Datum objave: 21. 07. 2011.

Prema najnovijim podacima, moguće je da tjelesna aktivnost pomaže u regulaciji tjelesne mase na način da utječe na razine hormona u crijevima koji se oslobađaju prije i nakon obroka.

Poznato je da intenzivno vježbanje, poput trčanja, povećava osjetljivost na leptin, hormon koje luče masne stanice, a koji limitira unos hrane. Znanstvenici su na životinjama istraživali povezanost razine crijevnih hormona sa uzimanjem obroka te povezanost s tjelesnom aktivnošću. Pokazalo se da su štakori koji su puno vježbali, nakon obroka imali visoke razine amilina u krvi. Amilin je hormon kojeg izlučuje gušterača, a koji inhibira unos hrane, usporava probavu i smanjuje brzinu kojom glukoza ulazi u krv. Kod tih istih životinja, nakon obroka, brže su se smanjivale količine hormona grelina u krvi, poznatog kao stimulatora apetita kojeg izlučuju želudac i gušterača. Normalno se razine grelina povećavaju prije obroka, a smanjuju nakon obroka. Kada se tim istim, tjelesno aktivnim štakorima, dao hormon kolecistokinin, koji normalno suprimira glad, značajno se smanjio unos hrane u štakora.

Zaključak je da tjelovježba pomaže u kontroli tjelesne mase tako da mijenja načine na koje obroci (hrana) oslobađaju crijevne hormone, odgovorne za regulaciju unosa hrane tj. za regulaciju gladi i sitosti te da se tjelovježbom dugoročno može izmijeniti individualna osjetljivost na hormonske signale iz crijeva.

Izvor: Society for the Study of Ingestive Behavior (SSIB)

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: tjelovježba,

Komentari