Atkins-ova dijeta

Trenutno najpoznatiji nisko-ugljikohidratni prehrambeni režim, Atkinsova dijeta, već trideset godina je predmet rasprava. Nekima je to najbolja stvar koja im se dogodila u životu, osobito nekolicini holivudskih zvijezda, dok je druga strana proglašava opasnom za zdravlje i nezdravim načinom prehrane. Brojni ugledni znanstvenici je opisuju kao pseudo-znanost, a nedavno objavljena istraživanja po kojima ova dijeta i nije tako loša podigla su mnogo prašine.
Na Internet tražilicama pojam ˝Atkinsova dijeta˝ nalazi se među 50 najtraženijih u zadnjih nekoliko godina. Dijeta je osobito popularna u Sjedinjenim Američkim Državama gdje više od 30% odraslog stanovništva ima prekomjernu tjelesnu masu. Stoga je u američkim medijima kao bomba odjeknuo prošlogodišnji New York Times Magazine članak u kojem Gary Taubes pozitivno piše o Atkinsovoj dijeti, njenim ispravnim temeljima i uspješnosti. Naslov članka ˝što ako je sve bila velika debela laž?˝ popraćen je sočnom naslovnicom: slikom odreska s kojeg se cijedi maslac. Dok laička literatura i popularni članci o prehrani veličaju Atkinsa u nebesa, medicinski krugovi su oprezni i suzdržani. Gdje je istina? Tamo negdje, bas kao u Dosjeima X.
Usprkos velikoj popularnosti ove dijete i brojnim sljedbenicima, američka populacija ne postaje nimalo mršavija, dapače.
Ljubitelji nisko-ugljikohidratnih dijeta tvrde kako prehrana bogata proteinima i siromašna ugljikohidratima potiče metabolizam masnog tkiva i uzrokuje brz gubitak tjelesne mase bez značajnih dugoročnih nuspojava. Međutim, bezbrojne profesionalne organizacije, uključujući American Dietetic Association i American Heart Association, pozivaju na oprez zbog potencijalnog izazivanja abnormalnosti metabolizma i mogućih ozbiljnih zdravstvenih posljedica, osobito kod osoba s bolestima srca i krvnih žila, tipom 2 dijabetesa, dislipidemijom ili hipertenzijom. Točnije, upozoravaju kako nisko-ugljikohidratne dijete uzrokuju nakupljanje ketona te mogu rezultirati abnormalnim metabolizmom inzulina te poremećajem funkcije jetre i bubrega; gubitkom vode i minerala koji mogu uzrokovati posturalnu hipotenziju, umor, zatvor i kamence u bubrezima; velike količine životinjskih proteina i masti mogu dovesti do povećane razine masti u krvi (hiperlipidemija) te veliko opterećenje proteinima što može oštetiti funkciju bubrega. Znanstvena literature koja opisuje učinkovitost i metaboličke efekte nisko-ugljikohidratnih dijeta sastoji se od brojnih studija koje su međusobno vrlo različite sastoje se od relativno malog broja ispitanika.

Povijest: tko je taj dr. Atkins
Autor dijete je američki kardiolog dr. Robert C. Atkins koji za uspješno mršavljenje predlaže izbacivanje gotovo svih ugljikohidrata dok se proteini i masti mogu jesti u neograničenim količinama. Dijetu je opisao u svojoj prvoj knjizi ˝Dr. Atkins˝ Diet Revolution˝ objavljenoj 1972; porast zanimanja za ovu dijetu u zadnje vrijeme urodilo je novom knjigom novoga naziva: ˝Dr. Atkins˝ New Diet Revolution˝, prerađenom izdanju originala. Atkins svoju obnovljenu slavu može zahvaliti popularnosti drugih modernih dijeta s niskom razinom ugljikohidrata kao što su ˝Protein Power˝, ˝The Carbohydrate Addict˝s Diet˝ te ˝Enter The Zone˝ koju promiče Barry Sears. Spomenuti prošlogodišnji Taubesov članak izazvao je pravu medijsku pomamu, usmjerio pozornost svih medija i svih debelih osoba prema Atkinsovoj dijeti; nakon objave ovog članka Atkinsova je knjiga s 5. mjesta skočila na prvo mjesto top ljestvice najprodavanijih knjiga koju objavljuje New York Times, te s 178. mjesta skočila na 5. mjesto najprodavanijih knjiga na Amazon.com. U Atkinsovoj dijeti ipak nema ništa revolucionarno. Koncept nisko-ugljikohidratne dijete objavio je 1863. godine britanac William Banting. Dijeta se nakon toga sporadično pojavljivala u raznim preporukama, uključujući knjigu iz 1946. godine koja opisuje vrline kitove masti te knjigu ˝Eat Fat and Grow Slim˝ (Jedi mast i mršavi) iz 1958. koju je napisao psihijatar.
