Osvježavajući okus na suncu dozrele domaće rajčice upečatljiv je ljetni doživljaj. Iako u današnje doba rajčicu možemo naći na tržnici tijekom cijele godine, sve blagodati rajčice najbolje osjećamo u ljetnim mjesecima – od lipnja do rujna.
Rajčica je plod biljke Lycopersicon lycopersicum, a pripada obitelji Solanaceae koja između ostalih plodova uključuje i patlidžan te krumpir. Značenja imena rajčice na različitim jezicima reflektiraju povijest i tajnovitost koja okružuje ovaj plod. Primjerice, Lycopersicon na latinskom znači “vučja breskva”, a ovaj pojam odnosi se na drevno vjerovanje kako je ovaj plod opasan. Francuzi rajčicu zovu pomme d’amour , ili u prijevodu “jabuka ljubavi,” a ovo su joj ime nadjenuli zbog potencijalnih afrodizijačkih svojstava. U Italiji, za rajčicu se kaže pomodoro ili “zlatna jabuka,” zbog činjenice da su njima prve poznate vrste rajčice bile žute boje.
Bez obzira na ime, rajčica je iznimno popularno povrće koje susrećemo u više od tisuću različitih vrsta koje se razlikuju oblikom, bojom i veličinom - od posve malih, okruglih rajčica, preko jarko žutih vrsta i talijanskih duguljastih rajčica, pa sve do zelenih rajčica čija je priprema vrlo popularna u južnoameričkoj kuhinji. Jestiv je jedino plod ove biljke, budući da listovi sadrže toksične alkaloide.
Kratka povijest
Iako su rajčice usko povezane s talijanskom kuhinjom, one originalno potječu sa zapadne strane Južne Amerike, te s otočja Galapagos.
Smatra se da je rajčica kultivirana u Meksiku, budući da je ovaj plod zaintrigirao meksičke Indijance jer ih je podsjećao na tomatillo, plod u čijem su okusu često uživali.
Španjolski osvajači koji su došli u Meksiko nedugo nakon Kolumbova otkrića Novoga Svijeta, “otkrili” su rajčicu i donijeli sjeme u Španjolsku odakle se raširilo po Europi.
Upotreba rajčice brzo se raširila Europom, te je našla put do Italije gdje se uključuje na jelovnike u 16. stoljeću. U početku nije bila izrazito popularna jer su mnogi smatrali da je otrovna. Čini se da su tadašnji gurmani bili mudri, ali ipak nedovoljno precizni. Naime, lišće rajčice sadrži otrovne tvari (alkaloide), dok je plod potpuno siguran za jelo. Zbog ovog pogrešnog vjerovanja, dugi niz godina rajčica se uzgajala kao ukrasna vrtna biljka i nije se koristila za jelo.
Nutritivna vrijednost namirnice
Iako ih smatramo povrćem, rajčice zapravo pripadaju skupini voća, a zanimljivo je da jedna rajčica srednje veličine sadrži tek 22 kcal. Osim toga, čak 95% ploda rajčice čini voda, dok preostalih 5% uglavnom čine ugljikohidrati i prehrambena vlakna.
Rajčice su izvrstan izvor biotina, vitamina B skupine koji je odgovoran za proizvodnju energije, zdravlje kože i funkciju živčanog sustava. Rajčice spadaju u jedan od rijetkih značajnih prehrambenih izvora vitamina K koji je važan za zdravlje kosti. Vitamin K1 aktivira osteokalcin, protein koji je odgovoran za zadržavanje kalcija u kostima, odnosno mineralizaciju kosti. Zbog značajne razine folne kiseline, redovito konzumiranje rajčice doprinosi zaštiti od raka kolona.
Osobe koje pate od migrena ponekad se zaista osjećaju bespomoćno. Ipak, možda vrijedi pokušati boriti se protiv migrene rajčicom. Riboflavin ili vitamin B2 kojim rajčica obiluje pokazao se učinkovitim u smanjenju učestalosti napadaja migrene. Rajčice su vrlo dobar izvor kroma, čiji adekvatan unos je vrlo važan za dijabetičare. Ovaj nutrijent pokazao se djelotvornim u održavanju adekvatne razine šećera u krvi.
Utjecaj na zdravlje
Rajčica obiluje raznolikim vrijednim nutrijentima i fitokemikalijama te stoga ima važno mjesto u prehrani kojom želimo prevenirati bolesti srca i karcinom. Bez obzira radi li se o sirovim rajčicama, juhi ili umaku od rajčice, povišen unos ovog povrća odličan je korak ka boljem zdravlju.
Antioksidativna i antikarcinogena svojstva
Izrazito vruća tema u području istraživanja hrane i fitonutrijenata su studije o likopenu iz rajčica. Ovaj karotenoid nalazi se u rajčicama i u svim njihovim proizvodima. Znanstveno je prihvaćena činjenica da je raspoloživost likopena veća iz proizvoda od rajčice, koji su procesirani na povišenim temperaturama i kojima je dodano ulje. Naime, apsorpcija likopena olakšana je kad se ova molekula otopi u masti.
Za razliku od drugih fitonutrijenata, koji su uglavnom proučavani u studijama na životinjama, likopen iz rajčica višekratno je ispitivan u studijama na ljudima, te mu je dokazana zaštitna uloga u rastućem broju karcinoma. U studijama se najčešće spominje zaštitna uloga kod karcinoma prostate, dojke, endometrija i pluća.
Antioksidativna funkcija likopena podrazumijeva zaštitu stanice i staničnih struktura od štete izazvane djelovanjem slobodnih radikala, a to djelovanje važno je i u prevenciji bolesti srca.
Uz likopen, koji se nalazi u žarištu zanimanja, rajčica sadrži i cijeli niz drugih, dobro poznatih, nutrijenata s antioksidativnim svojstvima. Naravno, radi se o vitaminima C i A. Ovi antioksidansi putuju po našem tijelu, neutralizirajući štetno djelovanje opasnih slobodnih radikala, koji mogu izazvati oštećenja na stanicama i njihovim membranama. Ova oštećenja postupno mogu pogoršati različite upalne procese, te uzrokovati aterosklerozu, komplikacije kod dijabetesa te karcinome.
Nadalje, rajčica je dobar izvor prehrambenih vlakana kojima se pripisuju povoljna djelovanja na razinu kolesterola i šećera u krvi, a najnovija istraživanja potvrđuju njihovu važnu ulogu u prevenciji karcinoma kolona.
Uloga u prevenciji bolesti srca
Osobe kojima prijeti ateroskleroza imaju pregršt dobrih razloga da uvrste rajčicu barem u svoj ljetni jelovnik. Naime, ovo privlačno povrće bogato je kalijem, niacinom, vitaminom B6 i folnom kiselinom. Svi ovi nutrijenti, različitim mehanizmima djelovanja, pridonose zdravlju srca i krvnih žila, bilo da se radi o snižavanju povišene razine kolesterola, krvnog tlaka ili homocisteina, sve redom rizičnih čimbenika za pojavu bolesti srca.