Ela Lučić

Datum objave: 03. 08. 2020.

Prema rezultatima australskog istraživanja, sok od naranče može biti potencijalni nosač probiotika Lactobacillus sanfranciscensis koji se pretežno koristi u pekarskoj industriji, ali njegova učinkovitost u pićima nije dovoljno istražena. Već su dokazani protuupalni učinci ovog naširoko korištenog probiotika, kao i njegov potencijal u liječenju upalnih bolesti crijeva.

Trenutno se uobičajena probiotička hrana na tržištu temelji na mliječnim proizvodima, ali raste potražnja za alternativnim nosačima probiotika, kao što su sokovi od voća i povrća. Znanstvenici vjeruju kako su sokovi od voća i povrća prikladni nosači probiotika zbog velike količine šećera (izvor energije), relativno niskog pH (pogodan okolišni medij) i relativno visokog ukupnog sadržaja antioksidansa koji produljuju rok trajanja proizvoda. Uz to, okus voćnih sokova također poboljšava prihvaćanje proizvoda od strane potrošača kao metode isporuke probiotika. U prilog tome ide i relativno kratko vrijeme zadržavanja soka u probavnom traktu, što može u velikoj mjeri smanjiti štetne učinke želučanog okoliša na probiotike.

U ovoj studiji, kao nemliječni nosači ispitana su tri soka (jabuka, naranča i rajčica) prerađena izlaganjem ultra-visokoj temperaturi. Testirana je njihova sposobnost očuvanja održivosti probiotika L. sanfranciscensis tijekom četiri tjedna čuvanja u hladnjaku na 4°C. Tri su soka testirana i na in vitro probavu kako bi se procijenio potencijalni zaštitni učinak probiotika.

Prema rezultatima prethodnih studija, hrana s aktivnim probiotikom treba sadržavati preporučenu minimalnu razinu održivosti (106 log CFU/mL) u vrijeme konzumacije u svrhu postizanja potencijalnih zdravstvenih učinaka.

Sva tri uzorka soka ispunila su preporučenu razinu održivosti, a sok od naranče pokazao se najučinkovitijim.

Iako je u uzorcima dostignuta preporučena razina, došlo je do smanjenja broja probiotika. Na kraju četverotjednog skladištenja opaženo je kako se održivost probiotika L. sanfranciscensis u sva tri soka značajno smanjila. Jedan od mogućih razloga bio je porast koncentracije mliječne kiseline zbog rasta probiotika u prva dva tjedna, što je rezultiralo snižavanjem kiselosti sokova, utječući na naknadnu održivost probiotika. Najstabilnija održivost zabilježena je u soku od naranče, a to može biti posljedica niže početne razine pH soka od naranče, što potencijalno može povećati toleranciju probiotika L. sanfranciscensis na kiselo okruženje.

Kada su bili izloženi simuliranom želučanom i crijevnom soku, sva tri uzorka soka pokazala su značajno niži zaštitni učinak na održivost probiotika. U želučanom soku, kiselo okruženje aktivira probavne enzime kao što je pepsin. Ovaj enzim može uništiti peptidnu vezu između aminokiselina i potencijalno razgraditi staničnu membranu probiotika i učinkovito ih uništiti. Prisutnost žučnih soli u sekretu tankog crijeva može utjecati na staničnu membranu probiotika i razgraditi ih. Žučne kiseline mogu emulgirati masti i ulja u micele te ih odvojiti od ostatka hrane čekajući daljnju probavu, objašnjavaju znanstvenici.

Napominju kako je potrebno provesti daljnje studije u svrhu produljenja održivosti probiotika u procesu probave te utvrditi sve potencijalne zdravstvene učinke koje bi navedene kombinacije mogle pružiti zdravim pojedincima nakon konzumacije proizvoda.

Izvor: Beverages

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: mikrobiota, probiotici, sok od naranče,

Komentari