U novom istraživanju na životinjama američki znanstvenicu su ispitali kako tjelovježba tijekom ranog života utječe na razinu aktivnosti i tjelesnu masu u odrasloj dobi.
Istraživanje je bilo provedeno na miševima koji su do 24 dana života – što odgovara završetku puberteta, imali pristup kotaču za trčanje, nakon čega im je on uklonjen. Nakon dva mjeseca neaktivnosti, miševima je u odrasloj dobi u nastambu ponovno uveden kotač te je promatrana njihova aktivnost tijekom sljedeća dva tjedna. Ovi miševi bili su uspoređeni s kontrolnom skupinom koja je pristup kotaču imala samo u odrasloj dobi.
Rezultati su pokazali da su miševi koji su u ranom životu imali pristup kotaču za trčanje, u odrasloj dobi pokazali veću učestalost dobrovoljnog vježbanja u usporedbi s kontrolom.
Ovi pozitivni učinci trajali su samo prvih tjedan dana od ponovnog uvođenja kotača – nakon toga se skupine više nisu međusobno razlikovale po razini tjelesne aktivnosti. Međutim, valja naglasiti da jedan tjedan u životu miševa odgovara devet mjeseci života ljudi te da su miševi eksperimentalne skupine tijekom cijelog istraživanja imali nižu tjelesnu masu od kontrolne skupine.
Stoga su autori zaključili kako rezultati predlažu da redovita tjelovježba tijekom rane dobi pokazuje barem privremene korisne učinke u odrasloj dobi, te potvrđuju korist tjelesne kulture u osnovnim i srednjim školama.
Izvor: Physiology & Behavior
