Male bebe do tri mjeseca mogu kakati više puta dnevno, ali i svega dva do tri puta na tjedan. Niti se u prvom slučaju radi o proljevu, a niti u drugom o zatvoru.
O zatvoru se eventualno može govoriti ako beba kaka manje od dva puta tjedno. Nakon navršena tri mjeseca dojenče može imati vrlo lijena crijeva i kakati samo jedna puta na tjedan. Čak i u slučajevima ako su stolice češće, ali jako tvrde i dijete kaka uz napor i bol, može se govoriti o opstipaciji. Sve ostalo zapravo je normalno jer rad crijeva znatno varira od djeteta do djeteta, pa i kasnije u odraslih. Sjetimo se samo koliko ritam u radu crijeva znatno ovisi o nekim kritičnim trenucima svakodnevnog života. Postoji jasna povezanost osjećaja pojedinca (emocionalna sfera) i funkcije crijeva.
Dijete vrlo često iskazuje prikrivenu patnju preko svojeg trbuha.
Razdoblje dojenja
U prvim mjesecima dojenče hranjeno na prsima ima stolicu dva do pet puta dnevno, ali normalno je da crijevo bude i manje aktivno, pa čak da beba kaka samo dva puta na tjedan. Ni u tom slučaju nije potrebno ništa poduzimati kako bi se potaknuo rad crijeva. Majčino mlijeko bogato je mastima i šećerima, prije svega mliječnim šećerom (laktozom), koji imaju laksativni učinak, tj. potiču rad crijeva. S druge strane, majčino mlijeko sadrži i tvari koje potiču organizam djeteta na proizvodnju hormona koji su odgovorni za gibanje crijeva i omogućuju da fekalne mase kroz njih putuju.
Niti umjetna prehrana mliječnom formulom ne uzrokuje opstipaciju. Svojim osnovnim sadržajem mliječne formule imaju sastav majčina mlijeka i osiguravaju normalnu funkciju crijeva. Budući da sadrže malo manje mliječnog šećera nego majčino mlijeko, a nedostaju im i neke druge tvari koje ono sadrži, stolica dojenčeta na umjetnoj prehrani nešto je čvršća u odnosu na meku rastresitu stolicu dojenčeta na prsima.
Dohrana dojenčeta – uloga voća i povrća
Voće i povrće u dohrani, uz minerale i vitamine koje ove namirnice sadrže, ujedno je bogato i vlaknima koja ne podliježu procesu probave (celuloza), a zadržavaju vodu, čineći tako stolicu mekanijom. Na taj način djeluju kao laki i prirodni laksativi. Od povrća pedijatri preporučuju tikvice, mrkvu i krumpir, u početku vrlo male količine (30-40 grama), koje se postupno povećavaju do 100 grama. Vrsta povrća može se izbalansirati prema potrebi: ako je stolica čvršća, dati više tikvica, a ako je mekša, mrkve.
Važan je i dnevni unos tekućine, koji treba povećati ako je vruće i dijete se znoji ili ima temperaturu. U jednom i drugom slučaju organizmu nedostaje tekućine, feces (stolica) se isušuje, masa se smanjuje i time je otežano i pražnjenje crijeva. Majke znaju da djeca nakon visoke temperature imaju često tvrdu stolicu. Stoga je korisno dati djetetu piti veću količinu tekućine, najbolje vodu ili blage, vrlo lagano zaslađene čajeve (kamilica, metvica), svježe sokove voća ili povrća, najbolje između obroka.
Dob djeteta od 8 do 9 mjeseci
Počinje osjetljivo razdoblje u razvoju djeteta. Ranije pražnjenje crijeva dojenče uopće nije primjećivalo, ono se odvijalo automatizmom bez njegove volje. U dobi od oko osam mjeseci majka primjećuje da dijete daje određene signale da se odvija gibanje crijeva, koje nagovješta kakanje. No ne treba pomisliti da su u pitanju bilo kakve poteškoće, iako se u prvi tren tako čini: dijete pocrveni u licu, izgleda kao da se napinje i da ulaže napor u eliminaciji stolice.
Ovakvo ponašanje djeteta ukazuje na činjenicu da ono postaje svjesno onoga što se događa u njegovom tijelu. U prethodnom razdoblju tijekom prvih mjeseci dojenče nije imalo nikakve mogućnosti kontrole nad svojim crijevima. U dobi od oko osam mjeseci međutim dijete osjeća da kaka i da ima mogućnost da taj čin zaustavi. Mišić koji zatvara vanjski dio debelog crijeva (sfinkter) omogućuje mu da se suprostavi izlasku fecesa. Od tog trenutka dijete shvaća kako može utjecati na tu neobično važnu funkciju svog tijela. Bilo kakvo vanjsko uplitanje potpuno je suvišno i štetno jer može imati negativan učinak na prirodu ovih mehanizama.
