Glad u svijetu: 12 mitova

Utvrđeno je da otprlike jedna milijarda stanovnika na Zemlji gladuje ili pati od pothranjenosti. Svaki dan od posljedica gladi umire oko 24 000 tisuće ljudi, a od toga 3/4 djece mlađe od pet godina.
Iz godine u godinu, proporcionalno sa idejama za rješenjem problema, povećava se i broj gladnih..

Zbog čega vlada tolika glad?
Što poduzeti kako bi se problem riješio?

Autor knjige "World Hunger: 12 Myths" tvrdi da bi se ova pitanja mogla lakše riješiti kada bi se oslobodili duboko ukorijenjenih mitova o problemu gladi u svijetu. A mitovi su:
Mit 1.
Na svijetu nema dovoljno hrane za sve

Realnost: Obilje, bolje nego nedostatak, opisuje svjetske zalihe hrane. Dnevno se proizvodi dovoljno hrane koja može svakom čovjeku osigurati dnevni energetski unos od 3500 kcal. Dnevno bi svaki čovjek mogao dobiti oko 2,5 kg hrane: 1.5 kilogram žitarica, orašastih plodova, mahunarki, 0.5 kilograma voća i povrća te 0,5 kilograma mesa, mlijeka, jaja –što je sasvim dovoljno da većinu ljudi učini pretilom!

Mit 2.
Za glad je kriva priroda

Realnost : Najlakše je okriviti prirodu. Čovjek i čovjekova dostignuća zapravo su kriva što su ljudi postali izrazito ranjivi na promjenjivost prirode. Hrana je uvijek dostupna onima koji je sebi mogu priuštiti – glad u teškim vremenima ipak pogađa one najsiromašnije. Veći broj smrti koji je rezultat prirodnih pojava mogao bi se usporediti sa «kapi koja prelije čašu». Primjerice, iako tisuće američkih beskućnika godišnje umire od hladnoće, teško se za to mogu okriviti vremenske neprilike. Prije je to rezultat loše ekonomske politike koja ne osigurava svima jednake mogućnosti te društva kojemu je ekonomska moć važnija od suosjećanja.

Mit 3.
Na svijetu je previše ljudi

Realnost : Iako je rapidan porast stanovništva veliki problem u nekim zemljama, nigdje gustoća stanovništva objašnjava glad. Za svaki Bangladeš, gusto naseljenu i siromašnu zemlju, postoji jedna Nigerija, Brazil ili Bolivija, gdje napušteni izvori hrane koegzistiraju sa glađu.
Rapidan porast stanovništva i glad «endemi» su u zemljama gdje vlasništvo zemlje, posao, naobrazba, zdravstvena skrb i sigurnost nisu dostupne većini ljudi.
Mit 4.
Zaštita okoliša nasuprot više hrane?

Realnost : Činjenica je da se moramo zabrinuti što ekološka kriza smanjuje izvore za proizvodnju hrane, no ustupak između okoliša i svjetske potrebe za hranom nije neophodan. Trud da se nahrane gladni ne uzrokuje ekološku krizu. Glavnog krivca treba tražiti među velikim korporacijama koje metodama «krčenje šuma - stvaranje» profitiraju na račun zahtjeva konzumanata za tropskim, egzotičnim i ne-sezonskim namirnicama.

Mit 5.
«Zelena revolucija» je rješenje

Realnost : Same proizvodne prednosti «zelene revolucije» nisu mit.

Zahvaljujući novim usjevima, godišnje žetve osiguraju milijune tona žitarica.
Ipak, fokusiranje isključivo na povećanje proizvodnje ne može riješiti problem gladi, jer još uvijek ostaje neriješen problem distribucije hrane. I opet ekonomska moć određuje tko će hranu dobiti, a do koga hrana neće stići. Takav je slučaj sa nekoliko velikih uspješnica «zelene revolucije» - Indija, Meksiko, Filipini – gdje je proizvodnja žitarica toliko porasla da su zemlje postale i izvoznice, a još uvijek veliki broj njihovog stanovništva gladuje.

Mit 6.
Veći posjedi su bolja rješenja

Realnost : Vlasnici velikih posjeda najčešće dobar dio zemlje ostavljaju neobrađen. Nasuprot njima, vlasnici manjih posjeda svoju zemlju u potpunosti koriste, pa tako ostvaruju i četiri do pet puta veću dobit po jutru. Čini se da bi redistribucija zemljišta značajno mogla povećati proizvodnju hrane. Kao primjer može poslužiti Brazil, koji je, prema podacima kojima raspolaže Svjetska banka, nakon redistribucije zemljišta, povećao prihode za čak 80%.

Mit 7.
Tržište može «presuditi» gladi u svijetu

Realnost : Tržište može biti djelotvorno u smanjenju svjetske gladi samo u slučaju kada bi naplatna moć bila ravnomjerno rasprostranjena.
Svi oni koji vide ulogu trgovine u spriječavanju gladi morali bi se više koncentrirati na promociju konzumenata hrane, a ne trgovine hranom. Tu bi najveću ulogu trebale imati Vlade i to na način da podnošljivijim porezima, kreditima i zemljišnim reformama kakvu takvu kupovnu moć osiguraju i siromašnima.
Mit 8.
Slobodna trgovina je rješenje

Realnost : U većini zemalja Trećega svijeta izvoz je povećan, no i broj gladnih jednako tako. Primjerice, u Brazilu cvjeta izvor soje prema japanskom i europskom tržištu, no s druge strane, umjesto da gladuje jedna, sada gladuju dvije trećine populacije.

Mit 9.
Pregladni da bi s borili za svoja prava

Realnost : Bombardirani slikama siromašnih, bolesnih i gladnih, zaboravlja se očito: za one koji imaju jako malo resursa, i najobičnije preživljavanje zahtijeva ogroman trud. Da su siromašni uistinu toliko pasivni, oni uopće ne bi niti preživjeli.

Mit 10.
Više pomoći od Sjedinjenih država može pomoći gladnima

Mit 11.
Naša (američka) korist od njihove (jeftine radne) snage

Mit 12.
Manje slobode za manje gladi?

Prema knjizi: «World Hunger: 12 Myths» ( 2nd Edition, by Frances Moore Lappé, Joseph Collins and Peter Rosset, with Luis Esparza (fully revised and updated, Grove/Atlantic and Food First Books, Oct.)