Ela Lučić

Datum objave: 12. 02. 2021.

Kefir je sve popularniji fermentirani mliječni napitak koji se ponekad naziva i „superhranom“ zahvaljujući mnogobrojnim zdravstvenim prednostima, uključujući poboljšanu probavu, smanjenje krvnog tlaka i razine glukoze u krvi.

Za izradu proizvoda potrebna su kefirna zrnca uzeta iz druge serije kefira. Zrnca se dodaju mlijeku kako bi fermentirala i rasla. Otprilike 24 do 48 sati kasnije (ili u slučaju ovog istraživanja 90 sati kasnije), zrnca kefira koriste hranjive tvari koje su im dostupne te rastu.

Znanstvenicima kefir predstavlja jednostavan način za uzgoj modela mikrobne zajednice kako bi proučavali metaboličke interakcije. Iako je već poznato da mikroorganizmi često žive u zajednicama i ovise o preživljavanju drugih vrsta, znanje o mehanizmu ovog fenomena prilično je ograničeno.  

Autori studije prikupili su 15 uzoraka kefira s nekoliko različitih mjesta i proučavali njihov rast. Kako bi saznali opseg i prirodu suradnje između mikroorganizama u kefiru, kombinirali su najsuvremenije metode poput metabolomike (proučavanje kemijskih procesa metabolita), transkriptomike (proučavanje RNA transkripata genoma) i matematičkog modeliranja. To je otkrilo ne samo ključne čimbenike molekularne interakcije poput interakcija aminokiselina, već i kontrastnu dinamiku bakterijskih vrsta između zrnaca i mliječnog dijela kefira.

Znanstvenici su otkrili kako dominantne vrste bakterijskog roda Lactobacillus pronađene u kefirnim zrncima ne mogu samostalno preživjeti u mlijeku. Međutim, kada vrste „surađuju“, kolonije u mlijeku sekvencijalno rastu – mikroorganizmi jedni drugima pružaju hranjive tvari potrebne za rast i razvoj.

Izvor: Nature Microbiology

Pošalji prijatelju na email

Komentari