U nas se obično pod otrovanjem hranom smatra bolest koja nastaje nakon što se pojede pokvarena ili otrovana hrana, a većinom se objavljuje kao trbobolja, povraćanje, proljev, a katkada i povišena temperatura. Otrovanje hranom mogu izazvati bakterije, virusi, paraziti i otrovne biljke ili druge tvari. U nas se pretežito misli da je otrovanje hranom uglavnom bakterijskog, odnosno virusnog podrijetla, a ovisno o uzročniku, pojavljuju se različiti simptomi bolesti, kao što su: vodenasti, krvavi ili produljeni proljev, te ostale infektivne simptome, koji nisu podrijetlom iz probavnog sustava. Uglavnom se radi o dva osnovna oblika otrovanja hranom, a to su upalno i neupalno otrovanje. Neupalno otrovanje hranom izazivaju različiti proizvodi bakterija (tzv. enterotoksini), koji oštećuju površinu sluznice crijeva, a na njih se mogu vezati različite bakterije i paraziti i oštetiti ih. Upalno otrovanje hranom uglavnom izazivaju mikroorganizmi, koji direktno svojim djelovanjem napadaju i oštećuju crijevnu sluznicu. Neki mikroorganizmi mogu izazvati upalni i neupalni oblik otrovanja hranom. Osim simptoma koji potiču od probavnog sustava, uzročnici koji izazivaju upalni oblik otrovanja hranom mogu rijetko izazvati i druge manifestacije, kao što su upala jednog ili više zglobova, neurološke komplikacije, bubrežne komplikacije, te slabokrvnost zbog raspada crvenih krvnij stanica (tzv. hemoliza). Na tablici su prikazni simptomi, vrijeme inkubacije te mogući uzročnici otrovanja hranom.
Kako pomoći djetetu?
Ako je temperatura povišena, treba ju skidati. Svakako najvažniji postupak je nadoknada tekućine, koja može biti bilo običnom vodom ili oralnom rehidracijskom soli, koja se može kupiti u ljekarni i na odgovarajući način pripremiti prema uputama koje su napisane na pakiranju. Ta tekućina može imati okus koji ne paše djetetu te ga katkada treba malo popraviti primjenom nekog voćnog sirupa, iako većina djece kad je dehidrirana dobro pije bilo koju tekućinu, koja im se ponudi. Rijetko će biti potrebno davanje antibiotika i sličnih lijekova. Većina otrovanja hranom se liječi samo simptomatski. Liječniku je potrebno otići uvijek kad se o otrovanju hranom radi kod dojenčeta (djeteta dobi do 12 mjeseci), kad je povraćanje neutaživo i ne prestaje te prijeti da će doći do dehidrcije djeteta, ako je temperatura vrlo visoka, ako postoje znakovi dehidracije (suha usta, suh jezik, oskudno mokrenje, upale oči), te ako postoji sumnja na otrovanje biljkama, gljivama ili kemijskim tvarima.
Kako bi se izbjeglo otrovanje hranom, potrebno je jako paziti na higijensku pripremu hrane, jesto samo svježe pripremljenu, nepodgrijanu hranu, dobro prati ruke prilikom pripreme hrane, paziti na podrijetlo namirnica od kojih se hrana priprema. Nikada ne jesti hranu koja nije provjerena podrijetla, kojoj je prošao rok uporabe. Uvijek provjeriti do kojeg datuma je namirnica sigurna za prehranu. To je posebice važno u ljetnim mjesecima, kad je lako pokvarljivu hranu potrebno pohraniti u hladnjaku.
Povraćanje i proljev – najčešći simptomi bolesti želučano crijevnog trakta u djece
Mučnina je posve neodređen znak i na neki način može prethoditi povraćanju. Nakon povraćanja može se javiti proljev, a ako se oba simptoma udruže, tada imamo povraćanje i proljev, što povećava opasnost od dehidracije (prekomjernog gubitka vode, a katkada i elektrolita). Ovi simptomi se mogu javiti pri trovanju hranom, enterovirozama te ostalim bolestima koje nemaju veze s bolešću želučano crijevnog sustava. Uvijek je dobro utvrditi uzrok povraćanja i proljeva, koji se u najvećoj većini slučajeva liječe simptomatski (ublažavanjem simptoma bolesti) i nadoknadom tekućine (najčešće oralnim putem). Evo nekoliko natuknica o povraćanju i proljevu, koji se najčešće javljaju u ljetnom razdoblju.
