Fotodermatologija je grana dermatovenerologije koja izučava utjecaj svijetlosti na kožu u svrhu liječenja i postavljanja dijagnoze kožnih bolesti. Od davnina je poznat povoljan utjecaj sunca na pojedine kožne bolesti. Prije više od 3000 godina u Indiji i Egiptu su koristili biljke koje bi utrljavali u kožu i izlagali suncu te na taj način liječili vitiligo. Današnji princip liječenja vitiliga nimalo se ne razlikuje od navedenog načina.

Ljudska koža je organ koji je u najposrednijem dodiru sa sunčevim zračenjem i time tokom života stalno podvrgnuta utjecaju sunca. Sunce pomaže da u koži nastane vitamin D no za to je potrebna površina kože od svega par kvadratnih centimetara. Također pomaže lučenju hormona melatonina koji regulira biološki sat. Kada u zimskim mjesecima nema dovoljno sunca melatonin se nedovoljno luči i kao posljedica toga nastaje tvz. zimska depresija i osjećaj malaksalosti. Zato se zimi u skandinavskim zemljama propisuje terapija svijetlom i savjetuje odlazak u toplije krajeve. Sunce jača nespecifičnu otpornost organizma i daje preplanulu boju kože što se smatra poželjnim. Nažalost suce ima puno više negativnih učinaka na organizam. Porast putovanja u tropske krajeve i popularnost solarnih studija te način života ( hobi, sport,...) ukazuje na važnost edukacije populacije o štetnim utjecajima sunca. S druge strane ne možemo samo govoriti o štetnom utjecaju sunca jer na mnogobrojne bolesti i stanja sunčevo svijetlo utječe povoljno dok neke bolesti izaziva ili pogoršava. Fotodermatologija je danas neizostavni oblik terapije kod mnogih bolesti i time nezamjenjiva. Sunčevo zračenje spada u elektromagnetski spektar neionizirajućeg zračenja.

Podjela sunčevog zračenja :
- 7% UV svijetla koje je najbitnije; UV spektar se dijeli na UVA, UVB i UVC
- 45% infracrveno svijetlo
- 48% vidljivo svijetlo

Za živa bića najvažnije su UVA i UVB zrake s obzirom da UVC zbog ozona na prodiru na površinu zemlje. Kao posljedica aposorpcije UV zraka putem raznih molekula one prodiru u kožu i izazivaju niz kemijskih reakcija koje mogu biti povoljne ili nepovoljne po organizam. Najočitija reakcija kože na UV zrake je crvenilo koje se očituje nakon 2-8h.

Učinak UV zraka i dubina prodora u kožu ovisi isključivo o valnoj duljini zrake.

  • UVA zrake imaju najveću energiju i kao takve prodiru najdublje, skoro do potkožja.Čine 95% sunčevog zračenja. Prodiru kroz staklo i 1000 puta su slabije od UVB zraka u smislu izazivanja istog stupnja pigmetacije ali zbog puno veće količine energije su puno razornije.
  • UVB zrake čine 5% sunčevog zračenja i prodiru samo u površni sloj kože.
    Odgovorne su za nastajanje pigmentacije i opekotina kože. Ne prodiru kroz staklo.
  • UVC zahvaljujući ozonu ne prodiru na zemljinu površinu.
  • Cilj fototerapije je kontrolirano izlaganje UV izvoru pod nadzorom stručne osobe kako bi se maksimalno iskoristili njeni pozitivni učinci a štetni uklonili ili smanjili. Kao izvor UV zraka se koristi sunce ili najčešće umjetni izvori svijetla koji pomoću posebnih fluorecentnih lampi ovisno smjesi plinova proizvode željeni UV spektar.

    Ovisno o veličini i smještaju promjena vrši se obasjavanje cijelog tijela ili samo dijela tijela. Obasjavanje se vrši u kabinama ili rijeđe u posebnim ležajima kod nepokretnih ili starijih osoba. Fototerapija se primjenjuje i kod djece no mišljenja su podijeljena od koje se dobi može započeti. U praksi se primjenjuje i kod manje djece ukoliko ne postoji alternativni oblik terapije.

