PROBAVA ZAPOČINJE U LONCU

Kako prehranom utjecati na probavne smetnje

Darija Vranešić Bender

Datum objave: 01. 01. 2005.

Na pitanje: «Gdje počinje probava?», većina ljudi bi spremno i ponosno odgovorila: «U ustima!» Međutim, nije baš tako.

Naime, s biokemijskog stajališta, probava započinje u loncu, odnosno, tijekom pripreme hrane dolazi do izvjesnih promjena u strukturi nutrijenata. Istodobno, miris i izgled pripremljenog obroka pripremaju naš probavni sustav na proces probave, te dolazi do pojačanog lučenja probavnih sokova i enzima u ustima i želucu. Ovaj odgovor događa se kada živčani sustav signalizira probavnom sustavu da se pripremi na obrok.

Probavni sustav
Probavni sustav započinje u ustima, gdje prisustvo hrane potiče žlijezde slinovnice na lučenje sline koja u sebi sadrži enzim potreban za početak razgradnje ugljikohidrata. Probavni enzimi mogu djelovati samo na površinu hrane, te je stoga temeljito žvakanje hrane neobično važno za usitnjavanje hrane koja tada može doći u dodir s probavnim enzimima. Temeljito sažvakana hrana omogućit će nutrijentima da se oslobode iz oklopa prehrambenih vlakana.

Primjerice, kora jabuke odličan je izvor vlakana, a istodobno sadrži vitamine i minerale inkorporirane u dugačke molekule prehrambenih vlakana. Ti važni mikronutrijenti ne mogu se pravilno apsorbirati ako ih žvakanjem ne odvojimo od vlakana. Prolaskom kroz jednjak, hrana ulazi u želudac. Želudac služi kao privremeno skladište za hranu koja se tamo miješa s želučanim sokovima, te tvori polutekuću masu. Hrana ostaje u želucu od 2 do 6 sati. Brzina pražnjenja želuca određena je količinom i sastavom obroka. Obrok s visokim udjelom masti zadržava se u želucu najduže. Neki čimbenici, poput tuge i straha usporavaju pražnjenje želuca, dok agresija pospješuje motilitet i ubrzava pražnjenje želuca.

U tankom crijevu odvija se 95% probave. Probavu olakšavaju izlučevine iz samog crijeva, te sokovi koje luče žuč i gušterača. Apsorpcija vode, vitamina, minerala i produkata probave ugljkohidrata, masti i proteina odvija se uglavnom u tankom crijevu. Struktura tankog crijeva doprinosi maksimalnoj apsorpciji nutrijenata. Uz samu dužinu crijeva, tanko crijevo ima još tri karakteristike koje optimiraju apsorptivnu površinu. Stijenka tankog crijeva formirana je kao kružni ili spiralni nabori koji povećavaju površinu doticaja s nutrijentima. Cjelokupna unutarnja površina tankog cijeva pokrivena je crijevnim resicama, a svaka crijevna resica pokrivena je sićušnim mirkrovilima.

Sve ove strukture zajedno čine površinu veličine teniskog igrališta (300 m2).

Komponente hrane koje se ne apsorbiraju u tankom crijevu dolaze u debelo crijevo. Iako se apsorpcija većine nutrijenata odvija u tankom crijevu, voda, te neki vitamini i minerali apsorbiraju se u debelom crijevu. Voda, nutrijenti i feces mogu se zadržati u debelom crijevu i 24 sata, dok se u tankom crijevu zadržavaju 3 do 5 sati. Ovo sporo pokretanje omogućuje rast bakterija koje čine intestinalnu mikrofloru. Debelo crijevo je najgušće naseljeno bakterijama i sadrži nekoliko stotina korisnih i potencijalno štetnih bakterijskih vrsta.

Brojne funkcije korisnih bakterija uključuju završnu fazu probave (fermentaciju), zaštitu od patogenih organizama, sintezu vitamina B skupine i stimulaciju imuno – odgovora. Ravnotežu mikroflore mogu narušiti povišena tjelesna temperatura, bolesti, antibiotici i drugi lijekovi, te promjene u prehrani. Disbalans intestinalne mikroflore očituje se u niskom broju korisnih bakterija i visokom broju patogenih organizama što može rezultirati autoimunim bolestima i gastrointestinalnim poremećajima koji utječu na zdravlje kompletnog organizma.

