Debljina je ozbiljna kronična bolest

Suvremena znanost jasno pokazuje da debljina nije isključivo posljedica manjka volje ili discipline, već posljedica složenih bioloških, genetskih i okolišnih čimbenika.

Debljina kao zdravstveni problem

Debljina je stanje kod kojeg prekomjerno ili abnormalno masno tkivo narušava zdravlje. To nije samo estetski, već ozbiljan medicinski problem. Može negativno utjecati na tjelesno, mentalno i metaboličko zdravlje te smanjiti kvalitetu i očekivano trajanje života. Bez odgovarajućeg liječenja, debljina se može s vremenom pogoršavati.

U kliničkoj praksi debljina se procjenjuje indeksom tjelesne mase (ITM) koji se temelji na omjeru tjelesne mase u kilogramima i visine izražene u metru kvadratnom (Tablica 1). Iako ITM ne mjeri izravno udio masnog tkiva, prepoznat je kao praktičan alat u kliničkim uvjetima, s obzirom da se koriste neinvazivne metode, odnosno mjerenje tjelesne mase i visine, koje brze, jednostavne i ne zahtijevaju posebnu opremu. 

Za dodatnu procjenu nakupljanja abdominalnog ili visceralnog masnog tkiva, koje predstavlja veći rizik za obolijevanje od metaboličkih i kardiovaskularnih bolesti, koristi se mjera opsega struka (engl. waist circumference, WC). Referentne vrijednosti opsega struka za muškarce i žene koje ukazuju na povećani rizik od razvoja metaboličkih bolesti prikazane su u Tablici 2.

Život s debljinom povećava rizik od niza različitih bolesti, čija se učestalost proporcionalno povećava s porastom vrijednosti ITM. Isto tako, povećanje udjela masnog tkiva povezuje se i s povećanom smrtnosti, a istraživanja pokazuju da je životni vijek pretilih osoba kraći pet godina u odnosu na osobe s normalnom tjelesnom masom. Posljednji pokazatelji ukazuju kako su preuhranjenost i debljina odgovorni za više od 1,2 milijuna smrtnih slučajeva diljem Europe svake godine, što debljinu stavlja na visoko četvrto mjesto uzroka smrti, odmah iza povišenog krvnog tlaka, pušenja i loših prehrambenih navika. 

Navedeni zdravstveni problemi nastaju dijelom zato što je masno tkivo metabolički aktivan organ, s masnim stanicama koje otpuštaju hormone. Masne stanice, odnosno adipociti oslobađaju tvari koje se nazivaju adipocitokini, koji su povezani s cijelim nizom sustavnih ili lokalnih djelovanja uključujući metabolizam glukoze i lipida, upalne procese i oksidativni stres.

Visceralno masno tkivo, odnosno masno tkivo koje okružuje organe u abdominalnoj šupljini, ima veći utjecaj na zdravlje od potkožnog masnog tkiva, s obzirom da je biološki aktivnije, bolje je prokrvljeno i nalazi se bliže portalne vene što rezultira povećanom koncentracijom masnih kiselina koje dospiju u cirkulaciju i potom u jetru.
Debljina ima negativan učinak na zdravlje, i to ne samo na sastav i funkciju masnog tkiva koje se mijenja kao odgovor na fluktuacije tjelesne mase i starenje. Kako starenjem masno tkivo gubi na plastičnosti, tako gubi i sposobnost adekvatne reakcije na znakove koje tijelo šalje. Ubrzan rast masnog tkiva nadmašuje sposobnost organizma da ga opskrbi krvlju što uzrokuje neadekvatnu opskrbu masnih stanica kisikom. To dovodi do već spomenutih metaboličkih poremećaja, kao što je inzulinska rezistencija, upalni procesi ili stanična smrt. 

