Hematološke maligne bolesti, također poznate kao krvni karcinomi ili rak krvi, potječu iz krvi i tkiva koja formiraju limfu te predstavljaju petu najčešću skupinu karcinoma u ekonomski razvijenim zemljama. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prepoznaje više od 100 podtipova ovih bolesti, koje se razlikuju po uzrocima, liječenju i ishodima.
Krvni karcinomi utječu na proizvodnju i funkciju krvnih stanica. Većina ovih karcinoma započinje u koštanoj srži, gdje se proizvode krvne stanice. Matične stanice u koštanoj srži sazrijevaju i razvijaju se u tri vrste krvnih stanica: crvene krvne stanice, bijele krvne stanice i krvne pločice (trombocite). Kod većine oblika raka krvi, normalan proces razvoja krvnih stanica prekida se nekontroliranim rastom abnormalnih krvnih stanica. Ove abnormalne, odnosno maligne stanice, sprječavaju krv u obavljanju mnogih njezinih funkcija, poput borbe protiv infekcija ili sprječavanja ozbiljnog krvarenja.
Tri glavne vrste raka krvi
Leukemija
Leukemija je rak krvi i koštane srži uzrokovan brzim stvaranjem abnormalnih bijelih krvnih stanica. Visok broj ovih abnormalnih bijelih krvnih stanica nije sposoban boriti se protiv infekcija, a ometa i sposobnost koštane srži da proizvodi crvene krvne stanice i krvne pločice. Leukemije se primarno dijele na kronične i akutne. Ovisno o vrsti stanica koštane srži koje su zahvaćene malignom pretvorbom, leukemije se dijele na limfocitne i mijeloične. Najveća učestalost akutne limfocitne leukemije je u dječjoj dobi, dok su ostale vrste češće u starijoj dobi. Osim dobi, ostali čimbenici rizika su primjena kemoterapije, izlaganje toksinima ili zračenju, mijelodisplazija (poremećaj koštane srži) i genetske bolesti, primjerice Downov sindrom.
Limfom
Limfomi su karcinomi koji zahvaćaju limfni sustav, koji uklanja višak tekućine iz tijela i proizvodi imunološke stanice. Limfociti su vrsta bijelih krvnih stanica koje se bore protiv infekcija. Abnormalni limfociti postaju stanice limfoma, koje se množe i nakupljaju u limfnim čvorovima i drugim tkivima. S vremenom, ove maligne stanice oslabljuju imunološki sustav. Prema vrsti tumorskih stanica limfome možemo podijeliti u dvije glavne (i vrlo različite) podskupine, Hodgkinov (HL) i ne-Hodgkinov limfom (NHL).
Postoji preko 50 različitih tipova limfoma, od kojih je gotovo 90% iz skupine NHL. Hodgkinov limfom uglavnom zahvaća limfne žlijezde. Ne-Hodgkinov limfom podrazumijeva zloćudnu promjenu limfnih stanica koje su emigrirale izvan koštane srži i nalaze se u limfnom tkivu, odnosno ili u limfnim žlijezdama ili u bilo kojem mekom tkivu tijela.
Mijelom
Mijelom je rak plazma stanica, vrste bijelih krvnih stanica koje proizvode antitijela za borbu protiv bolesti i infekcija. Stanice mijeloma sprječavaju normalnu proizvodnju antitijela, čime slabe imunološki sustav i povećavaju osjetljivost na infekcije. Stanice mijeloma mogu omekšati kosti i prouzrokovati bolove u kostima i prijelome, visoke razine kalcija u krvi, anemiju i prestanak rada bubrega. Kod mnogih oboljelih kombinacija liječenja zračenjem, kirurški i kemoterapijom daje dobre rezultate na duže vrijeme, a danas se često primjenjuje i presađivanje matičnih stanica koje pokazuje izvrsne rezultate te može produžiti život.
Liječenje, prognoza i progresija
Iako su neki od ovih karcinoma potencijalno izlječivi intenzivnom kemoterapijom (npr. difuzni veliki B-stanični limfom i akutna mijeloidna leukemija), oko 60% njih nije izlječivo. Neizlječivi karcinomi često su kronični ili indolentni (sporo rastući), poput kronične limfocitne leukemije (CLL), folikularnog limfoma (FL), marginalnozonskog limfoma (MZL) i mijeloma.
Indolentni krvni karcinomi često napreduju polako, a simptomi mogu biti nejasni i povremeni, zbog čega ih se lako može zamijeniti za benigna stanja, osobito kod starijih osoba. Međutim, mnogi se mogu uspješno kontrolirati tijekom duljih razdoblja u remisijsko-relapsirajućem tijeku bolesti. Ovaj put često uključuje razdoblja promatranja bez liječenja (poznata kao "aktivno praćenje" ili "čekaj i prati") te liječenje kod napredovanja bolesti. Liječenje može uključivati kombinacije kemoterapije, zračenja, transplantacije matičnih stanica i ciljanih terapija. Prognoza i progresija razlikuju se među indolentnim krvnim karcinomima; na primjer, mijelom gotovo uvijek napreduje, dok kod CLL-a progresija može biti manje vjerojatna. To se ogleda u stopama preživljavanja od pet godina, koje su 48% za mijelom, u usporedbi s 86% za CLL, 88% za FL i 80% za MZL.
Česti recidivi bolesti kod kroničnih oblika
Ostatak članka pročitajte na nijefrka.hr