Sve je više djece s upalnom bolešću crijeva

Crohnova bolest i ulcerozni kolitis kronične su - neizlječive upalne bolesti probavnog sustava, koje se sve češće pojavljuju u dječjoj dobi i čiji se klinički tijek vrlo razlikuje od bolesnika do bolesnika. Premda uzrok još nije utvrđen, čini se da upala nastaje zbog reakcije organizma na sadržaj vlastitoga crijeva, najvjerojatnije na crijevnu floru koja normalno nastanjuje naš probavni sustav.

Tome pridonosi nasljedna predispozicija, a vjerojatno i dodatni okolišni čimbenici koje tek valja razotkriti. Ulcerozni je kolitis sve do 50-tih godina 20. stoljeća imao višu učestalost od Crohnove bolesti, no danas se Crohnova bolest u prosjeku javlja dvaput češće. U 25% do 30% bolesnika, kronične se upalne bolesti crijeva prvi puta pojave prije 20. godine života.

Dokazano je da se dio obiteljske sklonosti prenosi genom smještenim na kromosomu 16q12, čija je zadaća moduliranje intenziteta upalnog odgovora. No taj gen nije dostatan, a ni neophodan za razvoj bolesti. Bolesnici u kojih se bolest pojavila tijekom djetinjstva imaju puno češće bliske rođake oboljele od kroničnih upalnih bolesti crijeva. U te djece bolest se u prosjeku javlja 10 do 12 godina ranije no što je bio slučaj s oboljelim roditeljom. Čini se da najlošije prolaze potomci očeva s Crohnovom bolesti, jer se bolest javlja rano i težeg je kliničkog tijeka.

Što je dijete mlađe u trenutku otkrivanja bolesti, to je u prosjeku zahvaćena veća površina crijeva. Jedna do čak dvije trećine djece oboljele od Crohnove bolesti istodobno ima promjene i u gornjem probavnom sustavu - jednjaku, želucu i duodenumu. Valja napomenuti da je, za razliku od Crohnove bolesti koja može zahvatiti bilo koji dio probavne cijevi od usta do anusa, ulcerozni kolitis bolest isključivo debelog crijeva.

Prosječno se ulcerozni kolitis javlja u djece oko 10. godine života, a opisana su djeca u kojih je bolest započela već tijekom prve dvije godine života. U kliničkoj slici prevladava krvavi proljev sa ili bez temperature i bolovima vezanim uz defekaciju (tenezmi) koji dijete već nakon relativno kratkog vremena dovode liječniku - u prosjeku se dijagnoza postavi unutar 3-5 mjeseci od početka bolesti. Crohnova bolest počinje se javljati oko 4. do 5. godine, s prosječnom dobi u trenutku postavljanja dijagnoze od oko 12 godina. Kliničkom slikom dominiraju opći sistemni simptomi poput zaostajanja u rastu, vrućice nejasna podrijetla, gubitka apetita i težine, kakvi prate sve sistemne upalne bolesti.

To je razlog kasnijem postavljanju dijagnoze - u prosjeku 8 do 12 mjeseci nakon pojave prvih znakova Crohnove bolesti. Temeljne značajke obje kronične upalne bolesti crijeva u djece jesu zaostatak u rastu i spolnom sazrijevanju. Štoviše, u tri četvrtine djece Crohnova se bolest prvo očituje usporenjem rasta i tek se potom priključuju drugi simptomi. U trenutku prepoznavanja ulceroznog kolitisa već je jedna trećina djece pothranjena, 10% ih zaostaje u rastu, a u 20% kasni pubertet. I kasnije nenapredovanje na težini i usporeni rast upućuju na lošu kontrolu bolesti. Stoga su praćenje rasta, spolne maturacije i koštane zrelosti neodvojivi dio liječničkog nadzora djece s kroničnim upalnim bolestima crijeva.

