Z(ink)M(agnesium)A(spartate)

Novi trendovi u povećanju mišićne mase i snage temelje se na činjenici da je upotreba anaboličkih steroida u sportu zabranjena, a nije zanemariv i njihov izrazito negativan utjecaj na zdravlje sportaša i rekreativaca koji im nerijetko pribjegavaju u želji postizanja boljih rezultata. Biti veći i snažniji uvijek je cilj naprednim vježbačima. Do tog cilja se može doći na više načina, ali samo rijetki su bezopasni, no i tu je diskutabilno do koje granice će se uvećati mišićna masa upotrebom klasičnih legalnih suplemenata.

Strah od negativnih posljedica koje za sobom ostavljaju anabolički steroidi doveo je od razvoja brojnih teorija o neškodljivim mineralnim preparatima koji »prirodno« podižu razinu testosterona i drugih anaboličkih susptanci.

U posljednje vrijeme na tržište je isplovilo mnogo proizvoda koji svoju prodaju temelje na pretpostavci da minerali, cink i magnezij, podižu razinu anaboličkih hormona testosterona i IGF-1 (Insulin like Growth Factor 1) i na taj način poboljšavaju izvedbe sportaša. Tvrdnje su uhu privlačne, no, jesu li istinite? Tvrdnje promotora takve ideje bazirane su na tri pretpostavke:

Noviji proizvodi cinka i magnezija sastoje se od specifičnih formi, a to su cink-monometionin-aspartat i magnezij-aspartat koji imaju znatno bolju apsorpciju od ostalih oblika ovih minerala. To nas dovodi do ZMA.
Razmatrajući pretpostavku broj jedan, znatan broj znanstvenih studija potvrdio je kroničan nedostatak cinka i magnezija u profesionalnih sportaša kao sto su igrači američkog nogometa, biciklisti, bodybuilderi i pripadnici specijalnih vojnih postrojbi.

Razmatrajući pretpostavku broj dva, poznato je da su ova dva minerala neophodna u više od 300 enzimskih reakcija, a sinteza testosterona je jedna od njih.

Treću pretpostavku podupiru istraživanja čiji su rezultati dokazali postojanje kompeticije pojedinih minerala prilikom apsorpcije te ona izostaje ukoliko se minerali unesu zajedno u obliku multimineralnih preparata.

Nekoliko studija pokazalo je da čak i dodatak multivitaminske formule u dijetu nije povećao razinu cinka, magnezija i drugih minerala dok su se razine vitamina u serumu povećavale. Autori su pretpostavili da je to posljedica kompeticije koja postoji i između minerala i vitamina. To bi značilo da različite minerale treba uzimati u odvojenim terminima i da uzimanje svih minerala istovremeno nije optimalan način suplementacije.

Iako veliki broj kompanija prodaje proizvode sa cinkom i magnezijem, oznaka »ZMA« pojavljuje se samo na pakiranjima koji nude patentirane sastojke.

Rezultati istraživanja koje je proveo Dr. Brilla na »Western Washington University« govore da dnevni dodatak prehrani igrača americkog nogometa od 30 mg cink-monometionin-aspartata i 450 mg magnezium-aspartata dovodi do povećanja razine ukupnog testosterona za 32%, IGF-1 (Insulin like Growth Factor-a) za 3,6% i povećanja misićne snage.

Moramo obrazložiti jos jednu stvar o ZMA, naime, učinak suplementacije u vidu povišenja razine anaboličkih hormona nastupit će samo ukoliko prethodno postoji manjak ovih minerala!

Određivanje cinka i magnezija u serumu sportaša trebala bi postati standardna metoda prilikom evaluacije njihovog nutritivnog statusa te bi se suplementacija zasnivala isključivo na rezultatima takvih analiza.

Predrag Jovanović, dr. med.
Klinika za interne bolesti
Univerzitetski klinički centar Tuzla