Sve što biste trebali znati o povišenom tlaku kod djece

Kada je riječ o hipertenziji, odnosno stanju trajno povišenog krvnog tlaka, uglavnom pomislimo na odrasle osobe. Ako su djeca zdrava, malo je roditelja koji će misliti o njihovom tlaku.

Kako se prepoznaje i liječi hipertenzija u djece?

Načinjene su brojne internacionalne i nacionalne smjernice za dijagnostiku i liječenje pedijatrijske hipertenzije. Godine 2016. objavljene su najnovije europske smjernice European Society of Hypertension (ESH) i 2017. godine smjernice American Academy of Pediatrics (AAP).

U izradi Hrvatskih smjernica za liječenje hipertenzije kod djece 2010. g. sudjelovali su Hrvatsko društvo za pedijatrijsku nefrologiju i Hrvatsko društvo za pedijatrijsku kardiologiju. 2019. je učinjena zadnja revizija za dijagnostiku i liječenje arterijske hipertenzije u djece i adolescenata; u izradi smjernica sudjelovali su pedijatrijski kardiolozi i nefrolozi te liječnici školske medicine. U izradi smjernica preporuke su prilagođene našim mogućnostima i okolnostima.

Europske i američke smjernice suglasne su u velikom broju preporuka, ali se u nekim bitnim detaljima kao što je, primjerice, klasifikacija hipertenzije, razlikuju. Mi smo se u tome priklonili europskim uputama.

Mjeri li se svoj novorođenoj djeci arterijski tlak?

Ne. Postoje jasne preporuke kod kojih se stanja i bolesti mjeri i prati arterijski tlak prije treće godine života. Zdravoj djeci staroj tri i više godina treba mjeriti arterijski tlak jednom godišnje.

Klinička stanja kao što su bubrežne bolesti, prirođene bubrežno urološke malformacije, ponavljajuće infekcije mokraćnih puteva, proteinurija, hematurija, prirođene srčane greške (operirane i ne operirane), nedonoščad te druge bolesti kao što su neurofibromatoza i tuberozna skleroza od najranije životne dobi zahtijevaju monitoring arterijskog krvnog tlaka i liječenja.

Određuje li se terapija za arterijski tlak već nakon prvog povišenog mjerenja?

Vrlo rijetka i teška su klinička stanja kad se odmah kreće sa liječenjem. Najprije se mora utvrditi je li povišen arterijski tlak stvarno povišen ili je to samo slučajno povišen zbog pogreške u načinu mjerenja ili uzbuđenosti djeteta kod dolaska liječniku (tzv. Arterijski tlak bijele kute).

Kako se postavlja dijagnoza povišenog arterijskog tlaka u djece?

Dijagnozu arterijske hipertenzije u mlađe djece postavljamo na temelju višekratnog ordinacijskog i hospitalnog mjerenja arterijskog tlaka. U našoj pedijatrijskoj ambulanti koristimo validirani uređaj Omron HBP-1120 koji se nalazi na popisu preporučenih uređaja za kliničku upotrebu kod mjerenja arterijskog tlaka.

Za dijagnozu hipertenzije u djece starije od pet godina i/ili visine iznad 120 cm, 24-satno kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka (skraćenice KMAT ili Holter RR-a) je zlatni standard, budući da postoje referentne vrijednosti prema dobi i visini djeteta. Holter nam daje uvid u višekratna mjerenja, kao i vrijednosti arterijskog tlaka tijekom noći.

Je li svejedno kako mjerimo tlak?

Za kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka preporučuje se uporaba validiranih uređaja i orukvica odgovarajućih veličina. Kao i kod ordinacijskog mjerenja tlaka, odabir neadekvatne orukvice može rezultirati lažno višim (premala orukvica) ili lažno nižim (prevelika orukvica) vrijednostima arterijskog tlaka.

Također, prema smjernicama postoji popis validiranih uređaja za kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka. Mi koristimo Schiller BR-102 Plus koji se nalazi na popisu preporučenih uređaja za automatsko kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka.

Zašto je bitno znati ima li dijete uistinu povišen arterijski tlak?

Nakon potvrđene dijagnoze hipertenzije kod djece, za razliku od odraslih, uvijek je preporučena obrada – potvrđivanje ili isključivanje sekundarnih uzroka hipertenzije, a potom i traženje oštećenja ciljnih organa. Oštećenje ciljnih organa nije rijetkost u djece s hipertenzijom pa čak i s prehipertenzijom, a osobito je važno jer uključuje srce, bubrege velike krvne žile i središnji živčani sustav.

Koje liječničke struke se bave hipertenzijom u djece?

Ostatak članka pročitajte na Adiva.hr

Autorica: Pavica Mojzeš-Wagenhofer, dr. med., specijalist pedijatar, subspecijalist pedijatrijske nefrologije, Poliklinika Aviva