Osnovna pravila za dobar odnos prema probavnom sustavu
Probava je jedna od osnovnih sila života. Hrana je jedna od najsnažnijih ovisnosti u kojoj se nerijetko pretjeruje i na koju trošimo veliki dio novca. Stoga nije ni najmanje čudno da su u velikom broju razvijenih zemalja najprodavaniji bezreceptni lijekovi upravo antacidi (lijekovi koji neutraliziraju želučanu kiselinu i tako olakšavaju probavu).
Pravilo #1: U svrhu bolje probave treba jesti manje količine hrane.
Prejedanje je glavna uvreda koju činimo svom probavnom sustavu, a unos manjih količina hrane više puta dnevno rješava ovaj problem. Uopće nije važno da li je Vaša prehrana vegetarijanska, makrobiotička, s niskim udjelom masti ili šećera, jer je volumen probavnih sokova dostupnih za jedan obrok ograničen. Ako premašimo svoj kapacitet, hrana se neće adekvatno probaviti.
Pravilo #2: Jedite kada ste gladni.
Glad je jedan od osnovnih odgovora našeg organizma. Međutim, većina nas nikad nije osjetila iskonsku glad, jer sjedamo za večeru prije nego što je ručak napustio naš želudac. Odmaranje probavnih organa između obroka najbolji je način za osiguravanje adekvatne količine probavnih enzima potrebnih za sljedeći obrok.
Pravilo #3: Optimalna probava zahtijeva ugodu i opuštenost.
Tijekom noćnih sati, želudac je na odmoru. Hrana koju unesemo u kasnim satima obično sabotira banku enzima i čeka sljedeći dan za probavu, te osigurava loš jutarnji zadah. Kasnonoćni obroci mogu se usporediti s pokušajem podizanja kredita u banci koja je zatvorena. Ako jedete u hodu, za vrijeme vožnje ili kada ste uzrujani, probava neće biti jednako uspješna kao probava obroka konzumiranog tijekom večere uz svijeće.
Pravilo #4: Lagana tjelovježba olakšava probavu.
Istočnjačka medicina gleda na probavu kao na vatreni element. Stoga, želimo li pospješiti probavu, moramo se «zagrijati». Aerobna tjelovježba je odličan recept za pospješivanje probave.


Najčešće probavne smetnje i režim prehrane
Gastrointestinalne smetnje grubo se dijele u smetnje u gornjem dijelu probavnog sustava i smetnje u donjem dijelu probavnog sustava.
Najčešće smetnje u gornjem dijelu probavnog sustava su žgaravica, dispepsija (neprobavljivost), gastroezofagealni refluks, upala jednjaka, gastritis (koji može biti uzrokovan brojnim čimbenicima) i ulkusna bolest. Sva ova stanja i smetnje nerijetko su međusobno povezani, te pred liječnika postavljaju težak zadatak procjene uzroka i posljedica određene smetnje.
Najčešće smetnje u donjem dijelu probavnog sustava su zatvor i proljev koji se mogu javiti zbog bezopasnih poremećaja ravnoteže probavnog sustava, ali u svojoj pozadini mogu imati i ozbiljne bolesti poput upalnih bolesti crijeva (ulceroznog kolitisa i Crohnove bolesti) ili celijakije.

Gastritis Helicobacter pylori
Mnogi ljudi riječ «gastritis» koriste kao uljepšan izraz za bolove u želucu, a zapravo pod pojmom gastritis mislimo na upalne promjene sluznice želuca. Ukoliko se pojavi iznenada i prođe u kratkom vremenskom razdoblju, od nekoliko dana, govorimo o akutnom gastritisu, dok se gastritis koji traje duže vrijeme naziva kronični gastritis. Većina ljudi s povremenim bolovima u želucu zapravo nema gastritis, no kada se sluznica upali, osoba osjeća jaku bol i nelagodu. Najčešći simptomi gastritisa su bol u gornjem dijelu abdomena, štucanje i podrigivanje, neprobavljivost, gubitak apetita, mučnina, povraćanje, povraćanje krvi ili sadržaja sličnog crnoj kavi, te tamna stolica.

Gastritis je često rezultat bakterijske infekcije, a glavni krivac je bakterija Helicobacter pylori.

