Vitaminoteka

Datum objave: 20. 02. 2020.

Kelj je dvogodišnja biljka iz porodice krstašica (Brassicaceae). Izdržljiviji je od kupusa te bolje podnosi visoke temperature i sušu, baš kao niske temperature i mraz. Zbog toga je idealan za uzgoj u našem podneblju gdje bez problema prezimljuje.

Listovi su mjehurasti i ne prilježu čvrsto jedan na drugi, pa glavica nije toliko tvrda kao kod kupusa. Izvorno se uzgaja u Aziji i na Mediteranu, no široko je rasprostranjen i u sjevernoj Europi te Americi. U Škotskoj, poziv na večeru uobličen je u frazu „dođi na kelj“

Nutritivna vrijednost

Na tržištu je prisutan u svim godišnjim dobima, no spada u zimsko povrće, te je kao takav najukusniji i najbogatiji nutrijentima zimi. Kelj se često naziva „kraljem kalcija“, a trenutno se nalazi na top 10 ljestvici zdravih namirnica. Bogat je izvor vitamina A i vitamina C, željeza, luteina te prehrambenih vlakana. 

Sadrži velike količine kalija, sedam puta je bogatiji beta karotenom od brokule te čak jedanaest puta bogatiji luteinom. 

Tablica 1. Nutritivna vrijednost na 100 g namirnice

 

Količina

% preporučenog unosa

Energetska vrijednost

50 kcal

/

Proteini

3,3 g

/

Ugljikohidrati

10 g

/

Vlakna

2 g

/

Vitamin A

769 µg

96

Kalcij

135 mg

17

Željezo

1,7 mg

12

Magnezij

34 mg

9

Kalij

447 mg

22

Vitamin C

120 mg

150

Folat

29 µg

15

Utjecaj na zdravlje 

U narodnoj medicini, svježi listovi kelja stavljali su se na bolne zglobove i čireve, a sok se davao osobama sa želučanim tegobama. Zbog visokog sadržaja prehrambenih vlakana kelj se preporuča osobama sa slabom pokretljivošću crijeva. Visoki udio kalija svrstava ga u skupinu namirnica koje se preporučuju osobama s visokim krvnim tlakom. Vitamin A i lutein, koji su u velikoj mjeri prisutni u kelju, prepoznati su kao nutrijenti koji štite zdravlje očiju, a zbog visokog sadržaja kalcija, kelj može sudjelovati u održavanju zdravih kostiju.

Zbog niske kalorijske vrijednosti i visokog sadržaja vode, kelj ima nisku energetsku gustoću. U brojnim je studijama pokazano kako obogaćivanje prehrane namirnicama niske energetske gustoće pogoduje gubitku suvišne tjelesne mase.

Još jedna prednost koju kelj ima nad drugim zelenolisnatim povrćem poput špinata je ta što sadrži mali udio oksalata, tvari koja se prirodno nalazi u nekim biljkama i koja može spriječiti apsorpciju minerala.

Kelj u kuhinji

Prvi stupanj pripreme kelja uključuje razdvajanje listova, velike listove potrebno je prerezati dok mali mogu ostati cijeli. Listove potom treba isprati pod mlazom hladne vode. Sredina glavice može se nasjeckati te kuhati s listovima ili odstraniti.

Mladi kelj može se konzumirati i svjež kao salata. Stariji kelj potrebno je skuhati jer je svjež teško probavljiv. Kelj se najčešće priprema i najbolji je kuhan u slanoj vodi. Tradicionalni način pripreme uključuje kuhanje u slanoj vodi 40 minuta – dok se u potpunosti ne smekša. Međutim, kelj može biti gotov za 5 do 8 minuta.

Kelj se može dodati juhama i varivima, često se priprema u kombinaciji s krumpirom i ječmom. U kombinaciji s bijelim grahom i kobasicom predstavlja tradicionalno portugalsko jelo. Kelj se može začiniti češnjakom, maslinovim ili sezamovim uljem, sokom od limuna, cimetom, ribizlom ili preprženim pinjolima. 

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: kelj, povrće,

Komentari