Psihoonkologija je multidisciplinarna grana medicine koja spaja psihološke, socijalne i bihevioralne dimenzije s onkološkom skrbi. Ova relativno mlada disciplina istražuje emocionalne i psihosocijalne aspekte karcinoma, kao i njihov utjecaj na dijagnozu, liječenje i stopu preživljenja. Osnovni cilj psihoonkologije je poboljšanje kvalitete života oboljelih od raka i njihovih bližnjih, uz naglašavanje važnosti holističkog pristupa liječenju.
Pojam psihoonkologija nastao je tijekom 1970-ih, kada su društvene promjene otvorile vrata ovom interdisciplinarnom području. Prvi koraci uključivali su destigmatizaciju karcinoma i mentalnih bolesti te promjenu odnosa između pacijenata i zdravstvenih djelatnika. Fokus medicinske skrbi proširio se s povećanja preživljenja na poboljšanje kvalitete života, a palijativna medicina postala je značajan dio liječenja. Prvu psihoonkološku istraživačku jedinicu osnovao je Frits van Dam 1976. godine u Amsterdamu, dok je prvu psihoonkološku službu utemeljila američka psihijatrica Jimmie Coker Holland 1977. godine u bolnici Memorial Sloan Kettering Cancer Center u New Yorku. Do danas su osnovana brojna društva posvećena psihoonkologiji, poput Međunarodnog društva psihoonkologije, Europskog psihoonkološkog društva (1987.) i drugih.
Utjecaj karcinoma na mentalno i tjelesno zdravlje
Karcinom je bolest koja, osim što narušava tjelesno zdravlje, donosi značajan mentalni i emocionalni teret. Dijagnoza karcinoma često izaziva strah, anksioznost i depresiju te može uzrokovati gubitak autonomije i poteškoće u osobnim i profesionalnim odnosima. Ova bolest duboko mijenja život oboljelog, ali i cijele njegove obitelji. Osim toga, istraživanja ukazuju na to da stres i psihološki čimbenici mogu utjecati na razvoj i napredovanje raka. Mehanizmi uključuju os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda, koja regulira lučenje hormona stresa i utječe na procese poput imunosnog odgovora, popravka DNA i angiogeneze (stvaranja novih krvnih žila primjerice u tumoru). Iako rezultati nisu uvijek konzistentni, jasno je da stres može negativno djelovati na ishode liječenja, dok psihosocijalna podrška ima pozitivan učinak na kvalitetu života oboljelih.
Ključni ciljevi psihoonkologije
Psihoonkologija ima višestruke ciljeve koji se ne odnose samo na pacijente, već i na njihove obitelji, njegovatelje i širu zajednicu. Ovi ciljevi omogućuju sveobuhvatan pristup liječenju raka, uzimajući u obzir tjelesne, psihološke i socijalne potrebe oboljelih.
Optimizacija liječenja
Uključivanje psihoonkologije u onkološku skrb može značajno povećati pridržavanje terapijskih protokola. Pacijenti koji se bore s emocionalnim izazovima češće prekidaju liječenje ili biraju suboptimalne terapije. Psihoonkološke intervencije pomažu pacijentima razumjeti terapijske mogućnosti, donijeti informirane odluke i održavati suradljivost s liječnicima.
Pomoć uključuje:
- poboljšanje komunikacije između pacijenata i liječnika
- rješavanje straha od medicinskih postupaka
- upravljanje očekivanjima tijekom liječenja.
Poboljšanje općeg zdravstvenog stanja
Tjelesno zdravlje neodvojivo je povezano s psihološkim i emocionalnim blagostanjem. Psihoonkolozi educiraju oboljele o važnosti zdravih navika, uključujući:
- savjete o pravilnoj prehrani koja podržava imunosni sustav s naglaskom na komponente hrane
- savjete o tjelesnoj aktivnosti s naglaskom na prilagođenu i umjerenu tjelovježbu koja smanjuje umor, stres i bolove
- upravljanje stresom i usvajanje tehnika poput mindfulnessa i opuštanja čime se smanjuje razina hormona stresa, što pozitivno djeluje na imunosni sustav
Depresija i anksioznost česti su među oboljelima od karcinoma, s procjenama da oko 30% oboljelih razvija psihički poremećaj. Ovi poremećaji mogu značajno utjecati na kvalitetu života oboljelih, ali rani probir i intervencija mogu spriječiti pogoršanje stanja. Liječenje uključuje farmakoterapiju i psihoterapiju.
Rješavanje praktičnih i socijalnih problema
Karcinom često donosi promjene u profesionalnom i socijalnom životu oboljelih. Psihoonkolozi pomažu u:
- povratku na posao pri čemu olakšavaju oboljelima prilagodbu radnog okruženja i planiranje karijere
- financijskom savjetovanju uz razumijevanje zdravstvenih osiguranja i mogućnosti podrške kroz državne ili privatne programe
- obiteljskoj dinamici i odnosima, pomažu u smanjenju napetosti u obitelji i dijeljenju odgovornosti za brigu o pacijentu
Podrška u duhovnim i egzistencijalnim pitanjima
Mnogi oboljeli suočeni su s pitanjima smisla života, duhovne utjehe i straha od smrti. Psihoonkologija pruža podršku kroz:
- duhovno savjetovanje pri čemu se uzimaju u obzir dosadašnja uvjerenja i kulturni krug kojem oboljeli pripada
- razmišljanje i suočavanje s gubitkom pri čemu se pomaže oboljelima i njihovim obiteljima u procesu tugovanja i smanjenju straha od smrti.
Podrška i olakšanje tjelesnih i specifičnih simptoma
Psihoonkolozi oboljelima na razne načine pomažu ublažiti i umanjiti i tjelesne simptome koji se javljaju kao posljedica bolesti. Uz bol, vrućicu, otežano kretanje, mučninu i povraćanje koji su česti simptomi i posljedice liječenja javljaju se i određeni specifični simptomi poput sindroma kroničnog umora koji pogađa mnoge oboljele tijekom i nakon liječenja, značajno smanjujući kvalitetu života, a uslijed brojnih tjelesnih i emocionalnih promjena povezanih s liječenjem raka, psihoonkološka podrška pomaže u prilagodbi i očuvanju intimnih odnosa.
Psihoonkološke intervencije
Psihoonkologija koristi razne terapijske pristupe za ublažavanje emocionalnih tegoba i poboljšanje kvalitete života oboljelih.
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)
KBT pomaže oboljelima prepoznati i promijeniti negativne obrasce razmišljanja povezane s tjeskobom i depresijom. Terapija također osnažuje oboljele u razvijanju strategija suočavanja s boli, umorom i gubitkom kontrole, povećavajući osjećaj samoučinkovitosti.
Relaksacijske tehnike i mindfulness
Tehnike opuštanja, poput progresivnog opuštanja mišića, dubokog disanja i meditacije, mogu smanjiti tjelesni i emocionalni stres. Mindfulness pomaže oboljelima da prihvate trenutnu situaciju bez osude i usmjere pažnju na sadašnji trenutak, čime smanjuju razinu tjeskobe.
Grupna terapija i podrška zajednice
Ostatak članka pročitajte na nijeFRKA.hr