Prehrana nakon oporavka od poremećaja hranjenja

Oboljeli često imaju abnormalne navike i stavove koje mogu uključiti nedovoljno ili prekomjerno uzimanje hrane na štetu tjelesnog i mentalnog zdravlja, te biti opasne po život. Najčešće se kategoriziraju u anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu i ostale nespecifične poremećaje hranjenja.

Anoreksija nervoza poremećaj je karakteriziran namjernim gubitkom tjelesne mase, odbijanjem održavanja tjelesne mase na najnižoj normalnoj za njihovu visinu i dob. Pacijenti su pothranjeni, tjelesna masa im je manja za 15% ili više od adekvatne mase, to jest ispod 85% od očekivane tjelesne mase. Anoreksija se javlja najčešće u adolescentica i mladih žena, ali adolescenti i mladići također mogu oboljeti.

S druge strane bulimija nervoza je poremećaj karakteriziran ponavljajućim epizodama prejedanja i prekomjerne zaokupljenosti kontrole tjelesne mase, što naknadno dovodi do namjerno izazvanog povraćanja i korištenja purgativa. Za postavljanje dijagnoze bulimije epizode prejedanja i povraćanja odvijaju se minimalno dva puta tjedno tijekom tri mjeseca. Bolesnice konzumiraju veliku količinu hrane u kratkom periodu, hranu gutaju brzo, bez puno žvakanja. Prejedanje se odvija najčešće u tajnosti.

Liječenje poremećaja hranjenja zahtjevno je i izazovno, a podrazumijeva multidisciplinarni pristup različitih stručnjaka. U prvom redu potrebno je psihijatrijsko liječenje, te nadzor internista, nutricionista i raznih drugih stručnjaka.

Način prehrane koji se provodi nakon postavljanja dijagnoze značajno je različit od prehrane koja se preporučuje u razdoblju nakon uspostavljanja normalne tjelesne mase. Proces liječenja obično je dugotrajan i ovisi o stanju pacijenta te trajanju bolesti. Kod teško pothranjenih pacijenata zbog rizika od ozbiljnih metaboličkih poremećaja i smrti, potrebno je uvoditi hranu polagano, u početku minimalne količine energije. S vremenom unos energije se povećava kako bi dosegao normalne i nešto povišene vrijednosti te se tako osigurao polagani prirast na tjelesnoj masi.

Prehrana kao alat u borbi protiv poremećaja hranjenja

Poželjno je propisivanje individualnog plana prehrane za svakog pojedinog bolesnika, stoga je stručna pomoć nutricionista obično neophodna. Kada se izrađuje plan prehrane, u obzir treba uzeti preferencije pojedinog bolesnika pri izboru hrane kako bi uspjeh u konačnici bio što bolji. Plan nije podložan samoinicijativnim izmjenama bolesnika i potrebno je konzumirati sve propisane namirnice u točnim količinama, a često se preporučuje nadzor prilikom svakog obroka. Postoji pogrešno vjerovanje da bolesnici s poremećajima prehrane imaju opsežno znanje o prehrani, međutim, istraživanja pokazuju kako su znanja uglavnom ograničena na podatke o energetskoj vrijednosti hrane, bez shvaćanja sveobuhvatnih postulata uravnotežene prehrane. Najvažniji segmenti edukacije o prehrani u oboljelih od anoreksije nervoze su usvajanje normalnog uzorka prehrane, veličine preporučenih porcija, odabira namirnica i načina pripreme hrane.

Anksioznost prije obroka

Studija američkih znanstvenika objavljena u znanstvenom časopisu Appetite 2010. godine pokazala je da je kod velikog broja oboljelih od anoreksije i nakon izlječenja i povratka na normalnu tjelesnu masu i dalje prisutna razina nelagode i anksioznosti prije obroka. Pokazalo se da intenzitet anksioznosti raste što je obrok kaloričniji i složeniji. Primjerice, kada je ispitanicama poslužen jogurt nije bilo značajne razlike u anksioznosti u usporedbi sa zdravim djevojkama. Međutim, kada im je poslužen obilan ručak koji se sastojao od više različitih namirnica, anksioznost je bila značajno veća u djevojaka koje su bolovale od anoreksije nervoze nego u zdravih. Stoga je jasno da je potpuno izlječenje poremećaja prehrane težak zadatak.

Imajući na umu sva ta znanja, prilikom izrade plana prehrane, valja obratiti pažnju na preporučene omjere hranjivih tvari, pri čemu energetski udio proteina treba biti 15-30%, udio masti 25-30% masti, a udio ugljikohidrata 50-55%.

Treba dati prednost ugljikohidratnim namirnicama s niskim glikemijskim indeksom (npr. cjelovite žitarice), a uključenje proteina u svaki obrok je važno za postizanje sitosti.  Za uravnoteženi plan prehrane bitna je i adekvatna količina i vrsta masti.

Također, zbog čestih deficita esencijalnih masnih kiselina u jelovnik treba uvrstiti visokovrijedna biljna ulja, sjemenke i orašaste plodove kao i ribu i plodove mora, odnosno dodatke omega-3 masnih kiselina. Dokazano je da su za obnavljanje kognitivnih funkcija te liječenje depresije važne omega - 3 masne kiseline. Također, te nezasićene masne kiseline mogu biti korisne i za liječenje ostalih simptoma koji prate anoreksiju – povišenih serumskih razina triglicerida, osjetljivost na inzulin, itd., pa se rutinski u plan prehrane uvrštava hrana koja je izvor ovih vrijednih kiselina.

Prehrana treba biti raznolika i sastojati se od 5-6 manjih obroka dnevno. Sam jelovnik više treba služiti kao kvalitativni nego kao kvantitativni alat. Naime, svako fokusiranje na cilj povišenja tjelesne mase kod pacijentica može izazvati nepovjerenje i odbojnost. Stoga se treba fokusirati na kvalitetu namirnica i upoznavanje s novim okusima i mirisima.

Mediteranski model prehrane može biti lako prihvatljiv jer je lagan, raznovrsan i privlačan. Poželjno je kod pacijentica potaknuti eksperimentiranje s prehranom i kulinarstvom. Također, treba raditi na osvješćivanju utjecaja različitih namirnica na misli, osjećaj gladi, sitost, zadovoljstvo i kognitivne procese poput koncentracije.

U konačnici, cilj je osloboditi se stroge strukture jelovnika, ali uz razvoj svijesti o važnosti raznolike prehrane bogate okusima i mirisima, te oslobađanje iz teških okova ove opasne bolesti.