Tena Škunca

Datum objave: 29. 03. 2022.

Ambalaža je prvi kontakt potrošača s proizvodom, a karakteristike ambalaže često određuju interes potrošača za samim proizvodom.

Tradicionalno, ambalaža se doživljava kao sredstvo zaštite proizvoda tijekom procesa distribucije, transporta i skladištenja. Međutim, ona sve više postaje učinkovit način komuniciranja s potrošačima kako bi se odgovorilo na sve veću potražnju za informacijama o povezanosti prehrane i zdravlja. Ove informacije mogu pomoći potrošačima u donošenju odluka prilikom kupnje prehrambenih proizvoda.

Analiza karakteristika pakiranja pokazala je kako su potrošačima najvažniji podaci vezani uz rok trajanja, cijenu i sastav proizvoda, ali ih zanimaju i podaci o energetskom sadržaju, pojedinim hranjivim tvarima i podrijetlu prehrambenog proizvoda.

Kako bi se zaustavila sve veća učestalost kroničnih nezaraznih bolesti i pretilosti, oznake na prednjoj strani pakiranja razvijaju se već dugi niz godina. Dok je nekoliko zemalja već dobrovoljno usvojilo neke oznake, Europska zajednica želi uskladiti sustav koji će biti obavezan za sve države članice. Stručnjaci su u novom preglednom znanstvenom radu nastojali utvrditi jesu li takve oznake učinkovite u promjeni ponašanja pojedinaca prilikom kupnje, u usmjeravanju pojedinačnih prehrambenih obrazaca na zdraviju i održivu prehranu te u preformuliranju prehrambenih proizvoda od strane prehrambene industrije.

Oznake na ambalaži prehrambenih proizvoda mogu se razlikovati prema složenosti pruženih informacija (prikaz informacija o specifičnim nutrijentima ili općenito vrednovanje cijelog proizvoda) i njihovoj „usmjerenosti“, tj. vrsti smjernica ili evaluacijske poruke koje se tiču zdravlja. Na temelju toga, oznake na ambalaži mogu se razvrstati u tri skupine. Prvu skupinu čine oznake bez smjernica koje pružaju informacije kao što su naziv hranjive tvari, količina u gramima i udio u proizvodu. Zatim razlikujemo oznake s djelomičnim smjernicama koje ne samo da pružaju nutritivne informacije, već sadrže evaluacijski element kao što je boja, riječ ili znak koji daje dodatne informacije o zdravstvenoj razini pojedinih hranjivih tvari. Posljednja skupina su oznake sa smjernicama koje sadrže malu količinu informacija, često skupljenih u jedan simbol i obuhvaćaju nekoliko kriterija. One daju informacije o zdravstvenoj ispravnosti proizvoda, izražavajući stručne prosudbe, mišljenja i preporuke, bez davanja specifičnih informacija o pojedinim hranjivim tvarima.

Čini se kako su oznake bez smjernica na ambalaži informativne i dobro prihvaćene od strane potrošača, čak i ako zahtijevaju kognitivni napor.

Suprotno tome, korist oznake sa smjernicama podržavaju rezultati nekoliko studija, ali se ona uglavnom ispituje u simuliranim scenarijima ili u retrospektivnim studijama. Ipak, oznake na prehrambenim proizvodima koje sadrže smjernice ocijenjene su kao intuitivan alat te mogu pomoći potrošačima svrstati prehrambene proizvode kao više ili manje zdrave.

Svaka vrsta oznake na ambalaži prenosi različitu poruku, stoga se preporuča razvoj modela koji sadrži obje vrste poruke. Međutim, ostaju neka otvorena pitanja, kao što je mogućnost preoblikovanja prethodno zapakiranih proizvoda, kako pristupiti tradicionalnim proizvodima te utjecaj primjene oznaka na učestalost nezaraznih kroničnih bolesti i pretilosti. S obzirom na složenost čimbenika koji utječu na zdravlje i na izbor hrane pri kupnji, niti jedna od trenutno dostupnih oznaka na ambalaži ne može se smatrati samostalnim alatom za poboljšanje javnog zdravlja, zaključuju stručnjaci.

Izvor: Nutrients

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: ambalaža, deklaracija, javno zdravstvo,

Komentari