Prevencija kolo-rektalnog karcinoma

Prehrana i način življenja u nastanku i prevenciji kolo-rektalnog karcinoma (KRK-a).

Karcinom debelog crijeva i rektuma nastaje interakcijom različitih okolišnih čimbenika u genetički predisponiranih osoba. Dobro je znano da se učestalost ovih tumora značajno razlikuje među pojedinim populacijama, ali i pojedinim grupama unutar njih. Sve su učestaliji i jasniji dokazi u prilog značajnog utjecaja načina života i prehrambenih običaja na nastanak KRK-a. Migracijske studije kao i značajn rast incidencije KRK-a u zemljama koje prihvaćaju tzv. zapadni stil života i prehrane snažno afirmiraju navedene tvrdnje.
Debljina i prekomjerni unos energije snažni su, neovisni čimbenici koji se dovode u svezu s porastom incidencije KRK-a, primarno narušavanjem homeostatskih procesa (snižena inaktivacija slobodnih radikala, poremećen metabolizam kseonobiotika, snižena stopa reparacije DNA, snižen ili promjenjen imunosni odgovor), povišenom sintezom kolesterola i njegovih derivata, te osobađanjem žučnih kiselina i njihovom konverzijom.

Umjerena, ali redovita tjelesna aktivnost i uravnoteženje energetskog unosa jasno su identificirani čimbenici koji utječu na sniženje rizika za nastanak KRK-a. Inaktivnost ima veće značenje u nastanku KRK-a negoli koronarne bolesti!
Sveza pušenja i nastanka KRK-a poznata je već decenijama, no tek su novije studije definitivno potvrdile povezanost dugotrajnog neprekidnog pušenja kao i dobi započinjanja pušenja s nastankom KRK-a. Pretpostavlja se da karcinogeni cigaretnog dima iniciraju nastanak KRK-a, koji dovodi do kliničke bolesti kroz period od 35 do 40 godina.

Alkohol je nezavisni rizični čimbenik u nastanku KRK-a. Količna alkohola u korelaciji je s povećanim rizikom nastanka KRK-a, kao i agresivnijim metastaziranjem. Ovaj je učinak značajniji u karcinomu rektuma negoli kolona, a čini se kako pivo ima štetnije učinke od drugih vrsta alkohola. Mogući mehanizmi su: nastajanje acetaldehida u crijevima i oštećenje sluznice, indukcija CYP2E1 u sluznici, uz generiranje slobodnih radikala, te redukcija metabolizma retinola.

Iako nepopularna, preporuka o smanjenju konzumacije tzv. crvenog mesa osobito je važna u segementu dijetnih modifikacija. Nekoliko hipoteza pojašnjava svezu "crvenog mesa" i KRK-a: 1. povećani unos željeza inducira oksidativni stres, 2. nastanak i interakcija policikličkih aromatskih ugljikohidrata i heterocikličkih amina, te nitro-komponenti može imati značenje u karcinogenezi poglavito u osoba s polimofrizmima gena za pojedine enzimime (npr. CYP1A1, CYP1A2, GSTM1), 3. unosom mesa povećava se i unos zasićenih masnih kiselina.

Povećani unos masti u prehrani značajno utječe na rast stope KRK-a. Sve je jasnije značenje promjene omjera omega-6 i omega-3 masnih kiselina u onkogenezi. Osobita se pozornost posvećuje povoljnim učincima povećane konzumacije jednostruko nezasićenih masnih kiselina iz maslinovog ulja, te kombinacije sa omega-3 masnim kiselinama u sniženju stope nastanka KRK-a. Mogući mehanizmi djelovanja su: sniženje koncentracije sekundarnih masnih kiselina, sniženja razine ras-p 21, produkcija antiinflamatornih citokina u ciklusu arahidonske kiseline.

Protektivni nutritivni čimbenici vječita su tema razgovora o primarnoj prevenciji KRK-a, a kandidati su: vlakna, fitokemikalije, SCFA, selen, kalcij,vitamini A, C i E te danas nezaobilazne probiotičke bakterije.

Jasni su i danas neupitni učinci vlakana na sniženje stope KRK-a. Interakcije prebiotika i probiotika (živi mikroorganizmi humanog porijekla) dovode do brojnih povoljnih učinaka, od kojih je sinteza kratkolančanih masnih kiselina (SCFA) jedan od najvažnijih. Najpoznatiji probiotici danas sadrže rodove Lactobacillus. Fitokemikalije su tvari porijeklom iz biljaka koje pokazuju biološke učinke na stanice i tkiva (npr. karotenoidi, flavonoidi, fitoestrogeni, fitosteroli). Osobito je značajna njihova antioksidativna aktivnost .
Selen je antioksidans s značajnim potencijalima, no intervencijske studije nisu potvrdile rezultate opservacijskih studija.
Povećani unos kalcija u svakodnevnoj prehrani mogao bi dovesti do sniženja stope nastanka KRK-a, primarno vezanjem žučnih i masnih kiselina u lumenu crijeva.

Umjesto zaključka: danas nema definitivnih potvrda da bi pridržavanje samo jednog specifičnog načina prehrane ili favoriziranje samo jedne nutritivne komponente moglo prevenirati nastanak KRK-a. Naglašena nužnost interakcija mogućih zaštitnih čimbenika, najbolje se ostvaruje u tzv. mediteranskoj dijeti, koja tako postaje prototip pravilne i potencijalno protektivne prehrane, prepoznate i od WHO.

Doc. dr. sc. Željko Krznarić
KBC Zagreb, Interna klinika, Zavod za gastroenterologiju