Posebno je važno naglasiti da treba izbjegavati uporabu klizmi, glicerinskih čepića ili pak podraživanje crijeva vrškom toplomjera. Ako ste se time poslužili dok je vaša beba bila vrlo mala, sada to zaboravite.
Ovakvi postupci mogu proizvesti samo negativan učinak u procesu prihvaćanja ovog prirodnog čina od strane djeteta, a mogu dovesti i do malih ozljeda na sluznici, što će pridonijeti da dijete još duže zadržava stolicu. Feces koji duže ostaje u debelom crijevu gubi vodu, isuši i postaje tvrđi, što predstavlja tada pravi problem u njegovoj eliminaciji. Kako bi izbjeglo bol, dijete dalje ne kaka i takvo koćenje prirodnog procesa može se razviti u pravu opstipaciju.
Odvikavanje od pelena – krize u prihvaćanju kahlice
Ponovno jedno kritično razdoblje za normalnu funkciju crijeva nastupa kada dijete ostavlja pelene i privikava se na kahlicu. Kontrola sfinktera je polagan i postupan proces, koji ne treba ubrzavati. Kao i sve faze razvoja djeteta i u ovom procesu vrijeme i način mora biti prilagođen svakom djetetu. Privikavanje na kahlicu ne bi smjelo biti samo “trening” u kojem majka postiže uspjeh u svom nastojanju. Ne treba zaboraviti da dijete ne pozna nikakvo gađenje prema stolici, ono iz svog tijela izbaci nešto što mamu veseli. Ako je majčino nastojanje prenaglašeno, ona je zabrinuta oko tog procesa, dijete ubrzo shvati da je eliminacija stolice proces koji ovisi o njegovoj volji i indirektno može kazniti majku kada to poželi. Na taj način može biti otvoren put pravoj opstipaciji.
Kako bi se spriječio ovakav razvoj događaja, dobro je slijediti određena pravila:
• Dijete bi kahlicu trebalo prihvatiti kao igračku, obično zanimljive boje, koja se može prenositi iz jedne prostorije u drugu i koristiti na mjestu koje baš i nije namijenjeno njenoj uporabi.
• Sjedenje na kahlici ne smije trajati predugo, ne više od oko pet minuta. Ako se tijekom tog vremena dijete nije pokakalo, mama zbog toga ne treba biti razočarana.
• Najbolji trenutak dana za stavljanje djeteta na kahlicu je nakon doručka jer se tako iskoristi gastrokolični refleks; naime, hrana koja dolazi u želudac potakne crijevo na gibanje (peristaltika), što dovodi do pomaka fekalne mase prema završnom dijelu crijeva. Dijete nerijetko želi oponašati odrasle i kakati u pravi zahod. U tom slučaju, da bi sjedilo ispravno, mora dobiti svoje vlastito malo sjedalo na kojem će se osjećati sigurno i udobno. No treba mu staviti i podložak pod noge, kako bi ih moglo držati savijene jer samo na taj način mišići trbuha pravilno obavljaju svoju zadaću u procesu izbacivanja stolice.
Polazak u vrtić
Polaskom u dječju ustanovu, ritam crijeva može se ponovo usporiti. Dijete će često zbog zauzetosti igrom odložiti traženje kahlice, srami se zatražiti dozvolu da ide kakati, ili mu se ne sviđa kahlica, odnosno zahod. Zakašnjelim pražnjenjem crijeva stolica postane tvrda i put razvoju opstipacije opet je otvoren.
• Dobro je da dijete ujutro nešto malo ranije probudite, kako bi u miru moglo pojesti doručak i imati dosta vremena da se pokaka.
• Kada se vrati iz vrtića, nemojte mu dozvoliti da miruje pred televizorom. Bolje je da se igra i kreće. Fizička aktivnost je najbolji poticaj za gibanje crijeva. Tijekom trčanja i igre aktiviraju se trbušni mišići, što potiče pomicanje fekalne mase i pobuđuje i lijeno crijevo na akciju.