POVRAĆANJE
Povraćanje je simptom koji se može pojaviti u različitim stanjima i bolestima u djece, a što je dijete mlađe, to je opasnost od gubitka tekućine (dehidracija) te poremećaja ravnoteže vode i elektrolita u organizmu veća. U novorođenačkoj I dojenačkoj dobi često je bljuckanje, što nikako ne bi trebalo pobrkati s povraćanjem (što nije tako rijetko). Za razliku od povraćanja, bljuckanje je najčešće posve bezazlena pojava. Povraćanje može biti uzrokovano organskim i funkcionalnim uzrocima. U djece oboljele od infekcija dišnog, probavnog, mokraćnog, te središnjeg živčanog sustava čest je povraćanje. Osim toga, povraćanje može biti uzrokovano različitim prirođenim greškama u razvoju probavnog sustava, te nekim kirurškim bolestima, a povraćanje se može pojaviti i u poremećajima metabolizma, kao i u različitim bolestima žlijezda s unutarnjim lučenjem. Kad dijete povraća, potrebno je pogledati sadržaj koji povraća, kakav je tip povraćanja, u koje je doba dana dijete povratilo, koliko je prošlo od posljednjeg obroka hrane, te ako se je žalilo na bolove u trbuhu, jesu li oni prestali ili nisu.
Povraćeni sadržaj u kome je neprobavljena hrana obično ukazuje na neku prirođenu grešku jednjaka. Ukoliko je povraćeni sadržaj bjelkast, kiseo, bez primjese žuči, tada se radi o povraćanju želučanog sadržaja, no ako je u povraćenom sadržaju i žuč, tada se radi o povraćanju gdje je donji dio želuca prohodan i kroz nj lako može proći sadržaj dvanaesnika u kome se nalazi žuč. Ako u povraćenom sadržaju ima krvi, uvijek treba upitati nije li dijete krvarilo iz nosa, ili je možda sisalo majčinu dojku s napuklim bradavicama. Ako je krv svježa i u malim količinama, odnosno tragovima, a stanje djeteta dobro, obično se radi o bezazlenoj pojavi. Obilno povraćanje krvavog ili crnog sadržaja uvijek je znak koji treba ozbiljno preispitati, kako se ne bi propustila neka ozbiljna bolest.
Povraćanje po tipu može biti takvo, da se hrana samo cijedi iz usta, bez naprezanja, što se obično događa u nekim prirođenim greškama u razvoju jednjaka. S druge pak strane, povraćanje može biti tzv. eksplozivno u luku, daleko, u mlazu ili projektilno povraćanje, koje se često nalazi u dojenčadi s hipertrofičnom stenozom pilorusa. Osim tih dviju krajnosti, najčešće je ipak povraćanje umjerene snage.
Po trajanju povraćanje također može biti različito. Tako primjerice rano jutarnje povraćanje bez mučnine često je znak nekog procesa u glavi s povećanjem tlaka moždinske tekućine. Eksplozivno povraćanje, koje se stalno ponavlja, znak je najčešće hipertrofične stenoze pilorusa. Tvrdokorno povraćanje umjerene snage, koje se stalno ponavlja, a prethode mu bolovi u trbuhu koji nakon povraćanja prestaju, mogu biti znak ulkusne bolesti. Povraćanje može biti znak crijevne opstrukcije (začepljenja) zbog bilo kojeg uzroka (u medicinskoj terminologiji poznatije kao tzv. ileus, a u svakodnevnom govoru se govori o zapletaju crijeva), što često može iziskivati kiruršku intervenciju. Povraćanje koje traje satima i nakon toga prestaje, ali se ponavlja danima, može biti znak tzv. cikličkog povraćanja u starije djece. U različitim životnim dobima različiti su uzroci povraćanja u djece, no na svu sreću većinom se radi o bezazlenoj pojavi. U svakom slučaju potrebno je isključiti otrovanje hranom, neku virusnu ili bakterijsku infekciju, alergiju izazvanu hranom (kravljim mlijekom), hipertrofičnu stenozu pilorusa, opstrukciju želučano crijevnog sustava, upalu crvuljka ili appendicitis (“slijepo crijevo”), upalu moždanih ovojnica. traumu glave odnosno potres mozga, lokomocijsku bolest, prekomjerno hranjenje, pregrijavanje, lakomost i gutanje zraka, reakciju na stres (psihogene uzroke) i mnoge druge. Roditelji moraju procijeniti kad se javiti liječniku. U svakom slučaju, ako je povraćanje dugotrajno, povezano s promjenama općeg stanja, uz visoku vrućicu i trbobolju, te ako prijeti razvoj dehidracije uz miris djeteta po acetonu, te primjesu svježe krvi ili je povraćeni sadržaj poput taloga crne kave, treba potražiti pomoć liječnika.
PROLJEV
Proljevom se smatra stanje kad dijete tijekom jednog dana ima četiri i više mekanih, sluzavih, vodenastih stolica u kojima katkada može biti i krvi. Kako je teško proljev definirati prema broju stolica, katkada se pribjegava definiciji, da je to stanje koje karakterizira preveliki broj stolica smanjene gustoće prevelikog volumena. Proljev može biti akutni ili kronični. Akutni proljev obično brzo prestaje i najčešće je infenktivnog podrijetla, dok tvrdokorni kronični proljev može biti uzrokovan različitim bolestima i stanjima. Taj simptom može biti popraćen povraćanjem, vrućicom, lošim općim stanjem, a posljedica tog stanja može biti dehidracija, odnosno nedostatak tekućine, koji nastaje to lakše i to brže što je dijete mlađe. Što je dijete mlađe, to je poremećaj vode i elektrolita u organizmu nastao zbog proljeva opasniji za dijete.
