Već je dobro poznato da o povišenim razinama masnoća u krvi trebamo ozbiljno povesti računa zbog štetnog utjecaja na zdravlje srca i krvnih žila. No što ako su vrijednosti ispod uobičajenih?
Posljednjih nekoliko desetljeća provode se istraživanja s ciljem objašnjavanja kliničkih implikacija povišenih vrijednosti lipida u krvi. Povišene vrijednosti masnoća, vrlo pojednostavljeno rečeno, predstavljaju rizični čimbenik za ubrzanu aterosklerozu i razvoj kardiovaskularnih bolesti. Vrlo su oskudna istraživanja, kao i konkretna saznanja kakvu kliničku važnost imaju snižene vrijednosti masnoća u krvi.
I ona malobrojna istraživanja potencijalnog rizika sniženih vrijednosti kolesterola počela su od pretpostavke koje moguće posljedice može donijeti preagresivno smanjenje lipida u krvi, vođeno primarnim ciljem smanjenja kardiovaskularnih rizika.
Nekoliko kliničkih studija unatrag posljednjih 20 godina je ukazalo na moguću povezanost i veću učestalost niskih razina kolesterola i nekardiovaskularnih bolesti. Određene poveznice su se našle s učestalijim javljanjem karcinoma pluća, jetre te malignoma limfatičkih i krvotvornih organa. Iz ovih istraživanja nije se moglo zaključiti je li sniženi kolesterol „prirodno stanje“ organizma ili je više rezultat terapijskih intervencija kroz primjenu hipolipemika.
Nedostatak istraživanja također je nedostatak saznanja o mogućim mehanizmima koji povezuju snižene vrijednosti lipida te nešto veću pojavnost nekardiovaskularnih bolesti.
Naslijeđene i stečene hipolipoproteinemije
Ugrubo, stanja poput hipokolesterolemije (snižena vrijednost kolesterola) ili hipolipoproteinemije (niske vrijednosti lipoproteina plazme) možemo podijeliti u naslijeđena i stečena.
Naslijeđene oblike pripisujemo određenim genetskim greškama poput abetalipoproteinemije i hipobetalipoproteinemije, u podlozi čega su mutacije određenih proteina (apolipoproteina /apoB/ ili mikrosomalnog transportnog proteina). Ovakva saznanja su dovela do razvoja lijekova mipomersena i lomitamida koji se koriste u liječenju homozigotne familijarne hiperkolesterolemije.
Opisane su i druge mutacije koje dovode do naslijeđenih oblika hipokolesterolemije poput mutacije proproteinske konvertaze subtilizinskog keksina 9 (PCSK-9), zatim mutacije apolipoproteina C-3 i angiopoetinu sličnog proteina 3 (ANGPTL3). Aktivirajuće mutacije apoA-1 zbog utjecaja na HDL, tzv. „dobar kolesterol“ mogu imati povoljne učinke na zdravlje srca i krvnih žila.
Stečene hipolipoproteinemije uzrok imaju najvjerojatnije u lijekovima, točnije, nastaju zbog primjene terapije statinima. Nedvojbeno su dokazani pozitivni učinci nižih vrijednosti masnoća u krvi u liječenju kardiovaskularnih bolesti.
Hipolipoproteinemije i poremećaji ponašanja
Osim poveznica s kardiovaskularnim bolestima i drugim organskim nekardiovaskularnim bolestima, snižena razina kolesterola u krvi se povezivala s povećanim rizikom za suicidalna i agresivna ponašanja.
Ostatak teksta pročitajte na sljedećem linku.
Autor: Božidar Perić, dr.med., specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije, Poliklinika Perić – Staničić
Tekst je preuzet s Adiva – savjetom do zdravlja
