Šećerna bolest tipa 1 je autoimuna bolest koja dovodi do razaranja β-stanica gušterače koje proizvode inzulin, hormon odgovoran za apsorpciju i ulazak glukoze u stanice. Uslijed nedostatka inzulina, glukoza ne može ući u stanice te posljedično dolazi do njezinih povišenih vrijednosti u krvi i razvoja stanja koje nazivamo „hiperglikemija“.
Redovita tjelesna aktivnost ključna je za regulaciju šećerne bolesti i tjelesne mase, međutim čak 60 % odraslih osoba s ŠBT1 ne bavi se tjelovježbom na tjednoj razini. Kod ŠBT1 vježbanje je povezano s povećanim rizikom od pada razine glukoze (hipoglikemije) tijekom i najmanje 24 sata nakon vježbanja, a upravo se strah od hipoglikemije obično navodi kao glavna prepreka za provođenje redovite tjelesne aktivnosti.
Iako postoje utvrđene smjernice za konzumaciju ugljikohidrata, manje se zna o utjecaju unosa proteina na razinu šećera u krvi nakon tjelovježbe. U općoj populaciji, konzumacija proteina nakon vježbanja ima različite prednosti, uključujući brži oporavak, smanjenu boli u mišićima te povećanu mišićnu snagu. Kod osoba s ŠBT1 dodatan unos proteina može dovesti do povećanja razine glukoze u krvi, koja doseže vrhunac nekoliko sati nakon konzumacije te ostaje povišena duže vrijeme. Odnosno, povećan unos proteina kod osoba s ŠBT1 može ublažiti opadanje razine glukoze u krvi nakon vježbanja, čime se smanjuje rizik od hipoglikemije.
Cilj nedavne studije bio je istražiti učinak unosa proteina nakon vježbanja na razinu glukoze u krvi nakon intervalnog treninga visokog intenziteta (HIIT) i umjereno intenzivnog kontinuiranog treninga (MICT).
U studiji je sudjelovalo 14 odraslih osoba (7 muškaraca i 7 žena) s ŠBT1, dobi 18 do 51 godine i indeksom tjelesne mase (ITM) od 25,1 ± 3,4 kg/m2. Testiranje sudionika sastojalo se od tri posjeta, svakih tjedan dana, koja su uključivala nadzirani HIIT trening, MICT ili kontrolni posjet (bez vježbanja). Redoslijed posjeta nasumično je određen. Uzorci krvi uzeti su prilikom svakog posjeta na početku, odmah pri završetku vježbanja te 1 sat nakon vježbanja (za HIIT i MICT trening) ili odmah po dolasku te 1 sat nakon za kontrolnu posjetu. Dodatno, od sudionika je zatraženo da nose kontinuirani monitor glukoze (CGM) i nosivi uređaj za praćenje tjelesne aktivnosti tijekom cijelog trajanja studije te da ispune evidenciju o prehrani za dan prije, na dan i dan nakon svakog posjeta.
Uočeno je da povećanje unosa proteina nakon MICT treninga može smanjiti rizik od hipoglikemije nakon vježbanja sve do sljedećeg jutra.
Doza od 20 grama proteina tijekom vježbanja, količina koju osigurava oko 85 grama piletine ili jedna mjerica proteina u obliku dodatka prehrani, bila je povezana sa trajanjem hipoglikemije kraćim za 1,9 %. Međutim, isti učinak nije uočen nakon HIIT treninga gdje su unatoč dodatnom unosu proteina i dalje primijećene niske razine glukoze u krvi.
Na temelju dobivenih rezultata, znanstvenici zaključuju da dodatni unos proteina nakon tjelovježbe umjerenog intenziteta predstavlja obećavajuća strategiju za smanjenje rizika od hipoglikemije te poboljšavanje adaptivnog odgovora na vježbanje kod ljudi s ŠBT1. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razvile praktične preporuke za kliničku praksu.
Izvor: Nutrients
Komentari
Povezani članci
Tjelovježba štiti od dijabetesa tipa 2
Proteini sirutke korisni i ženama
Bolja kondicija za dijabetičare
Tjelovježba i dijabetes
Doručak za kontrolu dijabetesa – bogat ugljikohidratima ili proteinima?
Trajanje i raspodjela dnevne tjelesne aktivnosti i dijabetes tipa 2
Nova studija potvrdila kako osobe starije dobi ne unose dovoljno proteina
Pozitivni utjecaj tjelesne aktivnosti na dijabetes tipa 2
Umjerena fizička aktivnost u kontroli dijabetesa
Kako do povećanja mišićne mase i snage u starijoj dobi?
Tai chi za dijabetičare
U kojoj mjeri tjelovježba štiti srce od zatajenja?
Začinsko bilje kao potencijalna alternativa antidijabeticima
Visok unos soli u dijabetičara povećava rizik od bolesti srca
