Rak testisa

Spermatozoidi se izgrađuju u dugim cjevčicama poput niti unutar testisa koje se nazivaju sjemenonosni tubuli. Zatim se pohranjuju u malu smotanu cjevčicu iza svakog testisa koja se naziva epididimis gdje sazrijevaju. Tijekom ejakulacije, spermiji se prenose iz epididimisa kroz sjemenovod do sjemenih mjehurića. Tamo se miješaju s tekućinama koje stvaraju vezikule, prostata i druge žlijezde kako bi formirale sjeme. Ta tekućina zatim ulazi u mokraćnu cijev, cijev u središtu penisa kroz koju i urin i sjeme izlaze iz tijela.

Vrste tumora testisa

Tumori testisa su najčešći tumori unutar skrotuma, a njihova učestalost raste zbog ranijeg otkrivanja ultrazvukom. Čine 1% svih tumora kod odraslih muškaraca i 5% uroloških tumora u svijetu. Prema podacima GLOBOCAN-a, 2020. godine bilo je 74.000 novih slučajeva u svijetu i 192 u Hrvatskoj, koja bilježi jedan od najvećih porasta u Europi.

Ovi tumori najčešće pogađaju mlađe muškarce u radnoj i reproduktivnoj dobi, zbog čega predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni problem. Osnovna podjela tumora testisa je na tumore zametnih stanica i tumore strome testisa, a mogu se javiti i metastaze ostalih tumora u testis. 

Oko 95% slučajeva nastaje iz zametnih stanica testisa i dijele se na dvije vrste:

• neseminomski i miješani tumori pojavljuju se najčešće između 20. i 30. godine života
• seminomi su češći između 30. i 40. godine

Manji broj tumora nastaje iz okolnih struktura, poput rete testisa, epididimisa i sjemenske vrpce. Tumori rete testisa mogu biti dobroćudni ili zloćudni, ali su rijetki. Javljaju se kod muškaraca između 20. i 80. godine, obično kao kvržica u skrotumu. 

Čimbenici rizika

Dobro poznati čimbenici rizika za rak testisa uključuju nespušteni testis u povijesti bolesti (kriptorkizam), osobnu ili obiteljsku povijest raka testisa, dob i etničku pripadnost. Također, muškarci s neplodnošću imaju povećan rizik od raka testisa, dok povezanost između raka testisa i korištenja marihuane, preponske kile, prehrane, majčinog pušenja i tjelesne mase nije konačno utvrđena. Mikrolitijaza testisa, vazektomija i ozljede skrotuma nisu čimbenici rizika za razvoj raka testisa.

Simptomi i dijagnostika 

Simptomi raka testisa uključuju pojavu kvržice ili otekline u testisu, povećanje testisa i bol u testisu ili skrotumu (koža koja prekriva testise), a skrotum može biti težak, čvrst ili tvrd. Ostali simptomi mogu uključivati bol u leđima ili donjem dijelu trbuha, nenamjerni gubitak tjelesne mase, kašalj, otežano disanje ili gutanje i bolna ili otečena prsa.

Karcinom testisa najčešće se dijagnosticira nakon što oboljeli opipa postojanje bezbolne kvržice ili povećanje cijelog testisa. Prvi korak u dijagnostici je klinički pregled. Normalni testis je dug 3,5 do 5 cm, gladak, homogen, pokretljiv i odvojen od epididimisa (duguljasti organ smješten uz stražnju stranu testisa). Tvrda, čvrsta ili fiksna područja unutar ili uz testise su abnormalna i zahtijevaju daljnju procjenu. Fizikalni pregled također treba uključiti i procjenu limfnih čvorova (ingvinalnih i supra-klavikularnih), abdomena i prsnog koša na ginekomastiju (povezanu s tumorskom sekrecijom beta humanog korionskog gonadotropina). Nakon fizikalnog pregleda slijedi ultrazvučni pregled te određivanje tumorskih markera (AFP, LDH, betaHCG).

Konačna dijagnoza postavlja se nakon kirurškog uklanjanja testisa, odnosno orhidektomije, koja predstavlja i dijagnostički i terapijski postupak,  te u konačnici nakon dobivanja patohistološkog nalaza (PHD-a).

Liječenje i nuspojave liječenja

Ostatak članka pročitajte na linku. 

Fotografija naslovnice: Freepik