Hren (Armoracia rusticana) je biljka iz porodice kupusnjača, porijeklom s područja istočne Europe i stoljećima se koristi i kao hrana, ali i kao lijek. Vjeruje se kako je hren postao popularan kao začin u Europi još u vrijeme kada nije bilo hladnjaka jer je mogao maskirati okus mesa koje se počelo kvariti.
Korijen hrena se i dalje koristi za aromatiziranje jela, a posebice ga volimo poslužiti uz delicije uskršnjeg stola. Hren se tradicionalno koristi i za ubrzanje fermentacije povrća poput kupusa pa se može pronaći i u sklopu zimnica. Osim korijena i list hrena može se konzumirati primjerice kao salata.
Nutritivne vrijednosti
Hren je niskokaloričan i u jednoj žlici osigurava 7 kalorija, manje od 1 grama proteina i manje od 1 grama masti. U jednoj žlici ribanog hrena nalazi se 0,5 g vlakana i cijeli spektar nutrijenata uključujući kalcij, kalij magnezij, folat i vitamin C. Karakterističan miris i okus hren duguje udjelu spojeva glukozinolata posebice spoja naziva sinigrin.
Prije rezanja nožem hren nema izražen miris, međutim, tijekom rezanja dolazi do reakcije između glukozinolata i enzima mirozinaze pri čemu nastaju sekundarni spojevi koji hrenu daju karakterističan miris i okus (izotiocijanati).
Narezani hren stajanjem brzo gubi svoja okusna svojstva dok boja postaje sve tamnija. Kvaliteta hrena može se očuvati držanjem hrena u hladnjaku i miješanjem s mastima poput vrhnja.
Spojevi iz hrena koji nas brane od bolesti
Spojevi koji nastaju reakcijom između glukozinolata i enzima mirozinaze izrazito su korisni za naše zdravlje i imaju mnoga korisna djelovanja u organizmu, uključujući i antikarcinogena svojstva. Otkrivena je značajna povezanost između unosa biljaka iz porodice kupusnjača i nižeg rizika od karcinoma gušterače, pluća, želuca, prostate i karcinoma dojke. Hren je izazito bogat glukozinolatima i sadrži čak 10 puta veću količinu ovih korisnih spojeva od brokule. Postoje dokazi da glukozinolati mogu inhibirati rast mikroorganizama zbog čega se u nekim europskim zemljama pripravci s hrenom preporučuju za liječenje nekompliciranih upala mokraćnih puteva, kao i za liječenje respiratornih infekcija. Kod prehlade tradicionalno se konzumira oko 20 g svježeg korijena hrena dnevno.
Kome se hren ne preporučuje?
Osobe koje imaju gastrointestinalne tegobe poput ulkusa, probavnih smetnji i upalnih bolesti crijeva trebale bi izbjegavati unos hrena, kao i osobe s bolestima bubrega. Hren u većim količinama se ne preporučuje djeci kao ni trudnicama jer može prekomjerno nadražiti sluznicu crijeva i mukozne membrane kod kontakta s kožom i udisanja. S hrenom trebaju biti oprezne i osobe s bolestima štitnjače jer spojevi iz hrena mogu suprimirati rad štitnjače.
Korist hrena koja nadilazi njegove nutritivne dosege
Uz mirozinazu, hren se može pohvaliti i udjelom još jednog korisnog enzima, a radi se o hrenovoj peroksidazi.
Peroksidaza se pokazala iznimno korisnom u industriji za pročišćavanje voda i laboratorijskom radu jer se koristi prilikom kontrole odnosno za testove kontrole glukoze i kolesterola u krvi.
Također, valja spomenuti i utjecaj hrenove peroksidaze na bisfenol A. Naime, bisfenol A je molekula donor vodika te je poznata kao endokrini disruptor, oponašajući aktivnost estrogena u tijelu što može dovesti do negativnih posljedica na zdravstveno stanje. Utvrđeno je kako se aktivnost bisfenola A može smanjiti enzimskom oksidacijom bisfenola A uz pomoć hrenove peroksidaze.
Jesu li hren i wasabi botanička braća?
Wasabi i hren imaju sličnu pikantnu aromu zbog koje često dolazi do zabune, no nisu iz iste biljne porodice. Pravi wasabi, koji se poslužuje uz sushi i druga japanska jela, latinskog je naziva Wasabia japonica, zelene je boje i zemljanog okusa. S obzirom da je cijena hrena niža od cijene wasabija, često se pasta od hrena miješa zelenom jestivom bojom i poslužuje kao zamjena za originalni wasabi.
Članak je objavljen na portalu Zdravo budi
Literatura:
Agneta, R., Möllers, C. & Rivelli, A.R. Horseradish (Armoracia rusticana), a neglected medical and condiment species with a relevant glucosinolate profile: a review. Genet Resour Crop Evol 60, 1923–1943 (2013).
Sakuyama H, Endo Y, Fujimoto K, Hatana Y. Oxidative degradation of alkylphenols by horseradish peroxidase. J Biosci Bioeng. 2003;96(3):227-31. PMID: 16233514.