U dojenačkoj dobi u zemljama u razvoju proljev je uzročnikom velikog broja smrti djece koja se ne hrane na prsima. Bolest se smatra bolešću prljavih ruku, a može nastati prijenosom od čovjeka na čovjeka, preko vode loše kakvoće, što je najčešće u zemljama u razvoju u kojima nema dovoljno dobre vode za pripremu adaptiranog mlijeka. Stoga je u tim zemljama od životne važnosti da se djeca doje jer se uzročnici proljeva ne prenose majčinim mlijekom. Prema podacima UNICEF-a I Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje u svijetu umire oko 1,5 milijun djece zbog toga što se ne doje.
U zemljama u razvoju proljev se češće pojavljuje ljeti, no ima uzročnika koji su češći zimi nego ljeti. Najčešći uzročnici proljeva su virusi. Ljeti su to enterovirusi, zimi rota virusi i adenovirusi, a postoji mogućnost razvoja bakterijskog proljeva nekom od tzv. enteropatogenih klica, koje uzrokuju tu bolest. Najčešće se radi o bakterijama iz skupine Salmonella i Shigella, a u dojenačkoj dobi proljev mogu izazvati i neki sojevi Escherichia coli. Bez obzira na uzrok, proljev se jednako liječi. Neobično je važno znati da su vrlo rijetko potrebni antimikrobni lijekovi (antibiotici ili sulfonamidi), koji štoviše mogu biti štetni i produljiti trajanje proljeva, a neki od tih lijekova mogu biti i uzrokom tzv. pseudomembranoznog proljeva.
Najvažnija mjera liječenja je nadoknada tekućine i elektrolita te odgovarajuća dijeta. Otkako je u liječenje proljeva uvedena jednostavna oralna rehidracijska sol, smanjila se je smrtnost dojenčadi od te opake i ranije potencijalno smrtonosne bolesti. Taj jednostavni lijek sastoji se od kuhinjske soli, glukoze, te nekih drugih soli u određenim omjerima. Sve to otopljeno u vodi daje odličan lijek, kojim se vrši nadoknada tekućine i elektrolita na usta. U one djece koja povraćaju, odnosno u kojih postoji evidentan nedostatak vode i elektrolita (tzv. dehidracija) te im prijeti šok zbog nedostatka volumena, vodu i elektrolite je potrebno nadoknaditi preko žile, odnosno parenteralno infuzijom te je u tom slučaju potrebna pomoć liječnika. U velike većine oboljele djece dovoljno je provoditi rehidraciju na usta, tako da nakon svake stolice dijete popije (ovisno o dobi) od 50, 100 do 200 mL oralne rehidracijske soli. Ukoliko je dijete na prsima, potrebno je nastaviti prehranu na prsima, a u djece koja se hrane adaptiranim mlijekom treba nastaviti mlijeko koje jedu u nešto smanjenoj količini. Katkada je uz to mlijeko nakon oralne rehidracijske soli potrebno dati dva do tri obroka bezmliječne ljekovite hrane, koja se sastoji bilo od rogačeva brašna, rižine sluzi ili juhe od mrkvice, kaše od banane ili jabuka (oko 20 mL/lg po obroku: za dijete od 5 kg to je 100 mL; za dijete od 7 kg 140 mL itd.). Ima gotovih pripravaka oralne rehidracijske soli s mrkvom, a nakon toga dati nešto manje količine mliječne hrane. Mliječna hrana se sljedeća dva do tri obroka može pomiješati s bezmliječnom u omjeru 1:2. Tako primjerice dijete od 5 kg bi po obroku trebalo dobivati oko 150 mL hrane ukupno, od čega bi 50 mL bila bezmliječna hrana – juha od mrkvice, a 100 mL adaptirano mlijeko. Svakako je potrebno odlučiti može li se dijete liječiti kod kuće ili u bolnici.
Katkada je kod kuće dobro stolicu uzeti za bakteriološki i virusološki pregled. Velika većina proljeva je samoograničavajuća i izliječi se bez nekih posljedica. Djeca na prsima imaju učestale stolice, ali nemaju proljev, već je to fiziološka pojava. Proljev katkada može biti simptom i nekih drugih težih bolesti, kao što su različiti poremećaji apsorpcije (tzv. malapsorpcija), celijakija, cistična fibroza, sepsa, neka druga infekcija i sl. U svakom slučaju, ako proljev u dojenačkoj dobi traje dulje od dva tjedna, naziva se dugotrajnim proljevom, čiji uzrok valja ustanoviti, zbog čega je dijete potrebno zaprimiti u bolnicu.
Autor: Prim. dr. Milan Stanojević, dr. med., pedijatar, član Hrvatske udruge za potporu dojenju, članice IBFAN-a
Tekst preuzet iz časopisa [url="http://www.bebe.hr/"]Bebe[/url], lipanj 2012.