Mirja Zupčić

Datum objave: 19. 03. 2024.

Dosadašnji napredak u liječenju karcinoma doveo je do značajnog poboljšanja stope preživljenja. Međutim, onkološka terapija može dovesti do nutritivnih i metaboličkih promjena kod oboljelih koje negativno utječu na zdravstveno stanje, što dovodi do odgađanja provedbe terapije i nepovoljnog utjecaja na prognozu bolesti.

Očuvanje optimalnog stupnja uhranjenosti poboljšava toleranciju na onkološku terapiju stoga je iznimno važno u procesu liječenja rješavati probleme koji se mogu javiti u prehrani poput poteškoća kod gutanja i probave hrane koje mogu dovesti do gubitka na tjelesnoj masi.

Proljev (dijareja)


Proljev je jedna od najčešćih nuspojava liječenja karcinoma sistemskom antineoplastičnom terapijom koja uključuje tradicionalnu kemoterapiju, kao i novije tehnike liječenja poput hormonskih lijekova i imunoterapiju (uključujući ciljane terapije). Pojam dijareja odnosi se na prisutnost tekuće stolice najmanje tri puta dnevno i smatra se životno ugrožavajućom komplikacijom s obzirom da može dovesti do gubitka tjelesne tekućine i niskog krvnog tlaka te oštećenja bubrega i neravnoteže elektrolita te posljedično neželjenih karadiovaskularnih događaja. Konzervativno liječenje proljeva izazvanog onkološkom terapijom uključuje modifikaciju prehrane, adekvatnu hidraciju, primjenu lijeka loperamida, a u slučaju njegove neučinkovitosti i lijeka oktreotida. Za nadoknadu elektrolita i sprječavanje dehidracije preporučuje se unositi napitke bogate elektrolitima i glukozom poput sokova, juha i drugih beskofeinskih napitaka, imajući u vidu činjenicu da je glukoza glavni pokretač apsorpcije vode i natrija. Općenito govoreći, prehrana kod proljeva uključuje više manjih obroka dnevno bogatih topivim vlaknima s jelima koja sadrže rižu, ječam, zob, batat, jabuke i kruške bez kore, jer topiva vlakna povećavaju konzistenciju stolice i usporavaju učestalost pražnjenja crijeva. Topiva vlakna u crijevima formiraju gel koji ima sposobnost navlačenja vode u stolicu čime ona postaje manje tekuća. Međutim, valja imati na umu da je u određenim situacijama potreban individualni pristup problemu proljeva s obzirom da je neke namirnice potrebno izbjegavati zbog nepodnošenja. S druge strane, netopiva vlakna iz cjelovitih žitarica, kukuruza i voća s korom imaju suprotan učinak i mogu povećati broj stolica. Uz namirnice bogate netopivim vlaknima, savjetuje se izbjegavati izuzetno slanu hranu i gazirane napitke, kao i kofein iz kave i čaja jer ove namirnice mogu povećati učestalost pražnjenja crijeva.

Probiotici u obliku dodatka prehrani mogu biti korisni u ublažanju proljeva izazvanog onkološkim liječenjem jer postoje naznake da korisne bakterije mogu pomoći obnoviti mikrobiotu. Međutim, oprez je potreban kod oboljelih s postavljenim centralnim venskim kateterom kod kojih se dodaci prehrani, koji u svom sastavu sadrže kvasac Saccharomyces boulardii, ne preporučuju jer postoji rizik od gljivične infekcije (fungemije).

Različiti kemoterapeutici mogu oštetiti sluznicu crijeva uzrokujući malapsorpciju. Primjerice, kod oboljelih koji se liječe kemoterapijom s fluoropirimidinom dolazi do privremene intolerancije na laktozu koja za posljedicu ima proljev, no intolerancija se povlači čim se prestane s terapijom. Oboljelima se tijekom liječenja, a posebice ako je prisutan proljev, savjetuje unositi mlijeko i mliječne proizvode bez laktoze ili namirnice biljnog porijekla koje prirodno ne sadrže laktozu poput biljnih napitaka. Ozbiljniji slučajevi proljeva mogu zahtjevati bolničko liječenje koje uključuje intravensku nadoknadu tekućine, eletrolita i praćenje bubrežnih i kardiovaskularnih funkcija.

