Pobliže o karcinomu prostate

Rak prostate uporediv je s rakom dojke kod žena, naime, oba raka pogađaju muškarce i žene gotovo istom stopom.

Karcinom prostate i genetika

Uža obiteljska loza je primarni čimbenik rizika za razvoj karcinoma prostate. Muškarci čiji bliski rođaci imaju dijagnosticiran rak prostate izloženi su 50% većem riziku od razvoja raka u usporedbi s muškarcima bez obiteljske povijesti raka prostate. Rođaci u prvom koljenu s uzastopnim generacijama dijagnosticiranog raka prostate obično imaju rani početak raka prostate.

Simptomi

Karcinom prostate u ranoj fazi obično ne uzrokuje simptome, a rijetko se mogu javiti problemi s mokrenjem, poput usporenog ili slabog mlaza urina ili potrebe za češćim mokrenjem osobito noću te krv u urinu ili ejakulatu. Uznapredovali rak prostate ponekad može uzrokovati i poteškoće s postizanjem erekcije, bolove u bokovima, leđima, prsima ili drugim dijelovima tijela zbog širenja raka na kosti. Mogu se javiti i slabost ili utrnulost u nogama ili stopalima, gubitak kontrole nad mokraćnim mjehurom ili crijevima zbog pritiska raka u kralježnici na leđnu moždinu te gubitak tjelesne mase i umor. Postoje stanja koja mogu izazivati iste simptome kao i rak prostate, a to su benigna hiperplazija prostate i prostatitis (bakterijska upala prostate).

Dijagnostika

Ne postoji jedan specifičan test za rak prostate već se koristi njih nekoliko. Veličina prostate i eventualne nepravilnosti poput kvržica mogu se procijeniti digitalnim rektalnim pregledom. Za probir raka prostate ključan je tumorski marker PSA odnosno prostata specifični antigen. To je glikoprotein koji izlučuju epitelne stanice prostate koji se obično nalazi u sjemenoj tekućini, ali može biti prisutan i u krvotoku zbog čega se razina PSA mjeri u uzorku krvi. Granična vrijednost PSA u krvi iznosi 4 ng/mL, a više razine ukazuju na potrebu za daljnjom obradom. Osobe s razinama PSA između 4 ng/mL i 10 ng/mL imaju 25% šanse da su oboljele od karcinoma prostate, a ako je PSA viši od 10 ng/mL, mogućnost postojanja raka prostate prelazi 50%. 

PSA je specifičan za prostatu, ali nije specifičan za rak prostate, što znači da razina PSA može ukazivati na benigne patologije poput benigne hiperplazije prostate (BHP) i prostatitisa, a povišena razina PSA zabilježena je i kod muškaraca koji nemaju rak prostate. Da bi se potvrdila prisutnost raka provodi se biopsija tkiva prostate. Biopsija je medicinski postupak tijekom kojeg se tankom šupljom iglom prikupljaju mali uzorci tkiva iz prostate kako bi se promatrali pod mikroskopom. Biopsija se može izvesti kroz kožu između anusa i skrotuma ili kroz stijenku rektuma (poznato kao transrektalna biopsija). Tijekom biopsije prostata se obično locira uređajima kao što su magnetska rezonancija (MRI) i transrektalni ultrazvuk (TRUS).

Analiza biopsije jedna je od najpouzdanijih metoda dijagnosticiranja raka prostate. Uzorci tkiva iz biopsije proučavaju se i analiziraju u laboratoriju pomoću mikroskopa. Stanice se također mogu analizirati kako bi se odredilo koliko brzo će se rak širiti.

 Rezultati biopsije mogu glasiti:

• negativno na rak prostate: nisu otkrivene stanice raka u uzorcima biopsije
• pozitivno na rak prostate: otkrivene su stanice raka u uzorcima biopsije
• sumnjivo: prisutne su abnormalne stanice, ali možda nisu stanice raka

Napredne metode korištene u dijagnostici 

Posljednjih godina dostupnost novih molekularnih markera, kao i uvođenje naprednih slikovnih tehnika poput multiparametrijske magnetske rezonancije (mpMR) i pozitronske emisijske tomografije s prostate-specifičnim membranskim antigenom (PSMA-PET), promijenili su paradigmu probira, dijagnoze i liječenja raka prostate prema individualiziranijem pristupu. Multiparametrijskom magnetskom rezonancijom stvaraju se detaljne slike prostate čime se omogućava razlikovanje između benignih i malignih lezija. PSMA ili PSMA-PET/CT je vrlo učinkovita slikovna metoda koja se koristi u slučaju kod sumnje na proširenost raka. Pretraga podrazumijeva ubrizgavanje radioaktivog izotopa koji je vezan na protein tj. na specifični membranski antigen - PSMA. Drugim riječima, navedeni marker se veže uz stanice raka te se tako potvrđuje da je zaista riječ o raku prostate. 

Prema najnovijim smjernicama, svaki muškarac s rizikom od raka prostate trebao bi obaviti pretragu MR prostate prije biopsije prostate. Ovaj postupak ima za cilj smanjiti komplikacije koje se vežu uz biopsiju poput simptoma donjeg urinarnog trakta, hematurije (krvi u mokraći) i privremene erektilne disfunkcije. Osim toga, biopsija se povezuje i s većim rizikom od komplikacija poput rektalnog krvarenja, hemospermije (krvi u ejakulatu), problema s krvarenjem i akutne retencije urina.

Liječenje

Prilikom odabira načina liječenja karcinoma prostate potrebno je razmotriti nekoliko čimbenika poput početne razine PSA, procjene stadija tumora (koliko se tumor proširio), Gleasonovog zbroja (što je niži, to je trumor manje agresivan, a prognoza bolja), početne funkcije mokraćnog sustava, pridruženih bolesti i dobi. 

Načini liječenja karcinoma prostate su:

• Aktivni nadzor

Kod oboljelih s niskorizičnim karcinomom i bez simptoma, kao i kod oboljelih s kratkim očekivanim životnim vijekom liječenje se odgađa i provodi se aktivni nadzor uz redovite kontrole svakih tri ili šest mjeseci. 

• Radikalna prostatektomija

Ostatak članka pročitaje na nijeFRKA.hr