Posljednjih godina svjedoci smo kako je gluten od jednog uobičajenog sastojka kruha postao neprijatelj broj jedan zdravlja. Što je zapravo gluten i gdje ga možemo naći? Je li izbjegavanje glutena još jedno u nizu pomodarstva? Kada postoji stvarna medicinska potreba za izbacivanjem glutena iz prehrane? Odgovore na ova pitanja potražite u nastavku članka.
Što je gluten i gdje se sve skriva?
Iza pojma gluten krije se skupina proteina prirodno prisutnih u pšenici, ječmu, raži i zobi. Tako u pšenici nalazimo glijadin, u ječmu hordein, u raži sekalin, a u zobi avenin. Proteini glutena imaju kompleksna kemijska svojstva, a odgovorni su za kohezivnost, viskoznost i elastičnost tijesta. Osim toga, vezuju masnoću i vodu, emulgiraju, stabiliziraju i izvrstan su nositelj aroma i začina. Međutim, gluten se može skrivati i u nekim neprehrambenim proizvodima, kao što su sredstva za održavanje oralne higijene, balzami za usne ili ljepila za markice pa čak i u lijekovima ili dodacima prehrani.
Koja je razlika između intolerancije, celijakije i alergije?
Mnoge osobe pate od probavnih i drugih zdravstvenih tegoba nakon što konzumiraju pšenicu ili jelo koje sadrži gluten. U znanstvenoj literaturi takve tegobe objašnjavaju se kao nekoliko mogućih zdravstvenih stanja: alergija na pšenicu, celijakija te preosjetljivost, odnosno intolerancija na gluten.
Alergija na pšenicu
Alergija na pšenicu je, kao što samo ime govori, pretjerana reakcija našeg imunološkog sustava na proteine iz pšenice (uključujući i gluten) koja se javlja nekoliko sekundi ili minuta nakon što konzumiramo pšenicu. Ovaj tip alergija na hranu najčešći je u djece, a statistika pokazuje kako oko 65% djece alergiju na pšenicu preraste do 12. godine života.
Simptomi alergije na pšenicu mogu biti blagi do opasni po život, a uključuju iritaciju usne šupljine i grla te očiju, osip, proljev, mučninu i povraćanje te probleme s disanjem, odnosno anafilaktički šok.
Nakon što liječnik specijalist postavi dijagnozu, osobe s alergijom na pšenicu iz prehrane bi u potpunosti trebale izbaciti pšenicu, a ponekad i srodne vrste žitarica, poput ječma ili raži. Budući da izbacivanje pšenice iz prehrane ne znači isto što i izbacivanje glutena iz prehrane, alergičnima na pšenicu svakako se savjetuje pažljivo i detaljno čitanje deklaracija na proizvodima. Primjerice, pšenični škrob bez glutena jedan je od sastojaka prehrambenih proizvoda koji nije prikladan za osobe s alergijom na pšenicu.
Celijakija
Celijakija se vrlo često poistovjećuje s intolerancijama ili alergijama na hranu, no to je u potpunosti pogrešno. Riječ je o ozbiljnoj autoimunoj bolesti kod koje tijelo nakon konzumiranja hrane koja sadrži gluten napada vlastite stanice imunološkog sustava.
Celijakija se najčešće prepoznaje po simptomima kao što su proljev, masna stolica, gubitak tjelesne mase te usporeni rast kod djece. Međutim, problem nastaje kada simptomi celijakije nisu tipični ili naizgled nisu vidljivi. Naime, istraživanja pokazuju da na svaki klinički prepoznati slučaj dolazi tri do sedam slučaja neprepoznate celijakije pa se tako smatra da prevalencija celijakije u zapadnoj hemisferi iznosi najmanje 1%.
Za osobe koje boluju od celijakije gluten je izrazito štetan. Imunološki sustav osobe oboljele od celijakije u prisustvu glutena u crijevima reagira burno, a reakcije ostavljaju trajne posljedice na sluznicu tankog crijeva. Oštećena sluznica neučinkovito apsorbira nutrijente dovodeći do različitih poremećaja u organizmu uključujući anemiju, osteoporozu, usporeni rast i razvoj, gubitak tjelesne mase i probavne tegobe. Patološki imunosni odgovor na gluten povezuje se i s drugim autoimunim bolestima poput šećerne bolesti, autoimune bolesti štitnjače, autoimune bolesti jetre, multiple skleroze, kolagenoza, neplodnosti i neuroloških problema. Celijakija se liječi isključivo strogom doživotnom bezglutenskom prehranom.