Uz bakterijsku infekciju, iritacija želučane sluznice protuupalnim lijekovima također je čest uzrok gastritisa. Ovi lijekovi mogu potaknuti oštećenje želučane sluznice. Šteta je najčešće kratkotrajna i oporavak slijedi nedugo nakon prestanka uzimanja spomenutih lijekova. Emocionalni stres u organizmu potiče prekomjerno lučenje želučane kiseline. Pušenje, pretjerano konzumiranje alkohola i prezačinjena hrana još su neki čimbenici nastanka gastritisa.

Iako se može pojaviti kod osoba različitih životnih dobi i životnih stilova, u visoko rizičnu skupinu ubrajaju se:
- Osobe starije od 60 godina
- Osobe izložene stresu
- Pušači
- Osobe koje konzumiraju alkohol u prekomjernim količinama
- Osobe koje su duže vrijeme na terapiji protuupalim lijekovima (primjerice nesteroidnim antireumaticima)

Srećom, gastritis uzrokovan prehrambenim navikama, pušenjem ili pretjeranim konzumiranjem alkohola najčešće je lako kontrolirati. Nekoliko promjena u stilu života, savjet liječnika i dijetetičara, učinit će mnogo za proces izlječenja.

Helicobacter pylori je štapićasta, spiralno zavijena gram-negativna bakterija sa više flagela ili bičeva na oba svoja kraja. Bakterija naseljava gornji dio probavnog sustava, a u staničnoj stijenci sadrži različite supstancije koje izlučuje u okolinu i koje joj omogućavaju preživljavanje u uvjetima koji vladaju u želucu što izaziva upalni i imuni odgovor kod domaćina. H.pylori iritirajuće djeluje na želučanu membranu što uzrokuje upalu želučane sluznice – gastritis, ujedno igra ulogu i u razvoju čira na želucu. Kako je već spomenuto, H. pylori može opstati u želučanoj kiselini zbog toga što luči enzime koji neutraliziraju tu kiselinu. Ovaj mehanizam bakteriji omogućava da sebi stvori siguran prostor u mukoznoj membrani. Kada je jednom dospjela unutra, bakterija svojim spiralnim oblikom zadire u unutrašnjost membrane.

Kako se inficiramo bakterijom Helicobacter pylori?
Još nije u potpunosti razjašnjeno kako ova bakterija iz želuca jedna osobe dospije u želudac druge. Ove bakterije rijetko se mogu detektirati u slini, želučanim sokovima ili stolici. Posljednja teorija govori da osobe mogu biti prenosioci u kritičnom razdoblju kada su visoko inficirani, tada se infekcija može prenijeti putem ruku koji su bile u kontaktu sa infektiranom stolicom ili povraćenom masom. Dobra higijena izgleda smanjuje rizik od infekcije.


Kako se liječi infekcija H.pylori ?
H. pylori je bakterija i liječi se antibioticima. Nažalost, bakteriju je vrlo teško u potpunosti iskorijeniti iz ljudskog želuca. To je vjerojatno zbog toga što je teško primjeniti tako visoke koncentracije antibiotika na mukoznu membranu želuca. Uglavnom liječenje obuhvaća gutanje nekoliko vrsta tableta 7 – 28 dana. Ovo uključuje uzmanje 1- 2 tablete antibiotika dnevno kao i uzimanje tableta koje kontroliraju lučenje želučane kiseline.

Prehrana u službi olakšavanja simptoma gastritisa
Povišen unos soli može iziritirati sluznicu želuca. Neke znanstvene studije ukazuju na veći rizik infekcije bakterijom H. pylori ukoliko osoba konzumira izrazito slanu hranu. Osobama koje boluju od gastritisa nerijetko se preporuča izbjegavanje začinjene i ljute hrane. Nasuprot tome, kapsaicin, tvar koja je pronađena u ljutim paprikama i feferonima, smatra se potencijalnom zaštitom od gastritisa. To ne znači da treba ignorirati preporuke i konzumirati ljutu i začinjenu hranu, nego treba razmotriti terapijsku primjenu izoliranog kapsaicina.

