa uobičajenim oblicima magnezija kao dodataka prehrani u osoba koje su bile podvrgnute resekciji tankog crijeva.
Izvor: Journal of Parenteral and Enteral Nutrition