Antioksidansi kao dodaci prehrani u onkološkim bolestima

Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja čini se kako antioksidansi mogu smanjiti rizik od nastanka karcinoma „hvatanjem“ reaktivnih kisikovih spojeva odnosno slobodnih radikala koji imaju ulogu u nastanku i progresiji karcinoma. S druge strane, zabilježeno je kako antioksidansi mogu pomoći stanicama karcinoma i prekanceroznim stanicama u preživljavanju kada je već prisutna malignost. Također, u nekim je istraživanjima zabilježeno kako antioksidansi mogu doprinijeti nastanku karcinoma i ometati liječenje smanjujući učinkovitost onkološke terapije utječući na stopu preživljenja.  Valja napomenuti kako ima i brojnih oprečnih rezultata istraživanja koji pak ukazuju na blagotvorni učinak antioksidansa tijekom onkološkog liječenja. 

Dvije suprotnosti: antioksidansi i reaktivni kisikovi spojevi

Da bismo razumjeli zašto je situacija s antioksidansima i karcinomom toliko komplicirana moramo  prvo shvatiti što su slobodni radikali. Slobodni radikali su molekule koje u svojoj strukturi imaju nespareni elektron što ih čini nestabilnim i opasnim za život stanice.

U normalnim uvjetima stanice održavaju ravnotežu između reaktivnih kisikovih spojeva i antioksidansa čija je glavna uloga njihova neutralizacija.

Reaktivni kisikovi spojevi također imaju svoju ulogu u stanici, a radi se o imunosnom odgovoru domaćina, mehanizmu kojim se proizvodnjom ovih spojeva nastoje izbjeći bakterijske i virusne infekcije. Kod pojačane proizvodnje reaktivnih kisikovih spojeva dolazi do neravnoteže u redoks potencijalu stanice što zauzvrat rezultira promjenama u staničnoj molekularnoj signalizaciji i nastankom tumora. Naš organizam proizvodi slobodne radikale primjerice kao nusprodukt metaboličkih procesa ili oni u naš organizam mogu doći izvana primjerice udisanjem dima cigareta.

Uloga slobodnih radikala u tumorskim stanicama

Slododni radikali igraju dvostruku ulogu u metabolizmu tumorskih stanica. Stanice karcinoma proizvode slobodne radikale koji stimuliraju rast tumora, osiguravaju preživljavanje tumorskih stanica i izazivaju upalu što je poznati mehanizam nastanka karcinoma. Međutim, prisutnost makrofaga i neutrofila koji predstavljaju odgovor na upalu mogu utjecati na prekomjerno stvaranje reaktivnih kisikovih spojeva u stanici do toksičnih razina. Takve tumorske stanice ne mogu preživjeti već dolazi do stanične smrti i autodestrukcije.

S obzirom da antioksidansi posjeduju dodatni elektron koji radikalima nedostaje i da ih na taj način mogu stabilizirati i tumorske stanice moraju proizvoditi antioksidanse kako bi preživjele. 

Vrste antioksidansa

Naš organizam sam proizvodi vlastite antioksidanse (glutation), no antioksidansi se mogu unijeti i prehranom, a to mogu biti prirodni (vitamin C, E, karotenoidi) ili sintetski antioksidansi (propil galat, butil-hidroksianisol) koji se koriste kao prehrambeni aditivi. 

Antioksidansi tijekom onkološke terapije: prijatelji ili neprijatelji oboljelih?

Glavni cilj kemoterapije je smanjiti množenje tumorskih stanica i uništiti postojeće maligne stanice stvaranjem reaktivnih kisikovih spojeva. U teoriji, niska razina antioksidansa tijekom kemoterapije je poželjna jer antioksidansi neutraliziraju reaktivne kisikove spojeve kojih treba biti što više kako bi potaknuli staničnu smrt.

Ostatak članka pročitajte na nijeFRKA.hr