Kako izgleda Atkinsova dijeta
Atkins tvrdi kako se jednostavnim smanjenjem unosa ugljikohidrata može brzo izgubiti velika količina masnog tkiva, usprkos svakodnevnom jedenju sočne masne hrane. On također tvrdi kako njegova dijeta uklanja ˝umor, razdražljivost, depresiju, poremećaje koncentracije, glavobolje, nesanice, vrtoglavicu, bolove u zglobovima i mišićima, žgaravicu, upalu debelog crijeva, premenstrualni sindrom, pretjerano zadržavanje vode i nadutost˝. Izgleda kako će Atkinsova dijeta i njene prekobrojne blagodati dokrajčiti mnoge medicinske specijalnosti?
Dijeta ima tri nivoa: indukcija (induction), nastavak (ongoing diet) i održavanje (maintenance). Indukcija traje 14 dana tijekom kojih se u organizam unosi svega 20 g ugljikohidrata dnevno. Tijekom nastavka se unos ugljikohidrata može postupno povećati za 5 g dnevno. Održavanje je period ˝upoznavanja˝ organizma gdje osoba testira samu sebe koliko ugljikohidrata smije dnevno unijeti bez da se ponovno udeblja.
Na prvi pogled jedenje masti i proteina može izgledati zabavno: odresci, piletina, salama, slanina, pršut, orasi, sir? ali ubrzo gube privlačnost kad se jedu sami, bez krumpira, kruha, krekera, tjestenine.
Atkinsova dijeta, ukoliko se provodi po opisanom režimu, uzrokuje brz početni gubitak tjelesne mase.

Njena kratkoročna uspješnost opisana je znanstvenim studijama, ali ipak nije ušutkala skeptike jer njena dugoročna efikasnost i sigurnost nisu poznate.
Atkinsova firma, međutim, vodi uspješan biznis; osim milijuna kopija prodanih knjiga, Atkinsi i kompanija prodaju sve moguće prehrambene proizvode kako bi sljedbenici bili sigurni da provode dijetu na pravi način.
Masti ili ugljikohidrati - tko je kriv za debljanje
U prošlosti smo upozoravani kako je glavni krivac za debljanje prehrambena mast. Stoga se danas prodaju bezbrojni ne-masni, polu-masni i nisko-masni prehrambeni proizvodi. Izbjegavanjem masti ne izbjegavaju se kalorije, odnosno energetska vrijednost drugih sastojaka hrane; hrana bez masti još uvijek sadržava proteine i ugljikohidrate (kalorije!) čiji višak u organizmu omogućuje uspješno pohranjivanje masnih zaliha. Organizam je, naime, nezgodan protivnik; višak ugljikohidrata i proteina pohranjuje u obliku - masti.
Opsesija ugljikohidratima dovodi do druge krajnosti: ohrabruje se bezgranični unos kalorija u obliku masti i proteina.
Ugljikohidrati, proteini, masti
Hrana se sastoji uglavnom od ugljikohidrata, proteina i masti. Voda, vitamini i minerali su ostatak. Hrana se u crijevu dalje razgrađuje: ugljikohidrati u šećere, proteini u aminokiseline, a masti u masne kiseline i glicerol. Ove temeljne jedinice prolaze kroz niz procesa u organizmu kako bi se omogućilo njegovo svakodnevno funkcioniranje, rast, održavanje. Ovisno o veličini molekule ugljikohidrati mogu biti jednostavni ili složeni. Jednostavni ugljikohidrati su različiti oblici šećera poput glukoze i fruktoze koje organizam brzo razgrađuje i služe kao brz izvor energije. Složeni ugljikohidrati imaju veće i složenije molekule pa se sporije razgrađuju, ali se iz njih također relativno brzo dobiva energija. Organizam pohranjuje vrlo male količine energije u obliku ugljikohidrata glikogena u jetri (svega 1600 kcal) i mišićima; zalihe dovoljne za jedan dan. Višak ugljikohidrata pretvara se u masne kiseline.
