Makrobiotička prehrana

Na makrobiotiku se često odlučuju osobe kojima su dijagnosticirane bolesti za koje konvencionalna medicina nema adekvatne terapije, poput karcinoma. Ovakav način prehrane obuhvaća cjelovite žitarice, povrće, soju, a ograničava mliječne proizvode, procesiranu hranu i meso. Ovakava prehrana, siromašana zasićenim mastima i kolesterolom, a bogata prehrambenim vlaknima, vitaminima i mineralima, može smanjiti opasnost pojave bolesti srca i karcinoma.

Ipak, zbog ograničavanja nekih namirnica, ovakav način prehrane može biti manjkav, te može doći do nedostatka kalcija, vitamina D, vitamina B12 i željeza, te se stoga ne preporučuje djeci, adolescentima, te trudnicama i dojiljama.

Makrobiotika privlači sve veću pažnju zbog izvjesnog broja medicinskih prikaza slučajeva u bolesnika koji su se oporavili od neizlječivih karcinoma. Osnovni principi makrobiotike u skladu su s preporukama mnogih uglednih medicinskih institucija koje se bave prevencijom kroničnih bolesti, posebice karcinoma.

Povijest makrobiotike

Prvi zapisi o korištenju pojma "makrobiotika" sežu još od Hipokrata. "Macro" je grčka riječ za "najduži", a "bios" je grčka riječ za "život".

Pojam "makrobiotika" odnosi se na način života koji je u harmoniji s beskrajnim skladom svemira.

Tijekom povijesti, filozofi i liječnici sa svih krajeva svijeta koristili su ovaj pojam kao oznaku života u skladu s prirodom, jednostavne izbalansirane prehrane i dugovječnosti. Smatra se da moderna makrobiotika potječe iz Japana, gdje su je na početku dvadesetog stoljeća popularizirali dr. Sagen Ishitsuka i Yukikazu Sakurazawa. Ovi japanski edukatori izliječili su se od ozbiljnih bolesti slijedeći jednostavnu prehranu koja se sastojala od smeđe riže, miso - juhe i povrća iz mora.

Nakon ozdravljenja, Ishitsuka and Sakurazawa (na zapadu poznat pod pseudonimom George Ohsawa) radili su na integriranju istočnjačke i zapadnjačke filozofije i medicine kako bi kreirali jedinstveni princip prehrane i životnog stila koji je danas poznat kao makrobiotika.

Principi na kojima se temelji makrobiotika

Oshawin učenik, Michio Kushi, poznati je autor brojnih knjiga o makrobiotici, piše: "U svemiru se sve vječno mijenja, a ova promjena nastavlja se zahvaljujući beskrajnom skladu svemira. Suprotnosti se privlače kako bi postigle sklad, a sličnosti se odbijaju kako bi izbjegle nesklad… Ovi ciklusi događaju se svuda u prirodi i svemiru."

U istočnjačkoj filozofiji, "suprotnosti" o kojima Kushi govori nazivaju se yin i yang. Kaže se da je yin hladan, dok je yang vruć, yin je sladak, yang je slan, yin je pasivan, yang je agresivan. Sile yina i yanga prisutne su i u hrani koju jedemo. Iako sva hrana ima u sebi komponente yina i yanga, neka hrana je više yin, dok je druga više yang. Makrobiotički pogled na prehranu sastoji se u izjednačavanju yina i yanga u organizmu čovjeka, a u svrhu postizanja optimalnog zdravlja.

Osnovne preporuke za provodenje makrobiotičke prehrane mogu se sažeti u nekoliko naputaka:

1. Cjelovite žitarice, uključujući smeđu rižu, ječam, zob, raž, kukuruz i puno zrno pšenice smatraju se namirnicama koje imaju izrazito uravnotežen odnos yina i yanga, te trebaju činiti 50-60% dnevnog unosa hrane. Iako se prednost treba dati integralnim žitaricama, mogu se konzumirati i male količine rafiniranih žitarica.
2. Svježe povrće trebalo bi činiti 25-30% unosa hrane. Poželjan je dnevni unos kupusa, brokule, cvjetače, kelja, blitve, luka i bundeve. Povrće koje se konzumira 2-3 puta tjedno je celer, zelena salata, gljive, grašak i grah. Povrće treba biti pripremljeno na pari, s dodatkom male količine nerafiniranog biljnog ulja, najbolje sezamovog ili kukuruznog.
3. Mahunarke i povrće iz mora trebaju činiti 5 - 10 % dnevnog unosa hrane. Posebno vrijedne namirnice su grah, leća i tofu (sir od soje). Povrće iz mora, alge (wakame, hiziki, kombu, i nori), bogato je vitaminima i mineralima i trebalo bi se jesti uz svaki obrok.
4. Juhe i bujoni trebali bi činiti 5 - 10 % dnevnog unosa hrane. Najčešće se jedu juhe koje sadrže miso (pasta od sojinog zrna), povrće i grah.
5. Svakoga tjedna treba konzumirati nekoliko porcija orašastih plodova, sjemenki i svježe ribe.
6. Sirup od smede riže i ječmeni slad koriste se kao zaslađivači. Ocat od smeđe riže koristi se povremeno, a prirodno procesirana morska sol i tamari sojin umak koriste se kao začini.
7. Unos tekućine treba biti određen osjećajem žeđi. Prihvatljivi su čajevi od žitarica, a napitke s kofeinom treba izbjegavati. Voda za piće i kuhanje treba biti pročišćena.
8. Sva hrana treba biti organski uzgojena, a prednost treba dati svježem povrću i voću.

Principi makrobiotičke prehrane uzimaju u obzir i način na koji se hrana konzumira i priprema.

Na temelju navedenih preporuka, Michio Kushi je konstruirao piramidu makrobiotičke prehrane koju je nazvao "The Great Life Pyramid" ili "Piramida izvrsnog života". Ova piramida razlikuje se od konvencionalne piramide, ali i od piramide mediteranske i vegetarijanske prehrane po povećanom udjelu povrća, te značajnom udjelu povrća iz mora. Mlijeko i mliječni proizvodi, te crveno meso značajno su reducirani, a voće je zastupljeno u manjoj mjeri, međutim nije zabranjeno.