Fazu prejedanja ne «kompenziramo» fazom nejedenja

Skupina istraživača proučavala je unos hrane osoba koje su se dva tjedna prejedale, posljedica čega je bio porast tjelesne mase za 2 tjedna, te zaključila da nakon faze prejedanja ne nastupa faza manjeg unosa kojom bi se kompenziralo pretrpavanje hranom..

Istraživači sa Cornel Sveučilišta proučavali su grupu od 12 osoba, prosječne dobi 31 godinu, koje su se dva tjedna prejedale i kojima je usljed toga tjelesna masa porasla za oko 2,5 kg. Kada im je dozovoljeno da nastave sa svojim uobičajenim prehrambenim navikama, nisu spontano smanjili unos hrane, čak ni nakon što se dva tjedna osjećali pretrpani. Umjesto toga, oni sui jeli onoliko koliko su jeli i prije faze prejedanja.
David Levitsky, profesor nutricionističkih znanosti i psihologije s Sveučilišta Cornell, naglasio je da studija sugerira da prehrambeno ponašanje nije uvjetovano nekim unutarnjim čimbenicima, primjerice fiziološkim mehanizmom koji je uključen u regulaciju tjelesne mase, već vanjskim čimbenicima. Drugim riječima, kada se subjekt vrati u staru okolinu – u ovom slučaju to je bilo laboratorij u kojemu su simulirani uvjeti slični onima u kojima ispitanici borave i jedu – on se vraća svojim starim prehrambenim navikama, bez obzira na bilo kakve biološke signale.

Usprkos činjenici da nisu jeli ništa manje niti su vježbali više nakon porasta tjelesne mase, učesnici studije su svejedno izgubili polovinu kilograma dobivenih tijekom faze prejedanja. Istraživači to objašnjavaju spontanim povećanjem metaboličke aktivnosti. «Više energije sagorijevate jednostavno zato što nosite više kilograma» objašnjava Levitsky te dodaje, «Konstanto dolazimo do zaključaka da je količina hrane koju ljudi unose u direktnoj vezi sa količinom hrane koja im se servira, raznolikošću hrane koja im se sservira te brojem ljudi sa kojima tu hranu dijele.»
Izvor: Physiology and Behavior (Vol. 84 (5), pp. 669-675)