Fitoestrogenska enigma

Već duži niz godina, na spomen menopauze i perimenopauzalnih problema, velik broj žena kao prvu asocijaciju navodi soju. Kako se HNL (hormonsko nadomjesno liječenje) kroz niz studija pokazalo kao čimbenik rizika za dobivanje karcinoma dojke i maternice te bolesti krvnih žila, važnost na terapijskoj ljestvici sve više zauzimaju fitoestrogeni. Fitoestrogeni su biljne tvari koji nadomještaju humane estrogene, vežući se na njihove receptore i oponašajući njihovu funkciju. Najpoznatiji izvori fitoestrogena su soja, alfalfa, slanutak i još neki pripadnici obitelji sjemenki i grahorica.

Glavni oblik fitoestrogena su izoflavoni, a sojin izoflavonski trojac su: genistein, daidzein i glicitein, odnosno njihova aktivna aglikonska forma.

Osim originalnog oblika soje (klica, sjemenki, brašna, ljuskica) te fermentiranih oblika (miso, tempeh), suplementi soje sve više preplavljuju svjetsko tržište. No u toj „šumi“ proizvoda vrlo je lako izgubiti se, ali i precijeniti njihovu stvarnu vrijednost.

Prema nedavno objavljenoj studiji u časopisu Food Chemistry, većina ovih proizvoda nema uniformirane deklaracije koje bi navodile točne koncentracije aktivnih komponenata. I ne samo da ne postoje uniformirane deklaracije, nego su one u većine suplemenata netočne; studije su pokazale kako aktualni sadržaj izoflavona ne odgovara navedenom na deklaraciji! Isto tako, da bi ostvarili svoje terapijsko djelovanje u olakšavanju perimenopauzalnog sindroma, dnevna doza izoflavona trebala bi iznositi od 35-150 mg, a samo je polovica uzoraka analizirana u ovoj studiji zadovoljila taj uvjet.

Izvor: Food Chemistry 115 (2009) 1389–1392