Proteini se sastoje od aminokiselina, sporo se razgrađuju i predstavljaju dugotrajniji izvor energije. Tijelo sadrži velike količine proteina koji su osnovni sastojak stanica. Ako se hranom unosi vise proteina nego je potrebno, oni se ne pohranjuju kao proteini već kao masti koje se kasnije po potrebi koriste kao izvor energije.
Masti su energetski najefikasniji dio hrane. Jedan gram masti ima 9 kalorija; dvostruko vise nego proteini ili ugljikohidrati. Kako su masti dobar izvor energije, njihov se višak pohranjuje u organizmu; višak proteina i ugljikohidrata također se prerađuje u mast.
Nisko-ugljikohidratne dijete temelje se na korištenju ˝sporih˝ izvora energije - proteina i masti.

Jedenje proteinske i masne hrane osigurava brze postizanje sitosti i njeno duže održavanje; ugljikohidrati brzo napuštaju stomak i brzo se razgrađuju pa brze uzrokuju glad. Ugljikohidrati osim toga potiču izlučivanje inzulina, hormona koji potiče stvaranje masti.
Kako Atkins uzrokuje mršavljenje
Tijekom prvih tjedan-dva ograničenja uzimanja ugljikohidrata tijelo iscrpi pohranjene zalihe glikogena. Budući glikogen veže velike količine vode, gubitkom glikogena gubi se i voda što pridonosi velikom početnom gubitku težine. Kad više nema pohranjenih ugljikohidrata na raspolaganju tijelo počinje koristiti pohranjene masti kao izvor energije i gubitak tjelesne mase se usporava. Ako se proteini i masti jedu u neograničenim količinama, veliki kalorijski unos može premašiti količinu potrošenih zaliha i mršavljenje prestaje. Dakle, ipak se ne može jesti koliko se hoće ako se želi smršaviti. Dijeta navodno nije kalorijski ograničena, ali se preporučuje restrikcija kalorija za brze mršavljenje.
Biokemija na djelu
Niska razina ugljikohidrata smanjuje izlučivanje inzulina i povećava razinu hormona glukogona. Glukagon potiče mobilizaciju masnih kiselina iz masnih stanica te proizvodnju glukoze. Glukoza je potrebna za funkcioniranje mozga, srca, eritrocita, mišića, bubrega; kako bi se omogućilo funkcioniranje organizma tijekom gladovanja u tijelu se glukoza može proizvesti iz drugih sastojaka hrane u procesu poznatom kao glukoneogeneza. Tijekom gladovanja protein iz mišića postaje glavni izvor glukoze, a jetra iz masnih kiselina proizvodi tzv. ketonska tijela koja se također mogu koristiti kao vodotopivi izvor energije. Slična prilagodba u organizmu odvija se tijekom prehrane s malo ili nimalo ugljikohidrata, ali u ovom slučaju protein iz hrane predstavlja izvor glukoze dobivene kroz proces glukoneogeneze.
Proizvodnja ketonskih tijela u novoj energetskoj shemi organizma dovela je do naziva ˝ketonska dijeta˝. Nakupljanje velikih količina ketonskih tijela u krvi i tkivima naziva se ketoza. Ketonska tijela su beta-hidroksimaslacna kiselina, acetoctena kiselina i aceton. Budući su prva dva spoja kiseline, njihovo nakupljanje može ponekad uzrokovati zakiseljenje organizma, acidozu ili ketoacidozu. Ketoacidoza može nastati kod dijabetičara ovisnih o inzulinu te osoba koje doslovno gladuju. Proces koji se događa tijekom prehrane niskom razinom ugljikohidrata naziva se ketoza-lipoliza te se na nju tijelo prilagođuje izlučivanjem većih količina amonijevih iona bubrezima.
Kad se masne kiseline razgrađuju u jetri nastaje međuprodukt acetil-koenzim A (acetil-CoA).

