Teorija planiranog ponašanja može pomoći u pružanju sustavnih objašnjenja zašto određene intervencije promiču promjene u životnim navikama.
Ova teorija jedna je od najprihvaćenijih teorija ponašanja i ukazuje kako na vjerojatnost osobe da izvrši planirano ponašanje utječu: stavovi o vjerojatnim posljedicama određenog ponašanja, subjektivne norme koje se odnose na uvjerenja o očekivanjima drugih i percipirana kontrola ponašanja koja se odnosi na percepciju čimbenika koji mogu pomoći ili ometati određeno ponašanje.
Rezultati prethodno provedenih studija pokazali su kako pružanje genetskih informacija i savjeta može potaknuti promjene u prehrani i tjelesnoj aktivnosti među pacijentima, ali teorijski mehanizam koji stoji iza ovog fenomena nije dovoljno shvaćen. Svrha ove studije bila je utvrditi i usporediti učinak pružanja genetski prilagođenih savjeta za upravljanje tjelesnom masom na ključne sastavnice teorije planiranog ponašanja. Znanstvenici su proveli randomizirano kontrolirano ispitivanje na 140 žena uključenih u program upravljanja tjelesnom masom (indeks tjelesne mase ≥ 25,0 kg/m2).
Nasumično su im dodijeljene preporuke za upravljanje tjelesnom masom koje se temelje na populacijskoj genomici ili genomici životnog stila. Stavovi, subjektivne norme i percipirana bihevioralna kontrola mjereni su na početku, odmah nakon primanja izvješća o populacijskim ili genetski utemeljenim preporukama i nakon 3, 6 i 12 mjeseci praćenja.
Znanstvenici su otkrili značajna poboljšanja u stavovima o djelotvornosti prehrane i preporuka u vezi tjelesne aktivnosti za upravljanje tjelesnom masom u obje skupine.
Iako su promjene uglavnom bile dugoročnije u skupini kojoj su dodijeljene preporuke temeljene na genomici životnog stila. U navedenoj skupini također su dugotrajnije bile promjene u subjektivnim normama, uz značajne promjene u pet parametara subjektivnih normi koje su uočene u ovoj skupini.
Sveukupno, dobiveni rezultati pokazuju kako je pružanje genetski prilagođenih informacija i savjeta o životnom stilu uglavnom dugoročno utjecalo na početke promjena ponašanja, dok su preporuke temeljene na populacijskoj genomici imale utjecaja na kratkoročne promjene ponašanja (primjerice stavovi prema unosu masnih kiselina u prehrani).
Izvor: Nutrients
