Kako je nastao sladoled?

Za sladoled se kaže da je najstarija slastica na svijetu i u mnogim zemljama najpopularniji desert. Povijest sladoleda temelji se na različitim pričama, ipak dvije su najučestalije. Prema prvoj, povijest sladoleda seže čak do 3000 god. pr. nove ere, kada su Kinezi poznavali recepturu koja je preteča današnjem sladoledu..

Namirnica koja se pripravljala od mlijeka, rashlađene vode i drugih sastojaka je oduševila svjetskog putnika Korčulanina Marka Pola koji je nakon povratka sa Dalekog Istoka prvi pisao 1292. god. o sladoledu kao ledenoj slastici koja je služena na dvoru Kublaj-Kana koji se nalazio na području današnjeg Pekinga. Na talijanskom dvoru su prema Polovim recepturama poslije pripremali sladoled, a postupak i recepture su bile strogo čuvane. Sladoled postaje poslastica bogatih.

Više egzaktnijih podataka možemo naći u u pismenim izvorima iz starog Rima, gdje je car Neron (37-68. god.) imao i ljeti na raspolaganju snijeg i led čuvan u posebnim jamama koji su mu njegovi robovi u velikim posudama donosili s planina. Snijeg i led je poslije korišten za miješanje s raznim voćem i medom kako bi se pripremili razni “sladoledni napitci”.
Talijani su voljeli sladoled i stalno su pronalazili nove načine kako da smrznu sladoled i poboljšaju njegov okus. Sladoled su spravljali i na dvoru Catherine de Medici koja ga je ponijela sa sobom kada se udala za budućeg francuskog kralja Henrika II (1533. god), te odala tajnu svome suprugu, a ovaj svojim kuharima.
Poslije se iz Francuske receptura za sladoled proširila u Englesku gdje ga je engleski kralj Charles I (1600-1649. god.) poslužio 1648. god. svojim gostima na jednoj od bogatih kraljevskih zabava. Kralj Charles je inače bio poznat po po brojnim gozbama na svom dvoru, na kojima je volio pripremati razna kulinarska iznenađenja za svoje uzvanike. Gosti su bili zadivljeni i naravno radoznali jer je jelo bilo kremasto, slatko, ledeno i mekano, ali je glavni kuhar morao šutjeti o recepturi. Kuhar je svoju šutnju dobro unovčio jer mu je Kralj Charles I zbog toga davao vrlo visoku plaću, kako bi se sladoled zadržao kao kraljevska poslastica. Nakon kraljeve smrti 1649. god., tajna čarobne slastice ubrzo je otkrivena.
A onda se krenulo dalje. Sladoled prelazi Atlantik u 18. Stoljeću. Britanski kolonisti donose sa sobom u Ameriku recepture za pripremu sladoleda i bum je započeo. Redaju se napisi o pripremi sladoleda u domaćinstvima. Prenose se recepture. Piše se o pripremanju sladoleda na javnim balovima.

1774. god. izvjesni Filip Lenzi iz Londona u Ameriku dopremio je slastice uključujuči i sladoled. Iste godine sladoled se u New Yorku mogao kupiti i na ulici. Posao je krenuo ne samo proizvođačima sladoleda već i proizvođačima kutijica u kojima se sladoled servirao. Zapisi govore o čak 70 novih vrsta posuda namijenjenih za serviranje sladoleda. Također je poznato da je 1813. god. sladoled serviran na inauguracijskom plesu američkog predsjednika Jamesa Madisona.
Tijekom 19-tog stoljeća i u Europi se proizvodi sladoled u zanatskim radionicama.
Amerikanci ga sredinom 19. st. počinju proizvoditi na veliko. 1846. Nanci Jonson je razvila uređaj za kućnu pripremu i smrzavanje sladoleda za što se koristila smjesa leda i soli. Najznačajnijom u povijesti sladoleda smatra se ipak 1851., kada je Jacob Fussel osnovao tvrtku za industrijsku proizvodnju sladoleda u Baltimoru i mogao proizvoditi sladoled u većim količinama. No to nije bilo dovoljno jer je trebalo izumiti ledenicu za zamrzavanje i čuvanje sladoleda koju je trebala imati svaka trgovina, koja je izumljena tek 75 godina poslije, tj, 1926. god.
Iako sladoled ima dugu povijest, njegov nagli procvat nastaje razvojem rashladne tehnike. Upravo zahvaljujući tom izumu, omogućeno je transportiranje sladoleda i u najudaljenije krajeve.
Sladoled se prvo servirao i prodavao u malim metalnim posudicama (18. stoljeće). Zatim su uslijedili korneti početkom 20. st., a tek nakon toga sladoled se pakirao u posudicama od kartona i tvrđeg papira. Sladoled se ubrzo nakon toga prodavao i na štapiću, što je bila svojevrsna revolucija u proizvodnji sladoleda, a taj izum pripada Amerikancima.
Kako je nastao sladoled u kornetu?

Sasvim slučajno. Bilo je to 1904. god. u gradu St. Loisu (Missouri). Budući da je bio vruć dan posjetitelji gopodarske izložbe morali su se na veliko rashlađivati i osvježavati, pa su prodavatelji sladoleda trljali ruke. Sladoled se tada prodavao u hladnjacima kolicima. Veliki promet na kraju je stvorio probleme prodavatelju Charlesu Menchesu koji je u jednom trenutku ostao bez metalnih posudica za sladoled, a imao je dovoljno sirovina za pripremu sladoleda. No snašao se, a u rješenju problema pomogao mu je njegov prijatelj Ernest Hamwia, doseljenik iz Sirije. On je prodavao nedaleko Charlesa neku vrstu ukusnih i hrskavih palačinki. Charles je otišao do kolege uzeo nekoliko tih palačinki i svinuo ih u kornet (smotuljak) i u njemu posluživao sladoled.
Danas sladoleda ima svugdje i sve je bolje kvalitete. Sladoled već dugo nije luksuzna poslastica, već široko rasprostranjena namirnica.

Koordinator-tehnolog za razvoj sladoleda
Mario Stastny, dipl.ing
Ledo d.d.