Žučni kamenci

Datum objave: 01. 01. 2005.

Žučni kamenci predstavljaju relativno čest poremećaj, što dokazuje podatak da oko 10% ukupne populacije ima žučne kamence.. Kamenci žučnog trakta spadaju u skupinu bolesti koje češće napadaju ženski dio populacije; kod žena se dokazuju čak 4 puta češće.

Kamenci su češće prisutni u žučnom mjehuru nego u žučnim putovima. Kada su prisutni u žučnim putovima, predstavljaju najčešći uzrok ekstrahepatičke opstruktivne žutice, a mogu izazvati potencijalno smrtonosne infekcije (kolangitis), pankreatitis ili kroničnu bolest jetre.

Prema izgledu i kemijskoj strukturi žučne kamence dijelimo u dvije osnovne skupine: kolesterolski i pigmentni kamenci.
Većina žučnih kamenaca, njih oko 80% spada u skupinu kolesterolskih kamenaca, a oni se opet dijele na čiste kolesterolske kamence, koji su obično veći i solitarni, i na miješane kamence koji su obično usitnjeni.

Pigmentni kamenci kod naših bolesnika spadaju u tzv. zapadni tip pigmentnih kamenaca, a obično su malih dimenzija, crnog izgleda poput ugljena. Ovaj oblika kamenaca prisutan je uz kroničnu hemolizu, alkoholnu cirozu, kroničnu infekciju bilijarnog trakta i starenje. Drugi oblik pigmentiranih kamenca predstavljaju kamenci orijentalnog tipa koji su smeđe boje. Uglavnom je prisutan u ruralnim sredinama Azije. Potonji tip se rijetko susreće kod nas.

Kako nastaju kolesterolski kamenci?
Kolesterol, glavni sastojak većine žučnih kamenaca jako je ne-topljiv u vodi. Za stvaranje kolesterolskih kamenaca najvažnija je prisutnost žuči prezasićene kolesterolom. Nakon stvaranja početne jezgre, kamenac postupno raste uz istovremeno izazivanje upale u mjehuru koja pogoduje daljnjem rastu kamenca. Važnu ulogu u stvaranju kamenaca ima i smanjena pokretljivost, odnosno peristaltika žučnog mjehura.

Dijagnoza kamenca
Na kamence žučnog sustava uvijek se posumnja na temelju anamneze i kliničke slike opisane u daljnjem tekstu.
Od specifičnih pretraga u obzir odlazi nativna RTG snimka abdomena koja će prokazati kamence u otprilike 20-tak% bolesnika kod kojih u kamencima postoji dovoljna količina kalcija.
Međutim, danas je metoda izbora dijagnosticiranja pretraga ultrazvukom. Ovom metodom moguće je otkriti vrlo male kamence, već od promjera od 2 mm. Pregled je uspješniji u žučnom mjehuru, u usporedbi sa pretragom žučnih vodova.
Od ostalih metoda koje se rjeđe primjenjuju treba spomenuti peroralnu kolecistografiju, intravensku biligrafiju, scintigrafiju žučnih vodova, perkutanu transhepatičku kolangiografiju te endoskopsku retrogradnu kolangiopankreatografiju (ERCP).

Liječenje
Kirurška terapija je dugo vremena bila prvi izbor uz terapiji žučnih kamenaca. Danas međutim, sve više mjesta ustupa novim terapijskim metodama.

Indikaciju za kirurški postupak predstavlja žučni kamenac koji daje simptome, kliničke komplikacije kamenca, kao i prisutnost kamenaca u velikom žučnom vodu (u kojeg se ulijeva žuč i iz jetre, gdje se stvara nova žuč, i iz žučnog mjehura, gdje je pohranjena rezerva žuči).

Oko operiranja "mirnih" kamenaca koji ne pokazuju nikakve kliničke simptome postoje trajna neslaganja. Ipak, postoje stanja kada su prisutni rizici koji mogu uroditi vjerojatnim komplikacija i tada je indicirano izvesti kirurški zahvat. U rizičnu skupinu spadaju dijabetičari skloni sepsama, zatim tzv. 'porculanski žučni mjehur' zbog rizika razvijanja karcinoma i kod prisutnosti kamenaca većih od 2.5 cm u promjeru jer se pokazalo da češće izazivaju upale.

Osobe mlađe od 50 godina koje ne pokazuju nikakve simptome bolesti, niti spadaju u neku od prije navedenih rizičnih skupina nije potrebno preventivno operirati.

Kada kirurška terapija nije moguća ili je visoko rizična, kamenac se može odstraniti endoskopskim tehnikama.
Otapanje kamenaca može se izvesti na dva načina. Prvi način otapanja žučnih kamenaca predstavlja medikamentna disolucija, odnosno otapanje pomoću posebnih lijekova. Najčešće se koriste dva preparata: kenodeoksikolna kiselina i urzodeoksikolna kiselina. Neželjene nuspojave ove terapije mogu biti proljevi, te povećanje LDL kolesterola u krvi. Uspjeh i napredovanje terapije prati se ultrazvučnim pretragama. Nakon prestanka terapije, povratak kamenaca može s očekivati kod otprilike 30% osoba s prethodnim kamencima.

Osim otapanja kamenaca lijekovima postoji i tzv. disolucija kontaktnim otapalima za izravno otapanje, kao što je npr. metil-tercijarni-butil-eter (MTBE).

Danas je posebno "popularna" metoda litotripsije, odnosno razbijanja kamenaca. Za takav postupak primjenjuje se metoda razbijanja kamenaca tzv. vantjelesnim šoknim valovima. Terapija je posebno uspješna ako bolesnici odgovaraju kriterijima za korištenje ove metode (npr. kamenci do 3 cm u promjeru, do 4 kamenca u žučnom mjehuru, odsutnost akutnih upalnih procesa).
Prognoza i tijek bolesti

Žučni kamenci stvaraju simptome u oko 50% osoba koje ih nose. Veća je vjerojatnost javljanja simptoma kod mlađih osoba u usporedbi s osobama starijim od 60 godina.

Najspektakularniji simptom kojeg stvaraju kamenci jest žučna kolika. Ona se prezentira kao jaka, konstantna, mukla bol u gornjem, desnom kvadrantu trbuha, odnosno pod desnim rebrenim lukom.

Bol počinje naglo, iznenada, traje svega nekoliko sati, nakon čega ostaje osjećaj tupe, mukle boli naredna 24 sata. Bolesnici su često nemiri u potrazi za položajem tijela koji bi im smanjio bol. Bol se može karakteristično širiti pod desnu lopaticu.
Opstrukcija žučnih vodova može dovesti do upale žučnog mjehura, kolecistitisa. Kao posljedica akutne upale mjehura mogu se javiti epijem žučnog mjehura, hidrops mjehura, gangrena i perforiranje mjehura.

Piše: Strahimir Sučić dr. med.
Medicina.hr

Reference:
1. Principi interne medicine, Harrison i suradnici, Placebo, 1997, Split.
2. Božidar Vrhovac i suradnici, Interna medicina, Naprijed, Zagreb, 1997.

Pošalji prijatelju na email

Komentari