Debljina se najčešće povezuje sa skupinama bolesti koje u većoj mjeri povećavaju rizik od bolesti srca i krvnih žila, što je najčešći uzrok smrti u Europi. Najčešće kardiovaskularne bolesti na čiji razvoj utječe debljina su ateroskleroza, hipertenzija, dislipidemija, inzulinska rezistencija, disfunkcija endotela, srčani i moždani udar te koronarna bolest srca. Dakle, debljina povećava rizik od moždanog udara i koronarne bolesti srca, dva najčešća uzročnika smrtnosti od svih kardiovaskularnih bolesti. Kod obje bolesti, abdominalna, odnosno visceralna debljina značajniji je prediktor od TM, što ponovo ukazuje na povećani rizik nakupljanja masnog tkiva u području abdomena. Isto tako, pretile osobe imaju povećan rizik od razvoja nekoliko različitih vrsta karcinoma, s tim da je rizik od hormonski ovisnih karcinoma veći za pojedince s abdominalnom debljinom. Istraživanja su pokazala kako debljina povećava rizik od karcinoma endometrija, dojke (osobito u menopauzi), debelog crijeva, žučnog mjehura, gušterače, jetre, bubrega, želuca i jednjaka, te štitnjače, jajnika i leukemije. 

Važno je znati kako liječenje debljine nije isto što i gubitak kilograma. Gubitak kilograma je samo jedan od mogućih rezultata liječenja. Pravi cilj je poboljšanje zdravlja, bolja kvaliteta života i dugovječnost.

Biologija nas ne čini slabima – ona nas oblikuje

Naš mozak ima ključnu ulogu u regulaciji apetita i energetske ravnoteže. Svaka osoba nasljeđuje jedinstveni sustav kontrole gladi – tzv. "nagon za hranjenjem", koji nas štiti od gubitka težine. Kad smanjimo tjelesnu težinu, tijelo reagira: povećava se glad, smanjuje se osjećaj sitosti, a metabolizam se usporava. Ovi mehanizmi potiču tijelo da vrati izgubljene kilograme.

Brojni hormoni u tijelu signaliziraju kada trebamo jesti, a kada ne. Kod gubitka težine ti hormoni djeluju tako da nas motiviraju na jedenje – ne zato što smo slabi, već zato što nas tijelo želi „zaštititi“.

Evolucija i moderan svijet: sukob koji uzrokuje debljinu

Debljinu djelomično uzrokuje neusklađenost između naše biologije i suvremenog okruženja. U prošlosti, hrana nije bila lako dostupna – mozgovi naših predaka razvili su sposobnost „čuvanja energije“. Danas je hrana svuda oko nas – visokokalorična, pristupačna i često nutritivno siromašna – no naš mozak i dalje „štedi“ svaku kaloriju kao da je rijetka.
Geni određuju kakav će biti naš apetit, metabolizam i veličina tijela, a moderni način života – sjedilačko ponašanje, stres, manjak sna i brza prehrana – dodatno otežavaju regulaciju tjelesne mase.

Uzroci debljine su različiti – i često izvan naše kontrole

Debljina se ne razvija na isti način kod svake osobe. Među brojnim uzrocima izdvajaju se:
•    Genetika, koja određuje apetit, metabolizam i veličinu tijela.
•    Hormonalna neravnoteža, koja može utjecati na osjećaj gladi.
•    Stres, koji često potiče emocionalno jedenje.
•    Loš san, koji negativno djeluje na metabolizam i apetit.
•    Lijekovi, koji kod mnogih mogu povećati tjelesnu masu.
•    Okoliš, koji potiče sjedilački način života i unos visokoenergetske hrane.

Zbog toga nije riječ o tome koliko se osoba „trudi“ ili „koliko je motivirana“, već o brojnim čimbenicima koji zajedno određuju tjelesnu težinu.

Vrijeme je za novu perspektivu i novu praksu

Osobe koje žive s debljinom zaslužuju adekvatnu, suosjećajnu i učinkovitu skrb, oslobođenu stigme i srama. Liječenje debljine treba se temeljiti na znanosti, ne na predrasudama.

Ovdje možete preuzeti brošuru Istina o debljini i Vodič za idealnu tjelesnu težinu s receptima. 

Sadržaj sponzorira Novo Nordisk

Fotografija naslovnice: Freepik

Literatura:
1. National Institutes of Health. Clinical Guidelines On The Identification, Evaluation, And Treatment Of Overweight And Obesity In Adults. Available at: http://www.nhlbi.nih.gov/guidelines/obesity/ob_gdlns.pdf . Last accessed: October 2024 2. 
2. New Global Obesity Consensus statements. Available at : https://easo.org/new-global-obesity-consensus-statements/. Last accessed : October 2024
3. Vranešić Bender i sur. (2024) Dijetoterapija, Medicinska naklada, Zagreb