Nedostatak željeza

Smatra se da deficit željeza – najčešći deficit nekog mikronutrijenta – i anemija uzrokovana deficitom željeza, pogađaju četvrtinu do trećinu svjetske populacije. Iako su karakteristična i za razvijene i za zemlje u razvoju, ova stanja ipak češće pogađaju zemlje u razvoju.

Poznato je da deficit željeza i anemija uzrokovana deficitom željeza narušavaju tjelesne aktivnosti, uzrokujući umor i letargiju, smanjuju radne sposobnosti, usporavaju misaone procese, smanjuju rezistenciju na različite infekcije. Neki kritični slučajevi anemije uzrokovane nedostatkom željeza mogu uzrokovati smrt djeteta i majke.
Najčešći uzrok deficita željeza u prvom redu je neadekvatna prehrana, zatim prekomjeran gubitak krvi, nemogućnost produkcije hemoglobina, prisutnost različitih inhibitora apsorpcije željeza (fosfati, fitati), nedostatak želučane kiseline potrebne za oslobađanje željeza za apsorpciju...

Zbog posebnih potreba za željezom, žene u svom reproduktivnom razdoblju, trudnice, djeca, osobe iznad 55 godina te vegetarijanci smatraju se kritičnom skupinom, odnosno skupinom koja je posebno osjetljiva na deficit željeza i anemiju koju taj deficit uzrokuje.

Kako nastaje deficit željeza i anemija

Željezo je esencijalan nutrijent uključen u transport kisika, rast i diobu stanica te u ostale biokemijske procese, no istodobno je potencijalan toksin.
Ljudski organizam je usavršio mehanizam kojim svoje potrebe za željezom suprostavlja njegovom potencijalno toksičnom djelovanju. Naime, kada u organizmu nema dovoljno željeza, mukozna membrana probavnog sustava pojačava apsorpciju željeza, i nasuprot, kada je u organizmu dovoljno željeza, membrana inhibira njegovu apsorpciju.

Jer je potencijalno štetno, željezo se u organizmu taloži u vrlo malim količinama, no upravo su te male zalihe vrlo važne.
Kada se pokaže potreba za željezom – primjerice u razdoblju rasta i razvoja, tijekom trudnoće, ili kod gubitka menstrualne krvi – željezo se troši iz zaliha. Tek kada dođe vrijeme da se zalihe ponovo napune, apsorpcija se pojača, te organizam, ukoliko su prehrambeni izvori adekvatni, nadomješta izgubljene zalihe. Ukoliko izvori željeza nisu adekvatni – što je čest slučaj kod ljudi koji žive u zemljama u razvoju – dolazi do deficita željeza i anemije koja je rezultat deficita.

Do deficita željeza dolazi kada su zalihe željeza toliko niske da se usporava produkcija hemoglobina, ali koncentracija mu ipak ostaje stabilna. Kada su zalihe željeza toliko male, da zbag nedovoljne produkcije hemoglobina dolazi do pada koncentracije hemoglobina, nastupa anemija.

Usljed nedovoljne opskbljenosti tkiva kisikom kod osobe se javlja umor, smanjuje produktivnost, rezistencija na infekcije...

Bioraspoloživost željeza

Željezo je široko rasprostranjeno u namirnicama, te je potrebne dnevne količine moguće osigurati pravilnom prehranom. Fiziološki gledano, apsorpcija ovisi o potrebama osobe, primjerice, trudnice i žene u svom reproduktivnom razdoblju apsorbiraju više željeza iz prehrambenih izvora od muškaraca.
Dva su oblika prehrambenih izvora željeza: izvori hem željeza: meso, školjke, riba, piletina te izvori ne-hem željeza: žitarice i povrće. Hem željezo u organizmu lako se apsorbira, dok ne-hem željezo organizam «upija» manje efektivno. Ne samo da je ne-hem željezo slabije bioraspoloživo, već je apsorpcija dodatno inhibirana fitatima, supstancama koje se nalaze u žitaricama, povrću, čaju i kavi. Stoga, prehrana bogata žitaricama i povrćem, koja isključuje meso, može povećati vjerojatnost razvoja deficita željeza pa i anemije.

Prevencija deficita

Mišljenje djelatnika javnog zdravstva je da je deficit najbolje spriječiti pravilnom i raznolikom prehranom.
No iako najbolja, ova metoda nije dala željene rezultate, pa se u svrhu prevencije deficita koriste i druge, dolje navedene metode.
Suplementacija željeza u tabletama ili sirupu ima dugu i značajnu povijest u poboljšanju statusa željeza, posebice kod rizičnih skupina. Pokazano je da dnevni ili tjedni programi suplementacije mogu poboljšati razinu hemoglobina i serum feritina (razina hemoglobina indikator je prisutnosti anemije u organizmu, a razina feritina je indikator stanja zaliha željeza).
Suplementacija željeza može biti vrlo djelotvorna u poboljšavanju statusa željeza, no, zbog mogućh nuspojava, a i toksičnosti željeza u slučaju predoziranja, mora biti kontrolirana, a osoba koje uzima dodatno željezo educirana o pravilnoj uporabi suplemenata.
Za svaku dobnu skupinu kreirane su dnevne preporuke o unosu željeza (pogledaj tablicu preporučenih dnevnih doza). Vrijednosti dopuštene gornje granice dnevnog unosa, odnosno maksimalna vrijednost dnevnog unosa, koja predstavlja ukupni unos (hranom, pićem i suplementima) nekog nutrijenta, za željezo iznosi 40 mg /dan. Ukoliko je dnevni unos viši od propisane gornje granice potreban je izniman oprez i nadzor liječnika.
Fortifikacija ili obogaćivanje žitarica može biti vrlo djelotvoran način smanjenja deficita željeza. Nutrijenti dodani u osnovnu hranu mogu povećati unos određenog nutrijenta na razini cijele populacije.

