Kako „prevariti“ metabolizam

To se događa jer tijelo percipira potencijalnu prijetnju izgladnjivanjem i prilagođava se očuvanjem energije, dok i dalje obavlja osnovne funkcije. Čini se nepravednim da tijelo ne prepoznaje cilj mršavljenja i umjesto toga djeluje protiv njega zadržavajući kilograme.n

Novo istraživanje otkrilo je mogući način kako održati visoku potrošnju kalorija čak i pri manjem unosu hrane. Ovo bi otkriće moglo biti posebno važno za pacijente koji koriste lijekove za mršavljenje ili šećernu bolesti, poput Wegovy-ja i Ozempica. Mnogi koji uzimaju ove lijekove primijete da se gubitak kilograma zaustavi nakon što izgube otprilike 20-25 % tjelesne mase. Prema istraživačima, navedeno je vjerojatno posljedica prirodnog odgovora tijela. Ako bi bilo moguće kontrolirati ovu metaboličku prilagodbu, to bi moglo značajno pomoći svima koji pokušavaju smršavjeti. Lijek koji bi mogao spriječiti ovaj učinak mogao bi produljiti učinkovitost terapije poput Wegovyja, koja često prestane djelovati nakon određene točke. 

Iako su otkrića zasad temeljena na istraživanjima na miševima, a ispitivanja na ljudima još su daleko, rezultati istraživanja vrlo su uzbudljivi. Tijekom istraživanja funkcije gena Plvap u specifičnim stanicama jetre kod miševa znanstvenici su došli do neočekivanog otkrića. Tim je znao, iz prethodnih studija, da ljudi rođeni bez tog gena imaju problema s metabolizmom masti, što su odlučili detaljnije istražiti. Pokazalo se da gen Plvap omogućuje tijelu da prijeđe sa sagorijevanja ugljikohidrata na sagorijevanje masti tijekom gladovanja. Kada su istraživači isključili Plvap kod miševa, njihova jetra nije prepoznala da tijelo gladuje i nastavila je sagorijevati ugljikohidrate. Drugim riječima, tim je otkrio potpuno novi način regulacije metabolizma jetre, što bi moglo imati medicinsku primjenu. Osim zanimljive mogućnosti da se jetru "prevari" da ne prepozna gladovanje, istraživači su otkrili još nekoliko važnih stvari:

•    signal koji pokreće metaboličke promjene tijekom gladovanja dolazi iz stelatnih stanica jetre, a ne iz hepatocita, glavnih stanica jetre. To sugerira da stelatne stanice igraju dosad nepoznatu ulogu u kontroli metabolizma, putem komunikacije među stanicama.
•    iako su masne kiseline bile preusmjerene u mišiće umjesto u jetru, miševi nisu imali negativne posljedice. Dapače, pokazali su poboljšanu osjetljivost na inzulin i niže razine šećera u krvi.

Ovo otkriće moglo bi imati širok doseg, ne samo u liječenju pretilosti, već i za bolje razumijevanje kako tijelo obrađuje masnoće i šećere kod metaboličkih bolesti. Dugoročno, moglo bi otvoriti nove puteve za liječenje šećerne bolesti tipa 2 i steatozne bolesti jetre.

Izvor: Cell Metabolism