Dobro je poznato da se nakon obroka bogatog proteinima duže vremena osjećamo sitima, međutim novo istraživanje ističe da produžena sitost ne mora nužno biti uvjetovana višim unosom proteina, već samo jedne esencijalne aminokiseline-fenilalanina.
Visoko-proteinske dijete zbog produženog osjećaja sitosti rezultiraju nižim ukupnim energetskim unosom što je u praksi često služilo kao prva crta u borbi s prekomjernom tjelesnom masom. Međutim, dijeta bogata proteinima sa sobom nosi niz zdravstvenih rizika, poput konstipacije, kardiovaskularnih poteškoća i smanjene bubrežne funkcije. Kako bi smanjili rizik od zdravstvenih komplikacija, znanstvenici su u aktualnom istraživanju pokušali pronaći mehanizam putem kojega proteini, odnosno aminokiseline, djeluju na supresiju apetita. Unutar istraživanja je korištena aminokiselina fenilalanin, koja je u prijašnjim istraživanjima pokazala obećavajući rezultat kod smanjenja apetita.
Istraživanje je provedeno na miševima koji su fenilalanin dobivali oralnim ili rektalnim putem. Potom je miševima tijekom 24 sata mjerena konzumacija hrane te su praćeni dijelovi mozga uključeni u regulaciju apetita.
Rezultati su pokazali da je kod oba načina administracije fenilalanina došlo do smanjenja apetita kod miševa, kao i do povećanja aktivnosti moždane regije zadužene za regulaciju apetita.
Izgledno je da fenilalanin putem različitih biokemijskih puteva u crijevima utječe na supresiju apetita, međutim još uvijek nije moguće definirati složenu mrežu hormonske regulacije.
S druge strane, s obzirom istraživanje nije moguće ekstrapolirati na ljudsku vrstu, potrebna su dodatna klinička istraživanja koja će potvrditi ili odbaciti intrigantne rezultate dobivene na animalnom modelu.
Izvor: Endocrine Abstracts