U normalnim okolnostima jedenja svega i svačega acetil-CoA se spaja s oksaloctenom kiselinom, proizvodom metabolizma ugljikohidrata te nastaje limunska kiselina. Ona ulazi u ciklus limunske kiseline (Krebsov ckilus, ciklus trikarbonskih kiselina) koji je ključan za proizvodnju stanične energije. U slučaju nedostatka ugljikohidrata, oksaloctena kiselina nije dostupna pa se nagomilani acetil-CoA usmjerava u drugom smjeru - proizvodnji ketonskih tijela. Ona se ne mogu preraditi u jetri pa se otpuštaju u krv. Druga tkiva, uključujući mozak, mišiće, bubrege i srce mogu pretvoriti ketonska tijela ponovno u acetil-CoA te ih iskoristiti kao izvor energije. Aceton je hlapljivi keton slatkastog mirisa koji se u malim količinama otpusta u zrak tijekom izdisanja. Sljedbenici nisko-ugljikohidratnih dijeta stoga često imaju neugodan zadah iz usta.
Evolucijski argument
Pristaše nisko-ugljikohidratnog pokreta brane ovaj prehrambeni režim i evolucijskim argumentom: tijekom većeg dijela evolucijskog razvoja čovjek je bio lovac-skupljač i uglavnom mesojed. Istraživanja pokazuju kako se prehrana Neandertalaca sastojala od 80-85% mesa. Neandertalci nisu poznavali moderna čudesa prehrambene industrije. Pojavili su se prije 230 000 godina, izumrli prije nekih 30 000 godina. Preživjeli su ledeno doba pa nije čudno što im na raspolaganju nije bilo voće i povrće. Neandertalci su, osim toga, živjeli nomadskim načinom života kojem vjerojatno nije išlo na ruku obrađivanje plodnog tla. Čovječanstvo je daleko odmaklo od tog stupnja razvoja na svim područjima, ne samo na prehrambenom. Ako se njihova prehrana sastojala uglavnom od masti i proteina, to sigurno nije bilo zato jer su htjeli smršaviti.
Znanstveni dokazi
Osporavana manjina, bez obzira o čemu se radi, često zna reci kako je medicinska literature toliko opsežna da se može naći barem jedno objavljeno istraživanje kao potpora bilo kojoj teoriji. Ovakvo razmišljanje je čisti nihilizam i odraz nerazumijevanja znanosti i težine dokaza. Znanost je skeptična i oprezna; rezultati jednog ili malog broja istraživanja ne mogu se koristiti kao argument protiv većine.
˝Journal of the American Dietetic Association˝ (JADA) je 2002. objavio pregledni članak u kojem su analizirana ˝sva identificirana istraživanja˝ koja se bave sastojcima hrane i mršavljenjem. Zaključak je bio: osobe koje su jele manje masti imale su manje masnog tkiva. Drugačija metoda uspoređivanja podataka je meta-analiza koja kombinira podatke istraživanja. Jedna takva meta-analiza objavljena 2000.

u ˝Journal of Obesity and Related Metabolic Disorders˝ sa zaključkom: osobe s nižim udjelom masti u hrani postižu veće smanjenje energetskog unosa te veći gubitak tjelesne mase nego kontrolna grupa.
Dr. James Hill kaže kako Atkinsova dijeta uzrokuje mršavljenje jednako kao i grejpfrut dijeta, rotacijska dijeta i sve moguće ostale moderne dijete. Njegov suradnik dr. Gary Foster kaže kako je vjerojatno objašnjenje za veći gubitak tjelesne mase kod osoba na Atkinosivu režimu manji izbor namirnica budući je zapadna prehrambena kultura utemeljena na mnoštvu ugljikohidrata. Osobe jedu samo masti koje im uskoro dosade te tijekom vremena unose manje kalorija. Prema ovom objašnjenju, Atkins na kraju ispada obična nisko-kalorična dijeta. Istraživači čije studije pokazuju veći gubitak mase s Atkinsovom dijetom nego s ostalim dijetama redom kažu kako njihova istraživanja nisu dovoljno duga za oblikovanje preporuka jer nijedno nije trajalo duže od godinu dana.
Teorija po kojoj Atkinsova dijeta brze i duže izaziva sitost te smanjuje pretvaranje kalorija u mast također je izložena žestokim kritikama. Spomenuto istraživanje iz ˝Journal of the American Dietetic Association˝ otvoreno odbacuje ideju o postojanju tipa hrane koji se manje učinkovito pretvara u mast: ˝Nijedna od popularnih dijeta koje smo istražili ne pokazuje metaboličku prednost pri mršavljenju˝. prof. Barbara Rolls, autorica četiriju knjiga i 60 znanstvenih članaka o prehrani, opisuje svoje brojne studije o povezanosti tipa hrane i sitosti. Kaže kako su pronašli vrlo male razlike između masti i ugljikohidrata na tom području. Navodi kako postoje dokazi kako visoko-proteinska prehrana može biti zasitnija, ali Atkins u biti nije visoko-proteinska već visoko-masna dijeta; prema istraživanju objavljenom u časopisu ˝Circulation˝, Atkins počinje s 36% proteina čiji se udio smanjuje na 24% u fazi održavanja. Ono što je bitno za zadovoljavanje gladi, kaže Rolls, jest hrana koja daje velike porcije s malo kalorija; hrana tzv. niske energetske gustoće. Dodaje kako Atkinsova dijeta nije dobar izbor za smanjenje energetske gustoće, osobito zbog ograničenja voća i povrća koji su ključni za nisko-energetsku dijetu.
