Petra Pejnović

Datum objave: 12. 11. 2018.

Osim što je vrlo učestala, žudnja za pojedinom namirnicom jedan je od najintenzivnijih osjećaja povezanih s hranom.

Veliki broj ljudi vjeruje kako je žudnja za hranom podsvjesna poruka našeg organizma kako bi se zadovoljile njegove sve nutritivne potrebe. Sukladno tom vjerovanju, kada našem organizmu nedostaje pojedini nutrijent, javlja se žudnja za hranom koja obiluje nedostatnim nutrijentom. Primjerice, hipoteza je da žudnja za čokoladom u pozadini ima nisku razinu magnezija u organizmu, dok se žudnja za crvenim mesom ili sirom povezuju s niskom razinom željeza ili kalcija.

Vjeruje se kako zadovoljavanje vlastite žudnje za hranom pomaže našem tijelu da zadovolji sve nutritivne potrebe, te ispravi nedostatke. Druga struja stručnjaka pak smatra kako je žudnja za razliku od gladi, zapravo želja našeg mozga, a nije ono što je našem tijelu zaista potrebno. Ipak, postoje konkretni slučajevi u kojima žudnja pokazuje nedovoljan unos pojedinih nutrijenata.

Pika

Prvi takav primjer je pika, stanje u kojem osoba žudi za konzumacijom namirnica koje nemaju nikakvu nutritivnu vrijedost poput leda, zemlje ili škroba. Pika se najčešće javlja kod djece i trudnica, a točan uzrok ovakve žudnje nije u potpunosti razjašnjen. Međutim, smatra se kako nutritivni deficit može imati značajnu ulogu u razvoju ovog stanja. Istraživanja su pokazala kako pojedinici koji pokazuju simptome pike imaju niske razine željeza, cinka te kalcija. Također, adekvatnom suplementacijom pojedinih nutrijenata, simptomi nestaju.

Zanimljivo istraživanje objavljeno u časopisu Journal of the American Association of Nurse Practitioners, istraživalo je pagofagiju ili žudnju za konzumacijom leda. Rezultati su pokazali kako je žudnja za ledom povezana sa deficitom željeza u krvi, a adekvatna suplementacija pokazala se učinkovitom terapijom u većini slučajeva.

Nedostatak natrija

Poznata je uloga natrija u održavanju ravnoteže tjelesnih tekućina, te u regulaciji krvnog tlaka. Stoga je od izuzetne važnosti unositi adekvatnu količinu natrija svakog dana. Podsjećamo da je minimalan dnevni unos natrija 500 mg, a gornja granica dozvoljenog dnevnog unosa je 2400 mg, te je poželjno kretati se u tim granicama.

Istraživanja su pokazala kako je žudnja za namirnicama bogatim solju najčešće znak da organizmu nedostaje natrija. Štoviše, pacijenti kojima je dokazan deficit natrija, pokazali su snažnu žudnju za slanom hranom. Također, istraživanja su pokazala kako se kod ljudi, kojima su namjerno snižene razine natrija u organizmu djelovanjem diuretika ili pojačanom tjelesnom aktivnosti, javlja pojačana želja za namirnicama koje obiluju soli.

Važno je napomenuti kako je deficit natrija vrlo rijedak u današnje vrijeme, puno je veća zastupljenost druge krajnosti unosa natrija – prekomjernog unosa, koji se povezuje sa povećanim rizikom od nastanka kardiovaskularnih bolesti.

Dakle, ukoliko osjetite žudnju za slanim namirnicama, to ne mora nužno značiti kako je kod vas prisutan deficit natrija. Istraživanja su pokazala kako redovita konzumacija namirnica bogatih natrijem može povećati sklonost prema namirnicama bogatim soli, što može uzrokovati žudnju za slanom hranom čime se povećava unos natrija preko dozvoljenih granica što može imati štetno djelovanje na organizam.

No, postoje li znanstveni dokazi povezanosti između nutritivnih deficita i žudnje za pojedinim naminicama?

Znanstvena istraživanja ne pokazuju uvijek rezultate koji potvrđuju povezanost žudnje za određenom namirnicom i nutritivnim deficitom. U nastavku su navedeni najčešći argumenti protiv:

Žudnja za hranom karakterizirana je spolom

Prema posljednjim istraživanjima, žudnja za hranom i učestalost njenog javljanja djelomično su određeni spolom. Na primjer, kod žena se žudnja za određenom hranom javlja čak dvostruko češće nego kod muškaraca. Također, istraživanja pokazuju da se kod žena češće javlja žudnja za slatkom hranom, dok se kod muškaraca češće javlja žudnja za slanim okusima.

