Dehidracija kod starijih može se odrediti i rutinskim pretragama

Dehidracija je ozbiljno stanje koje se često primjećuje kod osoba starije životne dobi, a kod ove osjetljive populacije nerijetko se povezuje i s fatalnim posljedicama. Za dijagnozu dehidracije uglavnom se koristi test osmolalnosti krvnog seruma, međutim, navedeni test je složen i skup, pa se i vrlo rijetko provodi. Stoga je u novom istraživanju objavljenom u časopisu BMJ Open, ispitana valjanost jedne druge metode.

Radi se o tzv. izračunatoj osmolarnosti seruma, koja u obzir uzima činjenicu da se tijekom dehidracije povećava razina natrija, kalija, uree i glukoze u krvi. Budući da se ove tvari često rutinski određuju različitim pretragama, ova metoda potencijalno predstavlja učinkovit i jeftin način određivanja stupnja hidracije.

U istraživanju je sudjelovalo 595 osoba starijih od 65 godina koje su bile regrutirane iz različitih sredina, a među kojim je bilo i osoba s dijabetesom i problemima s bubrezima. Ispitanicima je određena osmolalnost seruma uobičajenim testom, a zatim je uspoređena s osmolarnosti izračunatom pomoću različitih, prije osmišljenih jednadžbi koje su u obzir uzimale koncentracije natrija, kalija, uree i glukoze.

Na taj način identificirana je jednadžba koje je pokazala odličnu primjenjivost i kod žena i muškaraca, bez obzira na eventualnu prisutnost dijabetesa ili oslabljene funkcije bubrega. Smatra se da će se korištenjem ove jednadžbe češće primjećivati dehidracija kod starijih pacijenata, koje će se onda moći dodatno poticati na dovoljan unos tekućine.