Kiseli kupus, jelo pripremljeno od fermentiranog kupusa ima živopisnu baštinu.
Nizozemski moreplovci konzumirali su ga na dugim putovanjima kako bi spriječili skorbut, bolest izazvanu nedostatkom vitamina C. Kiseli kupus ima vrlo važno mjesto u gastronomiji Njemačke, a upravo su prvi njemački doseljenici donijeli recept za kiseli kupus u SAD. Stoga Amerikanci svoje zemljake njemačkog porijekla nazivaju „krauts“ (Kraut- njem. kupus).
Kupus pripada botaničkoj skupini krstašica, zajedno s keljem, brokulom, prokulicama, hrenom, rotkvicama, rukolom.
Osim nama najbolje poznatih vrsta – zelenog i crvenog kupusa – postoje i vrste Savoy (rasprostranjena u Italiji), kineski kupus te Bok Choy.
Nutritivni profil kiselog kupusa
Osim što posjeduje živopisnu povijest i uz njega se vežu brojne legende, kupus posjeduje i izniman nuritivni profil. Poglavito, odličan je izvor vitamina C, sadrži približno jednaku količinu ovog vitamina kao agrumi. Vrlo dobar je izvor neprobavljivih vlakana, vitamina B skupine i vitamina A te minerala kalija, kalcija, magnezija, fosfora, mangana. Pritom je niskokalorična namirnica koja osigurava tek 25 kcal u 100 g.
Znanstvenik Garnett Cheney, 1950. godine otkrio je da sok od svježeg sirovog kupusa značajno potpomaže iscijeljenje u bolesnika s ulkusom (vrijedom) želuca i dvanaesnika.
Svoje je spoznaje objavio u uglednim znanstvenim časopisima, a molekulu koja je odgovorna za iscijeljenje nazvao je „vitamin U“. Taj naziv nikada nije prihvatila znanstvena zajednica, a zapravo je riječ o S-metil metioninu, derivatu aminokiseline metionin.
Ipak, apsolutni adut kupusa su fitokemikalije glukozinolati, molekule koje su posljednjih desetak godina u žarištu interesa znanstvenika budući da posjeduju antikarcinogeno djelovanje.
Ukoliko ste željni eksperimentiranja i neobičnih kombinacija donosimo vam recept Gyoze s kiselim kupusom.