U Crohnovoj bolesti i u ulceroznom kolitisu mogu se pojaviti znakovi bolesti i na organima izvan probavnog sustava. U djece su artritisi i artralgije najčešći, a mogu godinama prethoditi pojavi probavnih smetnji. I psihičke su smetnje u ove djece vrlo učestale, posebno u oboljelih od Crohnove bolesti. Nesigurnost, depresija, anksioznost i emotivna labilost pripisuju se učinku kronične ograničavajuće bolesti na psihički i emotivni razvoj djeteta.

Liječenje lijekovima obuhvaća sulfasalazin, mesalaminske preparate, kortikosteroide i imuno-supresive lijekove. Što se tiče novije imunomodulatorne terapije, pojedini se preparati, poput antitijela na čimbenik nekroze tumora, koriste već i u djece. Češće nego u odraslih, u djece s ulceroznim kolitisom pribjegava se kirurškom odstranjenju cijelog debelog crijeva. Razlozi su veća učestalost teških oblika bolesti te lošija prognoza u odnosu na moguću pojavu malignih komplikacija, u prvom redu zbog dugotrajnosti bolesti. I u djece s Crohnovom bolesti kirurški se zahvati rabe češće. Indikacije su komplikacije bolesti poput stenoza, fistula i anorektalnih promjena, bolest koja je lokalizirana na ograničeni dio crijeva ali je aktivna unatoč primjeni različitih lijekova te nezadovoljavajući rast u djece koja imaju lokaliziranu bolest. Kiruršku terapiju valja primijeniti prije završetka puberteta i time djetetu omogućiti da nadoknadi zaostatak u rastu.

Do prije desetak godina svim bolesnicima s Crohnovom bolesti ili s ulceroznim kolitisom preporučivana je stroga poštedna dijeta. Međutim, enteralnu prehranu ili dijetnu prehranu s lako probavljivim namirnicama, a možda i potpuni prestanak uzimanja hrane na usta valja primijeniti samo u teškim napadima bolesti. Bolesnicima koji imaju blažu formu bolesti ili su u mirnim fazama između napada bolesti preporučuje se raznovrsna prehrana, bogata svim hranjivim sastojcima, uključujući i celulozu.

Ako se pojave grčevi, učestalije stolice ili osjećaj napuhnutosti nakon uzimanja određene hrane, onda tu namirnicu valja izbjegavati.

Prehrana u Crohnovoj bolesti može poslužiti i kao zamjena za lijekove. To se pogotovo odnosi na dječju dob, na prvi napad bolesti ili ako Crohnova bolest zahvaća veće površine tankog crijeva. Enteralnoj prehrana tekućim, gotovim pripravcima primjenjuje najmanje tijekom 4 tjedna. U tom razdoblju bolesnik ne smije uzimati nikakve druge namirnice osim čiste vode. Primjeni li se na ovaj način, učinkovitost enteralne prehrane u djece s Crohnovom bolesti jednaka je terapiji kortikosteroidima, a ne posjeduje štetnih nuspojava svojstvenih steroidnim lijekovima.

Zapamtite!

• Za razliku od Crohnove bolesti, koja može zahvatiti bilo koji dio probavne cijevi, ulcerozni kolitis isključivo je bolest debelog crijeva.
• Zaostatak u rastu i spolnom sazrijevanju temeljne su značajke obje kronične upalne bolesti crijeva.
• U odabiru terapije (medikamentna, kirurška, nutritivna) za djecu oboljelu od kroničnih upalnih bolesti crijeva valja se rukovoditi načelom da je bolest u remisiji tek ako djetetu omogućuju normalni rast i razvoj te osigurava najbolju moguću kvalitetu života u zadanim okolnostima.

prof. dr. sc. Sanja Kolaček, Referentni centar za dječju gastroenterologiju i prehranu, Klinika za dječje bolesti Zagreb

Preuzeto iz Mjesečnika za zdravlje i ljepotu VITA.