Prehrana u oboljelih od karcinoma pluća

Zašto i kako karcinom pluća uzrokuje pothranjenost?

Bolesnici često unose manju količinu hrane nego dok su bili zdravi, zato što im je apetit slabiji te imaju smanjenu želju za hranom (često osjećaju i odbojnost prema nekim vrstama namirnica) te (pre)brzo postanu siti. Vrlo često smanjenom unosu hrane pridonosi i promijenjeni, neugodan osjet okusa i mirisa.

Katkad bolesnici osjećaju simptome mučnine, što može biti praćeno i povraćanjem pa organizam ne može iskoristiti ono što su pojeli. Kod nekih bolesnika, osobito uz uzimanje lijekova (primjerice, protiv boli), dolazi do usporavanja peristaltike crijeva, što dodatno otežava apsorpciju hranjivih tvari.

Karcinom u organizmu dovodi i do brojnih metaboličkih promjena koje su uzrokovane različitim tvarima što ih u krv otpuštaju tumorske stanice, ali i stanice vlastitog imunosnog sustava bolesnika. Te različite tvari djeluju izravno ili neizravno na centar hranjenja u specifičnom dijelu mozga (što može biti uzrok gubitka apetita). Isto tako djeluju na mišiće bolesnika uzrokujući razgradnju njihovih bjelančevina te utječu i na masno tkivo bolesnika izazivajući razgradnju masti. Osim toga, brojne tvari koje se luče utječu i na rad jetre koja smanjuje proizvodnju bjelančevine albumina, a povećava proizvodnju tzv. bjelančevina akutne faze, što se može pratiti i u laboratorijskim nalazima analize krvi.

Uza sve navedeno, katkad se ne mogu potpuno izbjeći i neki neželjeni učinci aktivnog liječenja karcinoma pluća (operacija, kemoterapija, zračenje) koji mogu prolazno izazvati određene tegobe i pogoršati stanje uhranjenosti bolesnika.

Razgradnja vlastitih bjelančevina dovodi do štetnih posljedica na brojnim organima i organskim sustavima pothranjenog bolesnika. Primjerice, smanjenje mišićne kontraktilnosti dijafragme smanjuje funkciju pluća, a smanjenje kontraktilnosti i proširenje srčanih klijetka može nepovoljno djelovati na rad srca. Dolazi do poremećaja u radu bubrega, kao i poremećaja metaboličkih putova i metabolizma u jetri. Obrambena sposobnost imunosnog sustava bolesnika također je oslabljena pa dolazi do sve češćih infekcija i nastanka upala, a poremećene su i funkcije ostalih krvnih stanica (eritrocita i trombocita).

Pothranjeni bolesnici lakše i prije mogu dobiti rane od ležanja (dekubitus) jer smanjenje mišićne mase i potkožnoga masnog tkiva uz manjak bjelančevina i slabiju funkciju eritrocita povećavaju osjetljivost kože i produljuju vrijeme zarastanja rana. Mentalni i intelektualni procesi (pažnja, pamćenje, govor, učenje i slično) također su oštećeni u pothranjenih bolesnika.

Zbog svega navedenoga pothranjeni bolesnici dulje ostaju u bolnici, dulje se oporavljaju, češće moraju biti ponovo primljeni na bolničko liječenje te imaju veću vjerojatnost smrtnog ishoda uzrokovanog nekom od brojnih komplikacija bolesti.

Ostatak teksta pročitajte na nijeFRKA.hr