Više o šećerima

Prehrambeni ugljikohidrati uključuju šećere, kompleksne ugljikohidrate, škrob i vlakna. Tijekom probave, izuzev vlakana, ugljikohidrati se razlažu do jednostavnih šećera.

Šećeri i škrob nalaze se u brojnim namirnicama uključujući mlijeko, voće, povrće, kruh, pahuljice (žitne) i cjelovite žitarice. Šećeri se također dodaju različitim namirnicama da bi se poboljšala njihova organoleptička svojstva. Organizam ne razlikuje šećere prirodno prisutne u namirnicama od onih koji su naknadno dodani, jer je njihova kemijska struktura ista.

Naše tijelo može apsorbirati samo jednostavne šećere odnosno monosaharide koji predstavljaju najmanje jedinice šećera. Disaharidi i polisaharidi tj. kompleksni ugljikohidrati se stoga u procesu probave najprije razgrade do monosaharida te tek kao takvi mogu biti apsorbirani.

Monosaharidi
Glukoza
Fruktoza
Galaktoza

Disaharidi
Maltoza=Glukoza+Glukoza
Saharoza=Glukoza+Fruktoza
Laktoza=Glukoza+Galaktoza

Šećeri, sirupi i ostali zaslađivači imaju nekoliko funkcija u prehrani. Odgovorni su za okus slatkoće mnogih namirnica, imaju važnu ulogu u pripremanju hrane, poboljšavaju okus, daju teksturu, omogućavaju stvrdnajvanje pudinga, želea...
Ipak, osnovna funkcija šećera je osiguravanje energije za organizam, energije koja je neophodna za dobro zdravlje, rast i normalan razvoj organizma.