Naoko male strukturne razlike dviju vrsta nezasićenih masnih kiselina (omega-3 i omega-6) uzrokuju različito ponašanje u organizmu. Dok nusprodukti razgradnje omega-6 kiselina potiču upalne procese, rast stanica tumora, grušanje krvi, omega-3 kiseline djeluju upravo suprotno. Iako naš organizam treba i omega-3 i omega-6 kiseline za normalno funkcioniranje, sve jasnije postaje da je omjer unosa masnih kiselina iz ovih dviju obitelji iznimno važan.

Na počecima civilizacije, ljudi su konzumirali veće količine omega–3 masnih kiselina i manje količine omega-6 masnih kiselina. Međutim, evolucijom se taj omjer obrnuo i danas su u našoj prehrani prisutnije omega–6 masne kiseline. Ravnoteža omega-3 i omega-6 masnih kiselina od izrazite je važnosti za funkciju kardiovaskularnog sustava, funkciju zglobova, ravnotežu inzulina, metabolizam kože, pa čak i ekspresiju gena. Na žalost, tijekom posljednjih 150 godina, konzumacija omega–3 masnih kiselina smanjila se za 80 %, a unos omega-6 masnih kiselina povećao se za nekoliko stotina posto. Dugotrajni manjak omega-3 masnih kiselina u prehrani može uzrokovati kardiovaskularne bolesti i pogoduje nastanku različitih kroničnih upalnih bolesti.

Brojnim znanstvenim studijama potvrđena je važnost omjera omega – 3 i omega-6 masnih kiselina. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je da se nastoji prehranom unositi omjer omega-3 i omega-6 masnih kiselina u rasponu od 1:3 do 1:5, no realnost je bitno drugačija. Primjerice, omjer tih dviju vrsta masnoća u Americi je 1:10, a u Japanu gdje se konzumira mnogo ribe i životni vijek je dulji omjer je 1:1.

Omega-3 nezasićene masne kiseline najzastupljenije su u ribama sjevernih mora – tuni, lososu, bakalaru. Omega-3 kiselinama bogato je ulje sjemenki lana, oraha, morski plankton i plava riba. U uljima sjemenki lana i orašastih plodova nalazimo alfa-linolensku kiselinu koja se u organizmu pretvara u dugolančane masne kiseline poput onih porijeklom iz ribe, ali je konverzija često slaba, posebice kod starijih ljudi.

Omega-6 masne kiseline nalazimo u biljnim uljima, posebice u suncokretovom, kukuruznom i sojinom ulju. Unosimo ih i putem industrijski obrađenih pekarskih proizvoda, jaja, mesa i mesnih prerađevina.

Dr.sc. Darija Vranešić Beder

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: masti,

Komentari