Neki istraživači smatraju da alergije ili nepodnošenje određene hrane mogu uzrokovati gastritis. U dvostruko slijepim kliničkim pokusima, u osoba s identificiranom preosjetljivošću na određenu hranu dokazana je iritacija želučane sluznice pri konzumaciji hrane na koju reagiraju. Kofein koji se nalazi u kavi, crnom i zelenom čaju, nekim gaziranim bezalkoholnim pićima, čokoladi i mnogim lijekovima, povisuje kiselost želučane kiseline. Stoga je osobama s upalom želučane sluznice preporučljivo izbjegavati navedene napitke. Alkoholičari često pate od gastritisa. Isto tako je i sa strastvenim pušačima. Ove navike izazivaju pojavu akutnog gastritisa. Međutim, neke preliminarne studije bave se razjašnjivanjem zaštitnog učinka umjerenog unosa alkohola (do dva pića dnevno) na razvoj gastritisa. Kada se alkohol konzumira u količinama koje su više od umjerenih može izazvati čitavu lepezu neželjenih učinaka.


Suplementi u službi olakšavanja simptoma gastritisa
Gastritis uzrokovan bakterijom H. pylori za posljedicu ima podizanje razine slobodnih radikala u želučanoj sluznici. Ove nestabilne molekule pridonose upali i oštećenjima želučane sluznice. Razina vitamina C, snažnog antioksidansa, niska je u želučanom soku osoba koje imaju kronični gastritis. Ovaj deficit potencijalna je veza između kroničnog gastritisa i povećanog rizika od pojave karcinoma želuca. Osobe s gastritisom koje su uzimale 500 mg vitamina C dva puta dnevno kroz nekoliko tjedana podigle su razinu vitamina C u želučanom soku na normalnu razinu. Neki istraživači smatraju kako je unosom povišene doze vitamina C moguće iskorijeniti bakteriju H. pylori, iako još nema dovoljno znanstvenih dokaza za tu tvrdnju. Dok se ne donesu definitivne preporuke za unos vitamina C, svima s kroničnim gastritisom preporučuje se hrana bogata vitaminom C, te drugim antioksidansima poput vitamina E i beta-karotena, te nekim fitokemikalijama.

Vitamin C koji se unosi putem suplemenata, u povišenim dozama trebao bi biti u esterificiranom, nekiselom obliku koji se komercijalno naziva Ester C. Vitamin A i cink su nutrijenti koji sudjeluju u cijeljenju kože i sluznice, te se često koriste kao potporna terapija kod ulkusne bolesti. Budući da gastritis ponekad može uzrokovati pojavu ulkusa, moguća je korist od dodatnog uzimanja ovih nutrijenata. Pri dodatnom uzimanju vitamina A potrebno je konzultirati se s liječnikom, budući da povišene doze mogu biti toksične, posebice za trudnice. Ako želite prirodno povisiti razinu vitamina A, mudro je konzumirati hranu bogatu beta-karotenom, prekursorom vitamina A. Dobri izvori beta-karotena su zeleno lisnato povrće, te žuto i narančasto voće i povrće.

Neke aminokiseline mogle bi biti učinkovite u olakšavanju gastritisa uzrokovanog nesteroidnim antireumaticima. U kontroliranom, dvostruko slijepom pokusu, osobe koje su uzimale 200 mg cisteina četiri puta dnevno imale su značajnu korist od uzimanja spomenutog suplementa. Ova aminokiselina najbolje je iskoristiva ako se uzima u obliku N-acetil-cisteina, koji ujedno služi i kao gradivna jedinica glutationa, snažnog tjelesnog antioksidansa. Glutamin je aminokiselina koja služi kao glavno gorivo za stanice koje oblažu probavni sustav, te se stoga smatra važnim supstratom kod upalnih promjena sluznice želuca. Nedavne randomizirane kontrolirane studije bavile su se utjecajem nekih sojeva probiotičkih bakterija na infekciju bakterijom H. pylori. Rezultati su ohrabrujući, ali još uvijek kontradiktorni, te je potrebno provesti još istraživanja kako bi se rasvijetlio ovaj učinak probiotika.

Smetnje u donjem probavnom sustavu
Većina smetnji koja se javlja u tankom i debelom crijevu uključuje probleme s motilitetom, sekrecijom i apsorpcijom, a događaju se u odsustvu prepoznatljivih patoloških stanja. Često se ove smetnje javljaju zbog pogrešne prehrane.
Dugotrajni zatvor, odnosno nedovoljno učestalo pražnjenje crijeva, čest je probavni poremećaj.

Ako se epizode zatvora javljaju često i traju više od 3 dana, valja potražiti pomoć liječnika i uvesti korjenite promjene u prehranu i stil života.