    Duljina obasjavanja varira ovisno o obliku fototerapije i bolesti no u praksi su najčeća obasjavanja koja traju prosječno par minuta. Prije početka terapije potreban je pregled dermatologa da se isključe eventualne zapreke : melanom, sindrom displastičnog nevusa, genetske bolesti (xeroderma pigmentosum, eritropoetična porfirija i neki rijeđi sindromi ), hipertireoza, zloćudni tumori i lupus erythematodes. Potrebno je doznati koje sve lijekove bolesnik uzima jer pojedini lijekovi pod utjecajem UV zraka izazivaju neželjene reakcije. Potom se određuje MED ( minimalna količina energije da izazove crvenilo kože ) za UVA i UVB zrake te MPD ( minimalna fototoksična doza ) za PUVA terapiju gdje se koža obasjava i mjeri potrebna energija da nastane naznačeno crvenilo kože. Doziranje se vrši prema energiji zračenja i izraženosti crvenila kože. Koža na grudima, trbuhu i leđima je jače osjetljiva od kože na čelu i vratu jer se tu nalazi najveći broj pigmentnih stanica. Prvi dan fototerapije se započinje s 80% vrijednosti od MEDa uz daljne postupno povećanje jakosti prilikom novog izlaganja. Sam proces fototerapije je bezbolan i nimalo neugodan. Bolesnik se zaštiti posebnim naočalama te kod muškaraca područje spolovila se zaštiti s donjim rubljem. Tjedno se vrši 3-5 seansi fototerapije ovisno o obliku fototerapije i stanju bolesti. Nakon poboljšanja može se započeti terapija održavanja 1-2x tjedno. Prvi znakovi poboljšanja se zapažaju tokom drugog i trećeg tjedna. Postignuto poboljšanje se zadržava puno duže nego kod drugih oblika terapije. Smatra se da je glavni mehanizam djelovanja fototerapije spriječavanje diobe stanice što je osnova terapije psorijaze te djelovanje na imunološki sustav.

    Nakon fototerapije moguće je crvenilo kože te osjećaj peckanja i zatezanje kože no radi se kratkotajnom stanju koje brzo prolazi primjenom sredstava za njegu kože.Fototerapija se može kombinirati s drugim oblicima terapije radi maksimalnog povećanja efekta.

    Oblici fototerapije:

  • UVA u kombinaciji s UVB
  • UVA1 s dugovalnim UVA zrakama
  • UVB koja se dijeli na širokovalnu, selektivnu ( SUP ) i uskovalnu ( narrow band )
  • PUVA se osniva na primjeni fotosenzibilatora ( tvari koje povečavaju osjetljivost prema suncu ) te obasjavanju UVA zrakama.Dijeli se prema načinu primjene fotosenzibilizatora na sistemsku, bath i lokalnu. Spada u najefektivnije oblike fototerapije no nažalost praćena je s najviše nuspojava. Kod uzimanja fotosenzibilizatora sistemski bolesnik je pojačano osjetljiv na sunce te se mora 24 h čuvati od izlaganju suncu uz nošenje naočala.
  • KUVA koja se dijeli na sistemski i lokalnu.Sličan je princip PUVA terapiji no koristi drugi fotosenzibilator.
  • kstrakorporalna fotofereza kada se nakon uzimanja fotosenzibilatora krv ozračuje UVA zrakama izvan tijela potom vraća u tijelo.
  • fotodinamska terapija kada nakon nanošenja fotosenzibilatora na promjenu i njena obasjavanja nastaje destrukcija ozračene promjene.
  • Fototerapija se koristi i u dijagnostičke svrhe kada se nakon nanošenja suspektne tvari lokalno ili uzimanjem na usta ozračuje dio tijela i gleda da li nastaje neželjena reakcija na suspektnu tvar. Čest primjer takve neželjene reakcije je pečenje kože i pojava mjehura nakon dodira kože i pojedinih biljaka uz izlaganje suncu. Potrebno je napomenuti da solarij ne može biti zamjena za fototerapiju niti se s njom uspoređivati te može izazvati neželjene posljedice koje se manifestiraju odmah ili dugoročno zbog nepoštivanja pravila fototerapije. Nakon fototerapije potrebno je primjenjivati emoliense ( sredstva za njegu kože ) i uljne kupke a na lice povoljno djeluje termalna voda u spreju jer se time vraća potrebna vlažnost kože i uklanja iritacija. Savjetuje se upotreba sredstava za zaštitu od sunca nakon fototerapije posebno te i općenito. Fototerapija u zadnje vrijeme bilježi velik napredak i svaki dan se proširuje njena primjena.Velik napredak je nesumnjivo UVB narrow band terapija koja se po rezultatima mjeri s PUVA terapijom a bez njenih neželjenih nuspojava te predstavlja veliku prekretnicu u liječenju psorijaze, vitiliga i neurodermatitisa.

    Nesumnjivo da fototerapija predstavlja veliku pomoć liječenju mnogih bolesti te je u rukama stručne osobe siguran i pouzdan oblik terapije.

    dr.med. Dinko Kaliterna
    specijalist za kožne i spolne bolesti
    Poliklinika za kožne i spolne bolesti "Poliderma d.o.o."

    Pošalji prijatelju na email
    Ključne riječi: Dinko Kaliterna,

    Komentari