Danas biram slatkovodnu ribu

Infekciju parazitom Anisakis ne možete zadobiti ako ne konzumirate sirovu ili blago obrađenu morsku ribu koja se hrani drugim ribama, što znači da su sigurne sve uzgojene ribe, osim tune, koja se i u uzgoju hrani manjom plavom ribom (iako niti za tunu rizik nije visok). 

Opasnost od intoksikacije histaminom može predstavljati samo konzumacija onih vrsta riba koje sadrže visoke udjele slobodne aminokiseline histidina u svojem tkivu. To su uglavnom plave morske ribe, no bilo je i drugih riba (primjerice losos) koje su povezane sa slučajevima trovanja hranom uslijed reakcije na histamin. 

Šaran i pastrva, slatkovodne vrste koje se komercijalno uzgajaju u našoj zemlji, ne spadaju u rizične ribe. 

Što se tiče rizika od teških metala, podaci o njihovoj prisutnosti dostupni su u mišljenju koje je izdala Hrvatska agencija za hranu 2014. godine. Udio teških metala značajno varira ovisno o vrsti, udjelu masti, dijelu tijela i veličini ribe, kao i sezoni izlova pa je doista teško dati jednostavne i konkretne smjernice koliko čega konzumirati. Međutim, važno je zapamtiti da proizvodi ribarstva na tržištu naše zemlje imaju relativno nisku kontaminiranost toksičnim teškim metalima. Ako se sagledaju rezultati samo slatkovodnih riba, tada se iz navedenog izvješća, kao i drugih dostupnih znanstvenih radova može zaključiti da su udjeli žive, olova, arsena i kadmija niski u ribama prisutnima na tržištu naše zemlje te tako i izloženost njima. 

Prednosti slatkovodne ribe

Pred stručnjacima u Hrvatskoj postoji izazov kako povećati potrošnju slatkovodnih riba. Povećanje potrošnje nije toliko važno za same uzgajivače jer je potražnja slatkovodne ribe izvan naše zemlje veća od trenutne ponude. No, dobro je poznato da je zlatno pravilo uravnotežene prehrane raznolikost, pa bi se na jelovnicima svakako trebalo naći mjesta i za šarana te pastrvu. 

Ostatak teksta pročitajte na službenoj stranici projekta "Riba Hrvatske - jedi što vrijedi".