Intolerancija na gluten
Postoje slučajevi intolerancije, odnosno preosjetljivosti na gluten kada nije riječ o celijakiji. Kod ove pojave javljaju se simptomi slični simptomima celijakije, primjerice nadimanje i vjetrovi, proljev, bolovi u trbuhu, umor, glavobolja i kožni osip.
Razlika u odnosu na celijakiju je što kod intolerancije na gluten ne postoje klinički znakovi koji su vidljivi kod dijagnoze celijakije.
Iskustveno se pokazalo kako se kvaliteta života mnogim osobama značajno poboljša nakon što eliminiraju gluten iz prehrane. Ono što je pozitivno jest da je zajedno s pojavom intolerancije na gluten, uvelike porasla i svijest o celijakiji te je osobama koje boluju od celijakije hrana bez glutena postala dostupnija. Također, izbacimo li ili smanjimo gluten u prehrani primorani smo uvesti druge namirnice koje zamjenjuju pšenicu, ječam i raž, stoga ćemo se hraniti raznovrsnije što je jedan od osnovnih postulata pravilne prehrane. Razmislimo li malo, primijetit ćemo kako je pšenica jedina hrana koju jedemo svakodnevno više puta dnevno. Konačni savjet osobama koje pate od simptoma intolerancije na gluten glasi da prvo pretragama isključe mogućnost postojanja celijakije, a tek onda prigrle bezglutensku prehranu, pazeći pritom da bude uravnotežena.
Kako se postavlja dijagnoza celijakije?
Kada postoji sumnja na celijakiju, osim kliničke slike u obzir je potrebno uzeti i određene laboratorijske parametre iz krvi. Tako se IgA antitijela smatraju najosjetljivijima za dijagnozu celijakije, a razlog tome je njihova važna zadaća u zaštiti sluznica. Iako razlikujemo nekoliko tipova IgA antitijela, kada govorimo o dijagnozi celijakije najčešće se spominju anti-tTG IgA antitijela, odnosno antitijela protiv tkivne transglutaminaze. Važno je napomenuti da se uz anti-tTG IgA protutijela uvijek mora odrediti i ukupni IgA jer 10% opće populacije ima nedostatak IgA pa nalaz može biti lažno negativan. U slučaju nedostatka IgA treba odrediti protutijelo IgG klase (najčešće je to IgG DGP ili IgG anti-tTG). Budući da spomenute laboratorijske pretrage ovise o prisutnosti glutena u organizmu, izuzetno je važno suzdržati se od započinjanja bezglutenske prehrane prije samog testiranja. Drugim riječima, testiranje treba raditi dok je osoba na prehrani koja sadrži gluten.
Kućni test na celijakiju i njegova uloga
Biocard je brzi imunološki kromatografski test koji se koristi za kvalitativno otkrivanje protutijela IgA protiv tkivnih transglutaminaza, a koji je moguće napraviti kod kuće.
U jednom pakiranju Biocard kućnog testa uključena je sva dodatna oprema potrebna za ispitivanje. Za uzorkovanje je potrebna tek jedna kap krvi, a test se može izvesti i procijeniti za 10 minuta.
Važno je naglasiti da se prije provođenja ovog testa ne bi smjela provoditi bezglutenska dijeta kako bi se izbjegla mogućnost lažno negativnog rezultata. Osim toga, test može biti lažno negativan kod osoba koji imaju nedostatak imunoglobulina A.
Koje su prednosti Biocard kućnog testa?
- Brz i jednostavan kromatografski test za otkrivanje celijakije.
- Koristi se uzorak kapi krvi uzete s vrha prsta.
- Može se koristiti kod kuće.
- Daje rezultate u 10 minuta.
- Ukoliko je test pozitivan, za konačnu dijagnozu celijakije potrebno je obratiti se internisti gastroenterologu ili pedijatrijskom gastroenterologu.
-
Budući da test može dati i lažno negativne rezultate, ako postoje simptomi i/ili sumnja na celijakiju čak i ako je test negativan potrebno je javiti se liječniku.
