Oblik željeza prirodno prisutan u grašku mogao bi se koristiti pri proizvodnji novih dodataka prehrani željeza koji, u odnosu na postojeće, imaju manje nuspojava, zaključak je istraživanja objavljenog u časopisu The Journal of Nutrition.
Pri ozbiljnijim nedostacima željeza, u praksi se uobičajeno primjenjuju dodaci prehrani sa željezovim ionima koje odlikuje visoka bioraspoloživost – apsorpcija i raspodjela. Međutim, uz iste se vežu brojne gastrointestinalne smetnje, koje su posljedice oksidacijskog stresa, što često dovodi do izbjegavanja spomenutih dodataka prehrani u terapiji.
U cilju da smanje popratne smetnje znanstvenici su odlučili ispitati učinkovitost alternativnog izvora željeza koja stvara manji oksidacijski stres. Riječ je o proteinu feritinu koji je prirodno prisutan u grašku. Učinkovitost feritina testirana je na caco-2 stanicama – stanice koje se koriste u proučavanju apsorpcije i transporta nutrijenata.
Pokazalo se da je dobra apsorpcija feritina omogućena ukoliko je isti prethodno zaštićen od niske pH vrijednosti u želucu. U tom se slučaju apsorpcija feritina odvija procesom endocitoze kojim nastaje 60% manje oksidacijskog stresa u odnosu na proces apsorpcije željezovih iona.
Buduća istraživanja ispitivati će dodatne načine koji mogu osigurati očuvanje feritina sve do mjesta njegove apsorpcije u tankom crijevu.