Promjene podrazumijevaju povećan unos prehrambenih vlakana, vode, probiotičkih bakterija, te tjelovježbu. Olako posezanje za laksativima nikako nije preporučljivo. Diareja (proljev) je vodenasta stolica koja podrazumijeva značajne gubitke tekućine i elektrolita, posebice natrija i kalija. Budući da je diareja simptom bolesti, cilj medicinske obrade je otkloniti uzrok.

Prioritet zbrinjavanja diareje uključuje nadoknadu tekućine i elektrolita, te nakon toga adekvatnu opskrbu nutrijentima. Pektin, prehrambeno vlakno porijeklom iz kore jabuke može biti od pomoći pri uspostavljanju ponovne ravnoteže nakon diareje. Hrana se mora uvoditi postepeno. Valja započeti sa ugljikohidratima, primjerice rižom i krumpirom, te se nakon toga uvode proteini i male količine masti. Alkohol, laktoza, fruktoza i velike količine konzumnog šećera mogu pogoršati stanje, te ih treba izbjegavati.

Hrana i suplementi za donji dio probavnog sustava
Vlakna. Psyllium i laneno sjeme su želatinozne sjemenke koje bubre kada su izložene vodi i na taj način povećavaju volumen fecesa i ubrzavaju prolazak kroz donji dio probavnog sustava. Integralne žitarice, zob, raž i neljuštena riža odlični su izvor prehrambenih vlakana koja treba uvrstiti u prehranu želimo li dobro svojem probavnom sustavu. Na taj način djelujemo preventivno na nastanak karcinoma debelog crijeva. Unosom hrane koja se temelji na žitaricama, te voću i povrću, unosimo prehrambena vlakna, koja posjeduju mnogobrojne pozitivne učinke na zdravlje čovjeka. Hrana poput kruha od cjelovitih žitarica, tjestenine, riže, zobi, te žitarica za doručak bogata je kompleksnim ugljikohidratima, a siromašna je mastima, te tako predstavlja idealne namirnice za održavanje adekvatne tjelesne mase.
Probiotici. Za razliku od antibiotika, koji nerijetko neselektivno potiskuju rast i aktivnost bakterija (i poželjnih i nepoželjnih), probiotici su «dobre bakterije» koje se bore protiv «loših bakterija». Probiotici se koriste u proizvodnji fermentiranih mliječnih proizvoda, te se tada obično radi o bakterijama mliječne kiseline. Danas se trend dodavanja «dobrih bakterija» proširio na velik broj proizvoda, pa tako nije čudno susresti se sa dojenačkom hranom, sirom, mlijekom ili čak i pivom obogaćenim probioticima. Probiotici su dostupni i u liofiliziranom obliku u kapsulama. Rast i aktivnost probiotika pospješuju prebiotici, neprobavljiva vlakna, topljiva u vodi, porijeklom iz bilja koja probiotici koriste kao hranu. Inulin i oligofruktoza stižu u debelo crijevo nepromijenjeni i tamo podliježu potpunoj fermentaciji od strane selekcioniranih bakterija, a produkti anaerobne fermentacije su bakterijska biomasa, plinovi CO2, CH4, H2 te kratkolančane masne kiseline (octena, propionska i maslačna) te mliječna kiselina. Time dolazi do sniženja pH u debelom crijevu, a spomenute karboksilne kiseline odgovorne su za brojne pozitivne utjecaje na lokalno i sustavno zdravlje čovjeka.

Rezultati brojnih studija ukazuju na efekt povećane bioraspoloživosti, odnosno apsorpcije minerala, osobito kalcija i magnezija. Stoga se povoljna intestinalna ravnoteža povezuje i sa zaštitom od osteoporoze.

Utvrđeni i dobro dokumentirani učinci probiotika su:
* manja učestalost i kraće trajanje proljeva (primjerice u hospitalizirane djece) vezanih uz infekciju bakterijom Clostridium difficile, infekciju rota-virusom, te manja učestalost putničkih proljeva
* smanjenje razine nepoželjnih probavnih nusproizvoda (nepoželjnih metabolita)
* smanjenje razine spojeva koji mogu uzrokovati rak debelog crijeva
Razmatraju se i potencijalni pozitivni učinci na alergije, konstipaciju, sindrom iritabilnog kolona, te povoljan učinak na razinu kolesterola.

Voda. Voda ubrzava prolazak hrane kroz probavni sustav. Dnevno treba popiti 8 čaša vode, sobne temperature.

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: Probavne smetnje,

Komentari