Datum objave: 01. 01. 2005.

Jedina sigurna terapija kod celijakije je bezglutenska dijeta.

Celijakija je kronična bolest koja zahvaća tanko crijevo, a nastaje zbog nepodnošenja gliadina, komponente glutena (proteina iz pšeničnog zrna) koji izaziva imunološku reakciju u crijevima. Oštećenja crijevnih resica uzrok su malapsorpcije velikog broja nutrijenata, te u velikom broju slučajeva dolazi do malnutricije. Odstranjenje glutena iz prehrane dovodi do potpune remisije, dok ponovno izlaganje glutenu izaziva recidiv bolesti. Celijakija se najčešće pojavljuje u starije dojenčadi i male djece, s početkom primjene pšeničnih proizvoda u prehrani. Jedini način liječenja bolesti predstavlja doživotnu prehranu bez glutena, odnosno dijetu bez proizvoda koji sadrže pšenicu, raž i ječam. Tijekom prvih nekoliko tjedana bezglutenske dijete preporučuje se dodatan unos vitamina, minerala i proteina u svrhu saniranja deficita i popunjavanja rezervi nutrijenata. Nekim pacijentima potrebni su mjeseci ili čak godine dijetoterapije za potpuni oporavak.

Prehrana oboljelih od celijakije mora zadovoljavati potrebe za svim esencijalnim nutrijentima, a ne smije sadržavati pšenicu, raž, zob i ječam. Gluten može biti prisutan u prehrambenim proizvodima kao temeljni sastojak ili dodan kao derivat ukoliko se hrana procesira, te e od izrazite važnosti pažljivo čitati deklaraciju na proizvodu. Skriveni izvori glutena uključuju aditive, konzervanse i različite stabilizatore koji se nalaze u procesiranoj hrani, lijekovima i sredstvima za održavanje higijene usta. Hidrolizirani biljni proteini mogu biti porijeklom iz pšenice, soje, kukuruza ili mješavine spomenutih žitarica. Budući da se brašno i žitarice često koriste pripripravi jela, valja voditi računao metodama pripreme, posebice u restoranima.

Svježe, smrznuto ili konzervirano voće i povrće bez dodataka je dozvoljeno, a preporučuju se i voćni sokovi. Dozvoljeno je i mlijeko i mliječni proizvodi ukoliko im nisu dodani aditivi glutena, a isto vrijedii za meso, perad, ribu, jaja i soju.
Nepodnošenje laktoze, odnosno nemogućnost probavljanja mliječnog šećera, ponekad se javlja kao sekundarni simptom celijakije. Kod takvih slučajeva uz bezglutensku dijetu ujedno je potrebno provoditi prehranu s niskim udjelom laktoze (mlijeka i mliječnih proizvoda). Nakon izvjesnog perioda terapije bezglutenskom dijetom, mukozno tkivo gastrointestinalnog sustava se oporavlja i razina laktaze se normalizira, a time nestaju tegobe nepodnošenja laktoze.

Energetski unos oboljelih od celijakije treba biti oko 20 % viši od uobičajenog u periodima kada se manifestira malapsorpcija te je izražen gubitak nutrijenata putem fecesa.

Izostanak simptoma nakon unosa gliadina ne znači nužno da su crijevne resice ostale neoštećene, jer je često potrebno nekoliko sati da se simptomi pojave.

Potrebno je naglasiti da bezglutenska dijeta nije nimalo štetna za organizam, a gluten kao protein nije esencijalan i aminokiseline koje ga sačinjavaju su zamjenjive brojnim drugim prehrambenim izvorima.

Dr.sc. Darija Vranešić

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: celijakija,

Komentari