Hiperinzulinemija (višak inzulina) navodno također ide u prilog Atkinsu. Ugljikohidrati se razgrađuju u glukozu koja stimulira izlučivanje hormona inzulina koji potiče uzimanje i pohranjivanje glukoze u stanicama organizma. Proteini i masti nemaju niti približan učinak na inzulin jer je njegova glavna uloga održavanje stalne koncentracije glukoze u krvi.

Prema Atkinsovoj teoriji o hiperinzulinemiji, ugljikohidrati uzrokuju nagli porast razine šećera u krvi, izlučivanje velikih količina inzulina, pohranu šećera u stanicama i vrlo skoro čovjek je opet gladan. Mozak dobiva signal o manjku hrane, čovjek opet jede i nastaje zli zatvoreni krug prejedanja. To se može dogoditi kod dijabetičara kad uzmu previše inzulina; padne im razina glukoze i postaju jako gladni. Debljaju se jer jedu više, a inzulin potiče stvaranje masnih zaliha. To se ne događa kod zdravih osoba jer njihove razine inzulina nisu toliko visoke, a zdrave osobe koje na inzulin imaju takvu reakciju su rijetke.
Dva velika pitanja
Dvije najveće kontroverze oko Atkinsove dijete odnose se na njenu učinkovitost za dugotrajni gubitak tjelesne mase te može li biti štetna zbog povećanja razine masti i kolesterola. Istraživanja koja zaključuju kako Atkinsova dijeta nije štetna koliko se mislilo još uvijek su malobrojna te svakako ovise o vrsti masti koja se konzumira.
Journal of American medical Association (JAMA) u ožujku ove godine objavio je istraživanje o učinkovitosti i sigurnosti nisko-ugljikohidratnih dijeta (Efficacy and Safety of Low-Carbohydrate Diets) koje sistematski pročešljava istraživanja na ovu temu objavljena u periodu od 1. siječnja 1966 - 15. veljače 2003. Pronađeno je 2609 potencijalno relevantnih članaka od kojih je svega 107 zadovoljavalo kriterije za detaljnije proučavanje. Autori studije zaključuju kako ˝ne postoji dovoljno dokaza u prilog niti protiv ove dijete. Usprkos velikom broju Amerikanaca koji je koriste, o njenoj efikasnosti i posljedicama ne zna se dovoljno. Istraživanja nisu prikladno obuhvatila osobe starije od 53 godine (nijedna studija s takvim ispitanicima nije trajala duže od 90 dana) niti ispitanike s hipertenzijom, dijabetesom ili hiperlipidemijom.
Nedovoljni su dokazi o većoj učinkovitosti nisko-ugljikohidratnih nasuprot visoko-ugljikohidratnih dijeta. Potvrđeno je, međutim, kako dijete koje ograničuju unos kalorija i duže traju dovode do većeg gubitka mase. Kad nisko-ugljikohidratne dijete uzrokuju dugoročno mršavljenje to vjerojatnije nastaje zbog ograničenja unosa kalorija i dužeg trajanja nego zbog razine ugljikohidrata. Dijete nisu pokazale štetan učinak na razinu masti, kolesterola, inzulina i glukoze u krvi, ali podaci nisu odveć obilni. Velike razlike u metodama istraživanja otežavaju izvođenje zaključaka. Ipak, pregledom literature su autori uočili pet ˝crnih rupa˝ ove dijete.
Prvo, manjak prikladnih podataka o dugoročnom praćenju ispitanika ograničava razumijevanje efikasnosti i sigurnosti dijete.
Drugo, ne postoje podaci o učinku nisko-ugljikohidratnih dijeta kod pripadnika različitih etničkih/rasnih grupa.