Zatvor (konstipacija)


Zatvor je česta nuspojava onkološkog liječenja, a obilježava ga bol, neugoda, nepotpuno te usporeno i neredovito pražnjenje crijeva. Ovi simptomi  negativno utječu na kvalitetu života zbog čega rješavanje problema konstipacije čini sastavni dio brige za onkološkog bolesnika. Čimbenici koji dovode do zatvora povezuju se s:

  •     nepravilnostima u funkciji i anatomiji debelog crijeva
  •     nuspojavama lijekova
  •     opstrukcijama crijeva
  •     metaboličkim bolestima poput dijabetesa, hipotireoze, hiperkalcijemije (sekundarne).

Učestalost zatvora veća je kod oboljelih koji koriste opioide jer ovi lijekovi za ublažavanje boli imaju sposobnost vezanja na receptore u crijevima tako smanjujući reflekse za defekaciju. S druge strane, lijekovi protiv mučnine i povraćanja (antiemetici), kemoterapeutici poput vinka alkaloida, lijekova na bazi platine i taksana mogu povećati rizik od konstipacije uzrokujući oštećenje živaca što dovodi do gubitka živčanih stanica u crijevima i do usporavanja prolaska crijevnog sadržaja kroz crijevo.

U slučaju zatvora, osmotski i stimulativni laksativi čine osnovu liječenja. Primjeri osmotskih laksativa su laktuloza, magnezijev hidroksid i polietilen glikol koji imaju ulogu navlačenja vode u crijevo što omekšava stolicu. S druge strane, stimulativni laksativi poput sene i kaskare mijenjaju transport elektrolita što dovodi do lučenja vode u lumen crijeva. U slučaju da ove dvije vrste laksativa ne ispolje blagotvoran učinak uvode se lijekovi (poput linaklotida i lubiprostona ili prokinetika  prukaloprida).

Prehrana za prevenciju konstipacije uključuje unos najmanje 1,5 do 2 litre vode dnevno i unos namirnica bogatih vlaknima. Kod oboljelih koji imaju poteškoće zadovoljiti dnevni unos tekućine preporučuje se uzmati manje gutljaje vode i tekućine ugrijane ili sobne temperature različitih okusa koji bi poticali na unos tekućine (voda s limunom, narančom, đumbirom, cimetom, mentom, bosiljkom, bobičastim voćem i ohlađeni čajevi). Preporučeni dnevni unos vlakana u prehrani iznosi najmanje 25 g s omjerom 3:1 u korist topivih vlakana. Vlakna u prehranu valja uvoditi postupno jer se na taj način crijeva navikavaju i mogu se izbjeći probavne smetnje poput nadutosti, vjetrova, grčeva i boli. Kako bi zadovoljili preporuke za mnogim nutrijentima i vlaknima onkološkim pacijentima se savjetuje unositi najmanje 5 serviranja voća i povrća dnevno.

Preporučljivo je ograničiti unos ljute, slane i kisele hrane kao i izrazito hladnih ili vrućih jela jer mogu iritirati probavni sustav. U normalizaciji mikrobiote u crijevima od pomoći mogu biti fermentirani mliječni proizvodi koji sadrže bakterije sojeve Bifidobacterium i Lactobacillus. Kod konstipacije važno je ne odgađati potrebu za pražnjenjem crijeva i pokušati imati ustaljeni pražnjenja ritam primjerice nakon doručka. Dodatno, pražnjenje može olakšati i zauzimanje posebnog položaja primjerice položaja čučnja.

Mučnina i povraćanje

Ostatak članka pročitajte na nijeFRKA.hr

Pošalji prijatelju na email

Komentari