Kako ono što jedemo djeluje na dugovječnost?

Naime, analizirali su podatke 1560 nasumično odabranih muškaraca i žena u dobi od 67 do 84 godine, u razdoblju između studenog 2003. i lipnja 2005. godine. Ispitanici su ponovno podvrgnuti pregledu svake godine tijekom tri godine te praćeni tijekom četiri godine kako bi se moglo procijeniti na koji je način unos hranjivih tvari povezan s procesom starenja. Starenje i narušavanje ravnoteže nutrijenata povezano s dobi procijenjeno je putem krvnih biomarkera. Istraživači su uzeli u obzir čimbenike poput razine prihoda i obrazovanja, dobi, tjelesne aktivnosti, broja popratnih bolesti, spola i pušenja.

Znanstvenici su uočili četiri glavna obrasca. Prvo, optimalna razina unosa hranjivih tvari ovisila je o metodi mjerenja procesa starenja.

Povećani unos proteina poboljšao je ili smanjio neke parametre starenja, dok je povišena razina ugljikohidrata rezultirala povećanjem ili smanjenjem nekih drugih parametara.

Drugo, bilo je slučajeva u kojima su se srednje razine hranjivih tvari pokazale dobrima za mnoge ishode. Treće, postoji širok raspon tolerancije za obrasce unosa hranjivih tvari koji ne odstupaju previše od normi. I posljednje, optimalne razine jednog nutrijenta često ovise o razinama drugog (npr. vitamina E i vitamina C). Jednostavniji analitički pristupi nisu dovoljni za uočavanje takvih povezanosti.

Stručnjaci su također razvili interaktivni alat koji korisnicima omogućuje istraživanje načina na koji različite kombinacije mikronutrijenata utječu na različite aspekte starenja. Rezultati ove studije u skladu su s rezultatima ranije provedenog eksperimentalnog rada na miševima koji pokazuju kako prehrana s visokim unosom proteina može ubrzati starenje ranije u životu, ali je korisna u starijoj dobi. Dobiveni rezultati nisu eksperimentalni i potrebno ih je potvrditi u drugim ispitivanjima, zaključuju autori studije.

Izvor: Columbia University's Mailman School of Public Health