Treće, budući tjelesna aktivnost ima značajan utjecaj na mršavljenje, autori su namjeravali proučiti potrošak energije kod ispitanika u studijama.

Podaci o vježbanju u mnogim studijama se ne spominju ili se jednostavno navodi kako su ispitanici potaknuti na održavanje uobičajene aktivnosti.
Četvrto, u nekim studijama provođena su savjetovanja ispitanika kako bi ih se potaklo na ustrajanje u dijetalnom programu. Psihološka potpora dodatan je mogući uzrok mršavljena, ne samo vrsta hrane.
Peto, mnoga istraživanja objavljuju podatke isključivo o ispitanicima koji su završili period promatranja i ostali u studiji do kraja. Podaci o početnom broju ispitanika često se izostavljaju˝.
Zaključak
Nasuprot mnoštvu laičkih informacija u medijima, znanstveni dokazi su šturi i nedovoljni. Ukoliko se započinje s dijetom preporučljivo je redovito savjetovanje s liječnikom. Ako osobe bolje podnose dijetu s niskim udjelom ugljikohidrata, ona može biti učinkovita za kratkoročni brz gubitak kilograma. Nedovoljni su dokazi za zabranu ili poticanje ove dijete kod dijabetičara. Buduća istraživanja koja će ispitati dugotrajnu učinkovitost i sigurnost Atkinsove i ostalih nisko-ugljikohidratnih dijeta kod osoba svih dobnih skupina i zdravstvenih stanja će, nadajmo se, odgovoriti na otvorena pitanja.
dr.med. Livija Puljak
Literatura
1. Astrup A, Grunwald GK, Melanson EL, Saris WH, Hill JO. The role of low-fat diets in body weight control: a meta-analysis of ad libitum dietary intervention studies. Int J Obes Relat Metab Disord. 2000 Dec;24(12):1545-52.
2. Bell EA, Roe LS, Rolls BJ. Sensory-specific satiety is affected more by volume than by energy content of a liquid food. Physiol Behav. 2003 Apr;78(4-5):593-600.
3. Bravata DM, Sanders L, Huang J, Krumholz HM, Olkin I, Gardner CD, Bravata DM. Efficacy and safety of low-carbohydrate diets: a systematic review.
JAMA. 2003 Apr 9;289(14):1837-50.
4. Bray GA. Low-carbohydrate diets and realities of weight loss. JAMA. 2003 Apr 9;289(14):1853-5.
5. Foster GD, Wyatt HR, Hill JO, McGuckin BG, Brill C, Mohammed BS, Szapary PO, Rader DJ, Edman JS, Klein S. A randomized trial of a low-carbohydrate diet for obesity. N Engl J Med. 2003 May 22;348(21):2082-90.
6. Hill JO, Astrup A. What diets should we be recommending for obesity? Obes Rev. 2003 May;4(2):77-8.
7. Is the Atkins diet on to something? No, it s not a healthy way to eat. But the high-protein, low-carbohydrate diet may hold a few important lessons about weight loss and healthy eating. Harv Health Lett. 2003 May;28(7):1-2.
8. Kennedy ET, Bowman SA, Spence JT, Freedman M, King J. Popular diets: correlation to health, nutrition, and obesity.

J Am Diet Assoc. 2001 Apr;101(4):411-20.
9. Kral TV, Roe LS, Rolls BJ. Does nutrition information about the energy density of meals affect food intake in normal-weight women? Appetite. 2002 Oct;39(2):137-45.
10. Mundt KL. Low-carbohydrate diets. What you and your patients need to know. Adv Nurse Pract. 2002 Aug;10(8):41-2, 66.
11. Pagano-Therrien J, Katz DL. The low-down on low-carbohydrate diets. Nurse Pract. 2003 Mar;28(3):5, 14.
12. Richards MP, Pettitt PB, Trinkaus E, Smith FH, Paunovic M, Karavanic I. Neanderthal diet at Vindija and Neanderthal predation: the evidence from stable isotopes. Proc Natl Acad Sci U S A. 2000 Jun 20;97(13):7663-6.
13. Rolls BJ. The Supersizing of America: Portion Size and the Obesity Epidemic. Nutr Today. 2003 Mar-Apr;38(2):42-53.
14. Wolever TM. Carbohydrate and the regulation of blood glucose and metabolism. Nutr Rev. 2003 May;61(5 Pt 2):S40-8.
Preuzeto sa portala Medicina.hr