• Djetetu treba pružiti psihološku potporu da prevlada ustručavanje pri traženju kahlice ili odlaska na zahod u vrtiću. Malom djetetu u tome treba pomoć odgajatelja jer još nije dobro ovladalo svlačenjem ni oblačenjem, a ne zna niti obaviti toaletu u cijelosti – obrisati guzu i oprati ruke. Neka djeca rano postignu spretnost u oblačenju i samostalnom odlasku na zahod – djevojčice i tu prednjače pred dječacima. I odjeća je važna – komplicirano zakopčavanje hlača prepreka je koju dijete još ne zna svladati, stoga je nošenje sportske odjeće (trenirki) za dijete najpraktičnije. Ako je vaše dijete povučeno i plašljivo, zamolite odgajatelja da mu pomogne prevladati nelagodu.
Što učiniti ako vaše dijete ima sklonost opstipaciji?
• U dojenačkoj dobi: ako je vaša beba na umjetnoj prehrani, dajte da između obroka pije vodu, a kasnije voćni sok (nakon četiri, pet mjeseci). Mliječnu formulu pripremajte po uputi proizvođača – nikako joj ne dodavati više vode jer bi u protivnom utjecali na energetski unos (smanjena količina kalorija).
• Masaža trbuha potiče crijeva na gibanje: stavite na vrške prstiju malo bademovog ulja i nježno masirajte trbuh djeteta od desne strane donjeg dijela trbuha (prepone) prema lijevom, polazeći iznad pupka. Na taj način slijedite pravac kojim se fekalne mase kreću prema završnom dijelu crijeva. Ako je stolica tvrda, može uzrokovati i neprimjetne napukline analnog otvora, što moće izazvati bol dok dijete kaka, te je stoga korisno namazati ga kremom za njegu guze.
• Ako je vaše dojenče već počelo s dohranom, tj. unosom nemliječne hrane, pri izboru voća najbolje je odlučiti se za kruške i šljive. Fermentacijom (vrenjem) pod utjecajem korisnih crijevnih bakterija, povećava se sadržaj vode u crijevu, stolica postaje mekša. Slični učinak imaju grahorice (leguminoza), kao grašak, leća, grah, koje se mogu uvoditi u prehranu dojenčeta nakon navršenih osam mjeseci, a sadrže tvari koje povećavaju volumen stolice.
• Ako je vaše dijete nešto starije i ima miješanu prehranu, obratite pozornost na to da iz jelovnika odstranite čokoladu (može dobiti bijelu čokoladu), pečene krumpiriće (pommes frites), koje djeca inače jako vole, i manje solite hranu jer veća količina natrija traži veću količinu vode za njegovo eliminiranje preko bubrega, zbog čega se smanji ukupna količina vode u organizmu pa stolica postaje tvrda i suha. Ukoliko spomenuti postupci nemaju učinka, obratite se za savjet pedijatru, koji će pregledati dijete i propisati lijek. Jednokratni zastoj u eliminaciji stolice rješava se klizmom mlake fiziološke otopine.
Nemojte sami kupovati laksative (lijekove koji pospješuju eliminaciju stolice), U dječjoj dobi u uporabi su preparati koji imaju u svom sastavu kompleksne šećere (laktuloza), koji znatno omekšavaju stolicu i olakšavaju pražnjenje crijeva. Ovi lijekovi nemaju nuspojava i mogu biti dugo vrijeme u uporabi. Mikroklizme s glicerinom mogu iritirati guzu, što ima za posljedicu bol kod kakanja. Ovakav način provokacije stolice ima jednu negativnu stranu da razvija ovisnost o klizmi, tako da se na kraju bez pomoći crijevo ne može isprazniti.
Odmah potražite liječničku pomoć ako…
U rijetkim slučajevima uzrok opstipacije može biti megakolon. Radi se o poremećaju (genetski uvjetovanom), gdje jedan dio debelog crijeva (colon) ne sadrži živčane stanice, što ima za posljedicu izostanak peristaltike, a time i izbacivanje fekalne mase. Pri sumnji na megakolon, pedijatar će potražiti savjet dječjeg gastroenterologa, koji će nakon utvrđivanja dijagnoze odrediti liječenje, koje može uključivati i kirurški zahvat.
Simptome treba prepoznati na vrijeme i potražiti liječničku pomoć:
- usporen rast djeteta
- često bolovi u trbuhu
- napet i napuhan trbuh
- slabi apetit
- eksplozivno izbacivanje obilne stolice nakon mnogo dana opstipacije.
Autor: Prim. mr. sc. dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatrica
Tekst preuzet iz časopisa [url="http://www.bebe.hr/"]Bebe[/url], svibanj 2013.