Specifična žudnja za hranom visoke energetske, a niske nutritivne gustoće

Žudnja za hranom vrlo često je specifična i usmjerena na točno određen prehrambeni proizvod ili jelo, te je ne možemo zadovoljiti konzumacijom neke druge namirnice. Ljudi nažalost najčešće žude za namirnicama koje su bogate šećerom i mastima, a gotovo nikad ne žude za namirnicama visoke nutritivne gustoće. Dakle, hrana za kojom žudimo najčešće nije najbolji izvor nutrijenta koji nam potencijalno nedostaje.

Osim deficita pojedinih nutrijenata, žudnja za hranom potencijalno je uzrokovana brojnim drugim čimbenicima:

  • Potisnuta želja za pojedinom hranom: ako neku namirnicu smatrate „zabranjenom“ ili aktivno pokušavate potisnuti želju za njenom konzumacijom, postoji mogućnost da time podsvjesno pojačavate žudnju za istom.
  • Pojedina namirnica vas asocira na pojedini događaj ili doživljaj: najbolji primjer je konzumacija kokica u kinu, gdje se javlja žudnja za određenom namirnicom kako bi upotpunila određeni doživljaj.
  • Hrana i raspoloženje: žudnja za određenom hranom može biti potaknuta raspoloženjem. Tako postoji „comfort food“ ili hrana za utjehu koju želimo konzumirati kako bi nam se raspoloženje popravilo.
  • Stres: osobe koje su češće pod stresom češće osjećaju žudnju za pojedinim namirnicama.
  • Nedostatak sna: manjak sna može uzrokovati disbalans hormona koji utječu na povećanje mogućnosti pojave žudnje za određenom namirnicom.
  • Neadekvatna hidracija: konzumacija premalo tekućine može uzrokovati glad i žudnju za hranom.
  • Nedovoljan unos proteina ili prehrambenih vlakana: proteini i vlakna pomažu u održavanju osjećaja sitosti, stoga premali unos može uzrokovati glad i žudnju za hranom.

Kako smanjti osjećaj žudnje?

Nekoliko je praktičnih savjeta koji vam mogu pomoći u smanjenju osjećaja žudnje za različitim namirnicama. Za početak, trebalo bi izbjegavati preskakanje obroka te unositi dovoljno tekućine što može umanjti osjećaj gladi te osjećaj žudnje za pojedinim namirnicama. Istraživanja također pokazuju kako redoviti obroci i adekvatan stupanj hidracije smanjuju mogućnost pojave žudnje za hranom.

Isto tako, dovoljna količina sna te redovita tjelesna aktivnost, a poglavito ona koja smanjuje stres, kao što su joga ili meditacija, mogu pomoći u smanjenju pojavnosti osjećaja žudnje.

Osim toga, važno je identificirati i okidač koji nas potiče na konzumaciju određenih namirnica. Primjerice, ako ste primijetili da neke namirnice konzumirate samo kada ste potišteni ili kada vam je dosadno, pokušajte pronaći zamjenu za tu naviku. Prošećite, pročitajte knjigu, krenite na pilates ili jednostavno razgovarajte sa svojim bližnjima.

Tekst je objavljen na portalu Zdravo budi

Literatura:

  • Young SL. (2010) Pica in pregnancy: new ideas about an old condition. Annu Rev Nutr.30:403-22.
  • Rabel A, Leitman SF, Miller JL. (2016) Ask about ice, then consider iron. J Am Assoc Nurse Pract. 28(2):116-20.
  • Morris MJ, Na ES, Johnson AK. (2008) Salt craving: The psychobiology of pathogenic sodium intake. Physiol Behav. 94(5): 709–721.
  • Imperatori C, Innamorati M, Tamburello S, Continisio M, Contardi A, Tamburello A, Fabbricatore M. (2013) Gender differences in food craving among overweight and obese patients attending low energy diet therapy: a matched case-control study. Eat Weight Disord. 18(3):297-303.
  • Barnes RD, Tantleff-Dunn S. (2010) Food for thought: examining the relationship between food thought suppression and weight-related outcomes. Eat Behav. 11(3):175-9.
  • Rodríguez-Martín BC, Meule A. (2015) Food craving: new contributions on its assessment, moderators, and consequences. Front Psychol. 6: 21.
Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: Hrana, prehrana, žudnja,

Komentari