Ovo je pogotovo velika prednost za ljude koji su zbog socioloških, kulturoloških ili medicinskih razloga izbacili određene namirnice iz prehrane.
Prema Dr. Joseph M. Hunt of the Asian Development Bank, jednom od nekoliko predavača na konferenciji o razvijanju djelotvornih strategija borbe protiv deficita željeza, održane u 5.mjesecu 2001.godine, fortifikacija namirnicaje preko tri puta djelotvornija u prevenciji anemije uzrokovane deficitom željeza od suplementacije.

U Sjedinjenim Državama, fortifikacija žitarica različitim nutrijentima koristi se već nekoliko desetljeća. Na ovaj način eliminirao se rahitis, gušavost i pelagra, te značajno reducirala incidencija oštećenja nervne cijevi, te deficita željeza i anemije.

Početkom 70-ih, na zahtjev American Academyof Pediatrics te Supplemental Food Program for Women, Infants, and Children (WIC) of the U.S. Department of Agriculture — vršilo se obogaćivanje dječijih formula, žitarica i sličnih namirnica, što je rezultiralo smanjenjem stope anemije uzrokovane deficitom željeza sa 20 na 3 %.

Problemi koji se javljaju vezani uz fortifikaciju željezom vezani su uz bioraspoloživosti željeza, koja se najčešće poboljšava dodatkom vitamina C što može uzrokovati promjene u boji i okusu namirnice. Nadalje, postavlja se pitanje koju hranu obogaćivati: najčešće su to žitarice, što se zapravo pokazalo izuzetno dobrim rješenjem za zemlje u kojima postoji kultura konzumiranja žitarica, no ta kultura nije svuda jednako razvijena.

U novije vrijeme, genetički preinačena hrana pokazuje neke obećavajuće rezultate u poboljšanju sadržaja željeza u hrani. Ipak, potrebno je mnogo istraživanja, razumjevanja proizvođača, a na kraju i potrošača prije nego se ova metoda počne koristiti kao jedna od metoda borbe protiv deficita željeza.

Toksičnost – druga strana medalje

Željezo je najčešći uzrok slučajnog trovanja djece, stoga je suplemente željeza potrebno čuvati podalje od djece. Hemokromatoza, hemosideroza, policitemija, talasemija su stanja koja uključuju nagomilavanje željeza. Suplementacija željeza kod ljudi s ovim oboljenjima može biti izuzetno opasna.
Simptomi trovanja uključuju krvav proljev, bol u trbuhu, mučninu, povraćanje, slabost, ubrzan rad srca. Bolesti i stanja koja se mogu javiti kao posljedica prevelikih količina željeza u organizmu uključuju oštećenja vitalnih organa te komplikacije kao što su bolesti jetre, srčane bolesti i dijabetes melitus.
Postoje sumnje da visok unos željeza može indicirati stvaranje štetnih slobodnih radikala koji se povezuju sa različitim kardiovaskularnim bolestima.

Upravo ove sumnje, iako nedovoljno znanstveno utemeljene, razultirale su napuštanjem programa fortifikacije u Danskoj, Švedskoj i Finskoj.
Istraživanja su pokazala da:

• suplementacija željeza može inhibirati apsorpciju cinka u organizmu, stoga se kod suplementacije željeza preporuča i dodatan unos cinka.

   

• prekomjerne količine željeza u probavnom traktu mogu izazvati i oštećenje tkiva i upalne procese u probavnom traktu (Journal of Nutrition. 2001;131:1452-1458)

   

• prekomjerne količine željeza mogu oštetiti unutarnji sloj krvnih žila te tako povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti (Meeting of the American Heart Association's Council for High Blood Pressure Research October 2000)

   

• abnormalno taloženje željeza može dovesti do oštećenja mozga (Nature Genetics February, 2001;27:209-214)

Iva Alebić, dipl.ing

Reference:

• Food and Nutrition Board, National Research Council, Recomended Daily Allowances, ed 10 Washington, DC, 1989, National Academy Press

   

• Monsen ER: The ironier of iron, Am J Clin Nutr 69 (2):831, 1999.

   

• Andrews and others: Iron transport across biologic membranes, Nutr Rev 57 (4):114, 1999.

   

• Hunt JR, Roughead ZK: nonheme – iron absorption, fecal ferritin excertion, and blood indexes of iron status in woman consuming controlled lactoovovegetarian diets for 8 weeks, Am J Clin Nutr 69 (3):944, 1999.

   

• Journal of Nutrition (April 2002;132[no. 4S]:789S–882S).