GMO - 100% sigurno?

Malo je osoba koje će ostati suzdržane na spomen genetički modificirane hrane.. Svi nekako moraju imati stav o ovoj temi – ili su potpuno protiv ili su potpuno za GMO.
Hrvatska je otvorila vrata genetički preinačenoj hrani, a dugoočekivani Zakon o hrani uskoro će ugledati svjetlost dana. Zakonom će biti dozvoljen uvoz i prodaja genetički preinačene hrane uz jedini uvjet da takva hrana treba biti posebno označena. Na taj način, potrošaču se pruža mogućnost odabira između genetički preinačene i konvencionalno uzgojene hrane.
Začuđujuće je da ova odluka nije odjeknula u hrvatskoj javnosti. Zapravo, neusporedivo veći odjek imala je Story Super Nova nego činjenica da ćemo na policama trgovina uskoro viđati i GM hranu. Inače, viđamo je i jedemo i danas, ali to ne znamo jer takva hrana nije posebno označena. Dakle, u svakom slučaju je pozitivno što ćemo u budućnosti moći birati. Negativno je to što je za opremanje laboratorija za analizu GM hrane potrebna velika količina novca koja bi se možda mogla utroštiti za poticanje ekološke poljoprivrede.
Izuzev Udruge „Zelena akcija”, u Hrvatskoj nitko nije glasno prokomentirao aktualni problem GM hrane. Više je mogućih objašnjenja ove šutnje, a dva su osnovna – neznanje i ravnodušnost. Neznanje je sveprisutno u ovom području – kako kod laika, tako i kod stručnjaka. Međutim, ovoga puta nije sramota priznati neznanje, jer radi se o vrlo mladoj znanosti koja se vjerojatno trebala još neko vrijeme zadržati u laboratorijima prije nego što je ušla u naše domove. Činjenica da je preskočeno nekoliko koraka ne mora biti pogubna, ali okretanje glave i šutnja nisu dobrodošli – kako u znanstvenim krugovima, tako i u medijima i na ulici.
Naši životi prestaju onoga dana kada počnemo šutjeti o stvarima koje su važne.
--Martin Luther King, Jr.
Što je zapravo GMO?
GMO je kratica za genetički modificirani organizam, odnosno onaj u čiji smo genom intervenirali i promijenili ga. Može se reći da modifikacija biljnih vrsta nije ništa novo. Stoljećima su zemljoradnici križanjem različitih vrsta pokušavali dobiti bolje, ukusnije ili ljepše vrste. Ipak, uplitanje u razinu gena potpuno je drugačije od dosadašnjih tehnika. Moderno genetičko inžinjerstvo podrazumijeva prenošenje gena iz životinje, biljke, bakterije ili virusa u drugi organizam (najčešće biljku), te se tada ireverzibilno mijenja genetski kod ili „otisak prsta” koji opisuje karakteristike pojedinog organizma. Primjenom biotehnoloških metoda proizvode se biljni materijali s poboljšanim sastavom, funkcionalnim karakteristikama ili organoleptičkim svojstvima (boljim okusom).

Razvijaju se biljke otporne na bolesti, uvjete okoliša te određene herbicide ili pesticide. U svjetskim razmjerima, polovica ukupne količine soje i trećina ukupne količine kukuruza je transgenična. U SAD – u, 30 – 50 % soje je transgenično, dok dvije trećine procesirane hrane sadrži transgeničke sastojke.
U počecima biotehnološke proizvodnje, nastojale su se dobiti vrste koje otporne na insekte, herbicide i bolesti, te razne klimatske uvjete. Samim time, ovakve vrste osiguravaju znatno viši prinos od konvencionalno uzgojenih vrsta. Danas je biotehnologija usmjerena na dobrobit potrošača i nastoji razviti hranu s poboljšanim okusom, nutritivnom vrijednošću, duljim vremenom uskladištenja, te smanjenom toksičnošću.
Primjenom biotehnologije i genetičkog inženjerstva, znanstvenici su načinili rajčice koje dulje ostaju svježe, soju koja je otporna na herbicide, krumpir koji sam proizvodi pesticide, te čitav niz korisnih i onih manje korisnih vrsta. Ponekad se znanstvenici zanesu, pa je rezultat prilično bizaran i neprirodan. Primjerice, pomalo perverzno zvuči činjenica da je ugradnjom gena iz svijetleće jegulje u krumpir dobiven krumpir koji svijetli u mraku kada ga je potrebno zaliti.
Kako prepoznati GMO?
Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) je 1992. godine, temeljem procjene da je GM hrana sigurna, te da se ne razlikuje od konvencionalne, kako po nutritivnim karakteristikama, tako niti po potrebi posebnog rukovanja ili skladištenja, donijela dekret po kojem GM prehrambene proizvode nije potrebno posebno označiti. U Americi se stoga GM hrana tretira jednako kao i konvencionalno proizvedena hrana. Zbog značajnog otpora potrošača koji su zahtijevali više informacija o tome što jedu, proizvođači su se dosjetili i počeli su dobrovoljno označavati one proizvode koji nisu genetički preinačeni. Isti trend doveo je do odvajanja ponude organski uzgojene hrane u supermarketima. Kupujete li izvan odjeljka koji je označen sa „organski uzgoj”, velika je vjerojatnost da ćete kupiti proizvod koji sadrži genetički preinačene sastojke, posebice ako ste odabrali proizvode na bazi soje, kukuruza i rajčice.
Za Europu je karakterističan snažan otpor prema ovakvoj hrani. Ovaj otpor ujedno opisuje i osnovnu razliku percepcije znanosti kod Amerikanaca i Europljana. Amerikanci gledaju na znanost kao na napredak koji mora iznjedriti nešto korisno, dok su Europljani tradicionalno više skeptični. Istraživanja među potrošačima koja su provodena na početku 21. stoljeća pokazala su da dvije trećine Europljana smatra kako GMO predstavlja prijetnju za ljudsko zdravlje i okoliš.

Stoga je u Europi (a i Aziji) popularan marketinški slogan „GMO free”. Britanski supermarketi oglašavaju svoje privatne robne marke kao „GMO free”, a fast food restorani, poput Burger King-a i McDonalds-a obećavaju svojim potrošačima kako će ukloniti GMO sastojke iz svoje ponude.
Treba li nam GMO?
“Ovisi li prehranjivanje svjetske populacije o biotehnologiji?” pitanje je koje se često postavlja kada se raspravlja o GM hrani. Odgovor na to pitanje uvelike ovisi o percepciji trenutne situacije. Raspoložive obradive površine na našoj planeti velikim su dijelom obrađene. Istodobno svjetska populacija raste nezaustavljivo, te je potrebno osigurati više prinose kako bi se osigurala hrana za sve.
Drugačiji pristup temelji se na hipotezi da na svijetu ima dovoljno hrane za čitavu populaciju. Naime, dok jedan dio stanovništva gladuje zbog siromaštva i nepovoljnih klimatskih uvjeta, pretjerana konzumacija hrane u modernom društvu uzrok je epidemije debljine i čitavog niza bolesti koje ju prate.
Američki predsjednik nedavno je prekorio Europsku zajednicu i poručio kako zabranom GM hrane u Europi pogoršava glad u Africi. Pomalo je apsurdna ta izjava, uzmemo li u obzir da je najveći broj pretilih osoba upravo u Americi i činjenicu da je Europa idealno tržište za američke koncerne koji proizvode genetički preinačeno sjeme i hranu.
Za i protiv
Do današnjeg dana, zdravstveni rizici konzumiranja GM hrane nisu potpuno razjašnjeni, budući da je proveden vrlo mali broj studija koje bi trebale dati odgovor na ovo pitanje. Ipak, mnogi znanstvenici smatraju da bi ova hrana mogla biti „okidač” za alergijske reakcije, te da bi mogla biti izvor novih toksina i uzrok stvaranja otpornosti na antibiotike. Utjecaj na okoliš je vjerojatno su još razorniji od utjecaja na zdravlje ljudi. Stručnjaci smatraju da će biti nemoguće spriječiti kontaminaciju organsko – bioloških farmi s genetički preinačenim kulturama, jer će vjetar i kukci učiniti svoje. Posebnu opasnost genetički modificirane kulture predstavljaju za bioraznolikost biljnog i životinjskog svijeta.
Ipak, početna ideja biotehnološke proizvodnje je stvaranje proizvoda koji su korisni čovječanstvu. Vrlo je teško izreći generalnu tvrdnju o sigurnosti genetički preinačene hrane, a preporuke i tvrdnje o sigurnosti trebale bi se davati pojedinačno za svaku novu namirnicu dobivenu genetičkim inženjerstvom. Istodobno je potrebno veliko znanje i multidisciplinaran pristup ovoj problematici kako bi iskoristili ono najbolje što nam je razvoj znanosti ponudio, i izbjegli negativne učinke.
Pristup moći treba povjeriti onima koji nisu zaljubljeni u nju.
Platon

Darija Vranešić, dipl.ing.